“Primjerice, ‘sunčalice i špricalice’, odnosno dezinficiranje gornjih površina UV lampama i špricanje peroksidom donjih obvezni su ‘rekviziti’ u sprečavanju bolničkih infekcija. Naravno, i higijena ruku postala je toliko učestala da bočice s dezinficijensima ‘vire’ iz džepova liječnika i medicinskih sestara, a sve to ne bi li zaštitili pacijente od sve otpornijih bakterija”, kaže dr. Milivoj Novak, zamjenik ravnatelja KBC-a Zagreb zadužen za kvalitetu pokušavajući objasniti da je borba protiv bolničkih infekcija postala jednako važna kao samo liječenje pacijenata.
Kako i ne bi kad su superbakterije u jednoj godini, uglavnom u bolnicama, ubile 33.241 Europljanina. Pokazala je to zadnja studija Europskog centra za kontrolu bolesti (ECDC). Stručnjaci su upozorili da superbakterije opterećuju zdravlje stanovništva kao HIV, gripa i tuberkuloza zajedno. Zato Centar drži da je ovaj podatak zabrinjavajući jer su bakterije otporne na sve više antibiotika, o čemu svjedoči i činjenica da se radi o trostrukom povećanju u samo desetak godina. Briga je tim veća jer se pokazalo da čak i zadnja šansa za uspješno liječenje nekih infekcija poput antibiotika karbapenema postaje sve manje učinkovita, što znači da u mnogim slučajevima liječnici ostaju bez oružja.
Istraživanje objavljeno u The Lancetu u kojem se istraživala smrtnost od pet vrsta infekcija izazvanih bakterijama rezistentnima na antibiotike u EU-u i europskom gospodarskom području pokazalo je da je 75 posto infekcija superbakterijama dobiveno u bolnicama. Razlike u smrtnosti od zemlje do zemlje su velike, a najmanje umrlih od bakterija otpornih na liječenje ima u skandinavskim zemljama, dok se, primjerice, u Italiji bilježi desetak tisuća umrlih, a u Francuskoj 5500. Hrvatska je s 220 umrlih od superbakterije na sredini te europske ljestvice u “društvu” s Austrijom, Bugarskom, Irskom, Nizozemskom... Najmanje umrlih od superbakterije imaju Island sa samo jednim prijavljenim slučajem, Estonija s 15 i Luksemburg s 20.
Brza rezistencija
“Najveći problem danas predstavljaju tzv. karbapenem rezistentne enterobakterije, multirezistentni pseudomonas te acinetobakterija. Rezistentne su i na antibiotike širokog spektra i zato su vrlo ograničene opcije liječenja. Problem je što se rezistencija na pojedine bakterije razvija puno većom brzinom nego što se otkrivaju novi antibiotici”, objašnjava prof. dr. Ivana Mareković, predstojnica Zavoda za kliničku i molekularnu mikrobiologiju KBC-a Zagreb.
Dodaje da je zato vrlo važno podići svijest o opravdanoj uporabi antibiotika. “Samo tako možemo ih sačuvati za učinkovitu budućnost jer na njima se temelji primjena novih medicinskih postupaka kojih bez tih lijekova ne bi bilo, primjerice transplantacija ili kemoterapija”, kaže prof. dr. Mareković.
Izolacija pacijenata
Kolika je opasnost od superbakterija govori podatak da bi do 2050. mogle ubiti više ljudi nego rak i dijabetes zajedno. Stručnjaci kažu da bi broj smrtnih slučajeva mogao dosegnuti deset milijuna ljudi godišnje unutar sljedećih 30 godina. Njihova je procjena da je već 70 posto bakterija, uzročnika infekcija, otporno na barem jedan antibiotik koji se obično koristi za njihovo liječenje. Naravno, posljedica je to činjenice da su liječnici desetljećima propisivali antibiotike potpuno nepotrebno, što su bakterije iskoristile i prilagodile se novim “životnim” uvjetima.
“Pokušavamo maksimalno spriječiti postoperativne infekcije i zato se obavezno primjenjuje kirurška asepsa, a to uz sterilne instrumente, sterilnu odjeću i dezinficirano ‘operativno polje’ uključuje to da se operacijski zahvati rade u dvoranama koje su prikladno ventilirane. Zatim je jako važno tzv. kirurško pranje ruku prema važećim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. Neizostavna je antimikrobna profilaksa ovisno o kojoj se operaciji radi, a veliku ulogu imaju i kirurška tehnika te postoperativna njega.
Dakako, i u u jedinicama intenzivne njege, ali i na odjelima također se prevenira infekcija. No, kad se pojavi neka rezistentna bakterija potvrđena analizom, pacijent se stavlja u izolaciju kako bi se spriječilo njezino širenje”, objašnjava prof. dr. Mareković.
Svjetska zdravstvena organizacija pak upozorava da svijet ništa ne čini da spriječi tzv. postantibiotsko razdoblje u kojem će česte infekcije poput klamidije postati nerješiv zdravstveni problem.
