Odmah nakon odluke njemačke vlade iz lipnja o liberalizaciji radnog zakonodavstva za hrvatske radnike, tone tinte prolile su se oko ove teme koja je od izuzetnog značaja za ove prostore.

Otužna slika gospodarstva, ali i cjelokupnog života u Hrvatskoj, posebno u BiH, nesumnjivo će mnoge nagnati, da svoju životnu sreću potraže upravo u Njemačkoj. Piše Dnevni list.

Raspon plaća

Ukoliko se naši političari nastave ponašati kao do sada, ta brojka će se samo povećavati. Međutim, ono na što se mora također staviti naglasak je, kako više nigdje na svijetu ne postoji “američki san” pa će se svatko, tko ode u inozemstvo dobro naraditi, čekaju ga i veće cijene nekretnina, odjeće, obuće,… Ali on što je svima nama najvažnije tamo ih čeka sustav iz kojeg nitko ne iskače, a ne anarhija kao u BiH, čeka ih društvo koje daje šansu mladim i obrazovanim ljudima bez obzira na “partijsku pripadnost”, svaka minuta rada je plaćena, poštivanje ljudskih i manjinskih prava,… Ukratko, sve ono što BiH nije.

Kako je nedavno potvrdila i njemačka ministrica rada Andrea Nahles (SPD), ova zemlja ima jako dobra iskustva s hrvatskim radnicima, koji se većinom zapošljavaju u građevini i zdravstvu. Navela je kako je u Njemačkoj minimalna satnica u toj zemlji 8,50 eura (oko 17 maraka). Prema tome, ukoliko pretpostavimo da radite osam sati dnevno i 23 dana mjesečno zaradit će te 1,564 eura (oko 3,128 maraka). Ukoliko pak uzmemo iskustva naših ljudi, koji već rade u Njemačkoj u građevinskom sektoru, na tzv. fizičkim poslovima mjesečna plaća se kreće upravo oko 1,500 eura (oko 3,000 maraka). S obzirom kako su u Njemačkim supermarketima cijene hrane čak i manje nego u našim, a i odjeća i obuća se mogu naći po pristupačnim cijenama, jedini problem ostaje stanovanje.

Cijene primjerice dvosobnog stana u Njemačkoj, se kreću oko 800 eura (oko 1,600 maraka) mjesečno, što je pozamašan iznos. Veliki broj naših radnika zaposlenih u građevinskom sektoru živi u tzv. kontejnerima u blizini gradilišta, čija je cijena oko 300 eura (oko 600 maraka). Prema tome, ukoliko se u Njemačku odluči otići tročlana obitelj (suprug, supruga i dijete), gdje muž radi na građevini za 1,500 eura (oko 3,000 maraka), žena u oblasti gastronomije, čišćenja ili industrije (gdje također radi značajan broj naših ljudi) neki od poslova koji nije rukovodeći, zaraditi će oko 500 i 1,500 eura (oko 1,000, odnosno 3,000 maraka), uz iznajmljivanje stana ipak će moći sebi zatvoriti mjesečnu financijsku konstrukciju (naravno ukoliko se ne hrane po restoranima, ne piju skupocjena vina…). Ukoliko znamo kako u BiH u ogromnom broju slučajeva ili nema posla ili ako ga ima, radnici su itekako potplaćeni, svima će se  njima Njemačka činiti privlačnom pa i da moraju malo “stegnuti remen”. Još jednom treba reći, kako ovdje govorimo o minimalnoj satnici, koja će s vremenom, ukoliko se pokažete sposobnim i željnim rada, samo rasti. Uz to, u Njemačkoj je svaka sekunda prekovremenog rada dodatno plaćena. Kad je pak u pitanju iznajmljivanje stana, to niti u nas nije nimalo jeftino, jer primjerice ukoliko želite iznajmiti dvosoban stan u Mostaru morati ćete minimalno mjesečno izdvojiti 400 maraka.

Liječnici, inženjeri, kuhari

Ukoliko pak uzmemo bolje plaćene poslove za kojima u Njemačkoj nedostaje radna snaga, tu je situacija za Hrvate, koji idu na rad u tu zemlju mnogo bolja.

Primjerice, liječnik početnik u Njemačkoj ima bruto plaću oko 4,000 eura (oko 8,000 maraka), a naravno da se onda kasnije podiže na 5,000, 6,000 ili više tisuća eura. Prema tome, ukoliko u Njemačku ode bračni par liječnika iz Hrvatske ili BiH, moći će se priuštiti više nego solidan život.

Slično je i s ostalim poslovima u kojima se Hrvati najčešće zapošljavaju u navedenoj zemlji – više nego solidne plaće su inženjerima na gradilištima ili nekim drugim industrijskim granama, kao i šefovima kuhinja u restoranima ili hotelima. Ove brojke u Hrvatskoj, a posebice u BiH se mogu samo sanjati pa nije ništa čudno, što se put Njemačke spremaju ne samo nezaposleni, nego i mnogi koji rade u našoj zemlji. Još jednom treba jasno istaknuti kako ćete pošteno zaraditi svaki euro, jer u Njemačkoj, ali i drugim europskim zemljama, radi se puno i kvalitetno i nema mnogo “lufta”. Prema tome, tko je spreman raditi, ima obrazovanje u onim poljima u kojima nedostaje radne snage, zna jezik, spreman je na promjenu životnog stila te je spreman nastaviti svoje školovanje, zasigurno neće mnogo razmišljati hoće li ostati u BiH ili otići. Ili kako reče jedan reper iz BiH u jednom od svojih hitova: “Ovdje mi je loše, al’ kod vas ću da prosim”.

Uvjeti rada

Deutscher Gewerkschaftsbund (DGB), Njemački savez sindikata, upozorava kako radnici iz Hrvatske, kao i zaposleni drugih državljanstava, u ovoj zemlji imaju mnogo lošije uvjete rada i primanja od domaćih radnika. Sigurno kako u Njemačkoj ima i toga te kako su se mnogi naši radnici susreli s poslodavcima koji su ih prevarili, nisu isplaćivali plaće, ili im davali po par stotina eura za cjelodnevni rad. Toga su naravno svjesni i u DGB-u koji u mnogim savjetovalištima pruža i usluge savjetovanja na hrvatskom jeziku. Problem mnogih novopečenih hrvatskih “gastarbajtera” je prije svega nepoznavanje jezika, što ih ponekad čini “lakim plijenom” beskrupuloznim poslodavcima. Mnogi potpisuju dokumente, a da se prije ne informiraju o kakvim dokumentima se radi.