Kroz burnu povijest dugu i tešku kada se činilo da sve će stati,
nad našim bićem uvijek je bdila naša ponosna RAMSKA MATI.

Žito je žela, pogaču pekla, ustajala zorom kad slatko je spati
i nikad se nikad, umorila nije naša ponosna RAMSKA MARI.

Konoplju sijala, grebenima vlačila da bi mogla bijelu košulju tkati,
do kasno u noć, čunj provlačila, naša ponosna RAMSKA MATI.

Od sukna je rukama ćurdiju pravila i poćelicu koja će čelu ukras dati,
na krpi brižno šare nizala naša ponosna RAMSKA MATI.

Čarape tople od vune je plela, šarvale i tkanicu da struk obuhvati,
anteriju šila i lijepo uresila naša ponosna RAMSKA MATI.

Peškir je prekrasan tkala i šarala noćima kad sunce prestane sjati,
Sve je ruho rukama vrijednim izrađivala naša ponosna RAMSKA MATI.

Djecu je brojnu rađala, ona beskrajnu ljubav znala im dati,
U vjeri ih odgajala hrvatstvu učila naša ponosna RAMSKA MATI.

Nikad pognula glavu nije ni kad je zulum turski prati,
na rukama svojim je križ tetovirala naša ponosna RAMSKA MATI.

Unatoč teškim i mučnim vremenima, danju il' kad dođu večernji sati,
gangu je glasno i bećarac pjevala naša ponosna RAMSKA MATI.

Krunicu je molila kad krv se lila, da sin joj se iz ljutog boja vrati,
Uspavanku mu pjevala dok nejač bijaše naša ponosna RAMSKA MATI.

Iznad sveg' blaga koje postoji što se na suncu blješti i zlati ,
ljubavlju i žrtvom sve je zasjenila naša ponosna RAMSKA MATI.

Dok bude Rame i djece njene zaslužnu hvalu svi će joj dati,
u srcima našim živjet će zauvijek naša ponosna RAMSKA MATI.

Žarko Madžar
Ljubunci, Prozor-Rama