Problem kao i terorizam
Čak se naglašava da rezistencija na antibiotike postaje gotovo jednak problem kao terorizam u svijetu. Uz rezistenciju problem je u tome da su se tijekom zadnjih 30 godina u svijetu pojavila samo dva nova antibiotika jer se istraživanja te vrste farmaceutskoj industriji očito ne isplate, piše Jutarnji list.
Kako i ne bi kad su superbakterije u jednoj godini, uglavnom u bolnicama, ubile 33.241 Europljanina. Pokazala je to zadnja studija Europskog centra za kontrolu bolesti (ECDC). Stručnjaci su upozorili da superbakterije opterećuju zdravlje stanovništva kao HIV, gripa i tuberkuloza zajedno. Zato Centar drži da je ovaj podatak zabrinjavajući jer su bakterije otporne na sve više antibiotika, o čemu svjedoči i činjenica da se radi o trostrukom povećanju u samo desetak godina. Briga je tim veća jer se pokazalo da čak i zadnja šansa za uspješno liječenje nekih infekcija poput antibiotika karbapenema postaje sve manje učinkovita, što znači da u mnogim slučajevima liječnici ostaju bez oružja.
Istraživanje objavljeno u The Lancetu u kojem se istraživala smrtnost od pet vrsta infekcija izazvanih bakterijama rezistentnima na antibiotike u EU-u i europskom gospodarskom području pokazalo je da je 75 posto infekcija superbakterijama dobiveno u bolnicama. Razlike u smrtnosti od zemlje do zemlje su velike, a najmanje umrlih od bakterija otpornih na liječenje ima u skandinavskim zemljama, dok se, primjerice, u Italiji bilježi desetak tisuća umrlih, a u Francuskoj 5500. Hrvatska je s 220 umrlih od superbakterije na sredini te europske ljestvice u “društvu” s Austrijom, Bugarskom, Irskom, Nizozemskom... Najmanje umrlih od superbakterije imaju Island sa samo jednim prijavljenim slučajem, Estonija s 15 i Luksemburg s 20.
Brza rezistencija
“Najveći problem danas predstavljaju tzv. karbapenem rezistentne enterobakterije, multirezistentni pseudomonas te acinetobakterija. Rezistentne su i na antibiotike širokog spektra i zato su vrlo ograničene opcije liječenja. Problem je što se rezistencija na pojedine bakterije razvija puno većom brzinom nego što se otkrivaju novi antibiotici”, objašnjava prof. dr. Ivana Mareković, predstojnica Zavoda za kliničku i molekularnu mikrobiologiju KBC-a Zagreb.
Dodaje da je zato vrlo važno podići svijest o opravdanoj uporabi antibiotika. “Samo tako možemo ih sačuvati za učinkovitu budućnost jer na njima se temelji primjena novih medicinskih postupaka kojih bez tih lijekova ne bi bilo, primjerice transplantacija ili kemoterapija”, kaže prof. dr. Mareković.
Izolacija pacijenata
Kolika je opasnost od superbakterija govori podatak da bi do 2050. mogle ubiti više ljudi nego rak i dijabetes zajedno. Stručnjaci kažu da bi broj smrtnih slučajeva mogao dosegnuti deset milijuna ljudi godišnje unutar sljedećih 30 godina. Njihova je procjena da je već 70 posto bakterija, uzročnika infekcija, otporno na barem jedan antibiotik koji se obično koristi za njihovo liječenje. Naravno, posljedica je to činjenice da su liječnici desetljećima propisivali antibiotike potpuno nepotrebno, što su bakterije iskoristile i prilagodile se novim “životnim” uvjetima.
“Pokušavamo maksimalno spriječiti postoperativne infekcije i zato se obavezno primjenjuje kirurška asepsa, a to uz sterilne instrumente, sterilnu odjeću i dezinficirano ‘operativno polje’ uključuje to da se operacijski zahvati rade u dvoranama koje su prikladno ventilirane. Zatim je jako važno tzv. kirurško pranje ruku prema važećim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. Neizostavna je antimikrobna profilaksa ovisno o kojoj se operaciji radi, a veliku ulogu imaju i kirurška tehnika te postoperativna njega.
Dakako, i u u jedinicama intenzivne njege, ali i na odjelima također se prevenira infekcija. No, kad se pojavi neka rezistentna bakterija potvrđena analizom, pacijent se stavlja u izolaciju kako bi se spriječilo njezino širenje”, objašnjava prof. dr. Mareković.
Svjetska zdravstvena organizacija pak upozorava da svijet ništa ne čini da spriječi tzv. postantibiotsko razdoblje u kojem će česte infekcije poput klamidije postati nerješiv zdravstveni problem.
Problem kao i terorizam
Čak se naglašava da rezistencija na antibiotike postaje gotovo jednak problem kao terorizam u svijetu. Uz rezistenciju problem je u tome da su se tijekom zadnjih 30 godina u svijetu pojavila samo dva nova antibiotika jer se istraživanja te vrste farmaceutskoj industriji očito ne isplate, piše Jutarnji list.
