Dodavanje soli u hladnu vodu mnogima je sasvim rutinska radnja, no stručnjaci upozoravaju da upravo ta navika može uzrokovati neugledne mrlje na dnu lonaca od nehrđajućeg čelika. Naime, sol se u hladnoj vodi sporije otapa te se može taložiti na površini metala.
Iako se često doživljava kao bezazlena sitnica, ovaj čest kuhinjski "kiks" dugoročno može oštetiti posuđe. Posebno su osjetljivi lonci od nehrđajućeg čelika, koji se inače smatraju izdržljivima i jednostavnima za održavanje.
Pitanje pravog trenutka za soljenje vode ne zanima samo kućanstva, već i stručnjake te proizvođače posuđa. Unatoč raširenom uvjerenju da sol ubrzava kuhanje, proizvođači inox posuđa upozoravaju da prerano dodavanje soli može dovesti do oštećenja površine lonca.
Nehrđajući čelik poznat je po dugovječnosti i otpornosti na hrđu, no nije potpuno neosjetljiv. Jedna od njegovih slabosti je tzv. točkasta korozija, koja nastaje kada se sol ne otopi odmah, već se zadrži na dnu posude. Tada se na površini metala mogu pojaviti sitne rupice ili tamne mrlje.
Iako takva oštećenja najčešće ne utječu na funkcionalnost posude, vizualno narušavaju njezin izgled, piše Fenix.
Jednostavno rješenje
Dobra vijest je da se problem može izbjeći, a rješenje je vrlo jednostavno: sol treba dodati tek kada voda proključa. U vrućoj vodi sol se odmah i ravnomjerno otapa, bez stvaranja kristala koji bi mogli oštetiti metalnu površinu.
Na taj se način čuva zaštitni sloj nehrđajućeg čelika, takozvana pasivna zaštita, koja ima ključnu ulogu u sprječavanju korozije i produženju vijeka trajanja posuđa.
Mit o brzini kuhanja
Mnogi i dalje vjeruju da sol ubrzava proces kuhanja. Međutim, stručnjaci ističu da to nema značajan utjecaj ni na potrošnju energije ni na vrijeme kuhanja. Istina je da sol blago povisuje temperaturu vrenja vode, ali tek za jedan do dva stupnja, što u kućnim uvjetima praktično nema nikakav učinak.
Ako pak na inox posuđu tijekom ili nakon kuhanja primijetite šarene, plavičaste ili ljubičaste nijanse, nema razloga za zabrinutost. Riječ je o zaštitnim slojevima koji nastaju kao posljedica reakcije metala s određenim sastojcima hrane ili sredstvima za pranje. Takve promjene ne štete ni zdravlju ni funkciji posude.
Kako dodatno sačuvati posuđe od nehrđajućeg čelika?
Osim pravilnog trenutka dodavanja soli, stručnjaci savjetuju i nekoliko jednostavnih pravila održavanja.
Odmah osušite posuđe: I nehrđajući čelik može dobiti mrlje od vode, osobito ako je riječ o tvrdoj vodi. Nakon pranja posuđe je najbolje obrisati mekim ručnikom.
Pustite ga da se ohladi: Nagli temperaturni šokovi mogu deformirati lonce. Vruću posudu ne treba odmah ispirati hladnom vodom, već je pustiti da se ohladi.
Pravilno čišćenje: Agresivni abrazivi mogu izgrebati površinu. U većini slučajeva dovoljni su topla voda i blagi deterdžent.
Iako vrijeme kuhanja neće ovisiti o tome kada dodate sol, čekanje da voda zakipi može značajno pridonijeti očuvanju izgleda i trajnosti lonaca. A to je mala navika koja dugoročno može napraviti veliku razliku u svakoj kuhinji.
Iako se često doživljava kao bezazlena sitnica, ovaj čest kuhinjski "kiks" dugoročno može oštetiti posuđe. Posebno su osjetljivi lonci od nehrđajućeg čelika, koji se inače smatraju izdržljivima i jednostavnima za održavanje.
Pitanje pravog trenutka za soljenje vode ne zanima samo kućanstva, već i stručnjake te proizvođače posuđa. Unatoč raširenom uvjerenju da sol ubrzava kuhanje, proizvođači inox posuđa upozoravaju da prerano dodavanje soli može dovesti do oštećenja površine lonca.
Nehrđajući čelik poznat je po dugovječnosti i otpornosti na hrđu, no nije potpuno neosjetljiv. Jedna od njegovih slabosti je tzv. točkasta korozija, koja nastaje kada se sol ne otopi odmah, već se zadrži na dnu posude. Tada se na površini metala mogu pojaviti sitne rupice ili tamne mrlje.
Iako takva oštećenja najčešće ne utječu na funkcionalnost posude, vizualno narušavaju njezin izgled, piše Fenix.
Jednostavno rješenje
Dobra vijest je da se problem može izbjeći, a rješenje je vrlo jednostavno: sol treba dodati tek kada voda proključa. U vrućoj vodi sol se odmah i ravnomjerno otapa, bez stvaranja kristala koji bi mogli oštetiti metalnu površinu.
Na taj se način čuva zaštitni sloj nehrđajućeg čelika, takozvana pasivna zaštita, koja ima ključnu ulogu u sprječavanju korozije i produženju vijeka trajanja posuđa.
Mit o brzini kuhanja
Mnogi i dalje vjeruju da sol ubrzava proces kuhanja. Međutim, stručnjaci ističu da to nema značajan utjecaj ni na potrošnju energije ni na vrijeme kuhanja. Istina je da sol blago povisuje temperaturu vrenja vode, ali tek za jedan do dva stupnja, što u kućnim uvjetima praktično nema nikakav učinak.
Ako pak na inox posuđu tijekom ili nakon kuhanja primijetite šarene, plavičaste ili ljubičaste nijanse, nema razloga za zabrinutost. Riječ je o zaštitnim slojevima koji nastaju kao posljedica reakcije metala s određenim sastojcima hrane ili sredstvima za pranje. Takve promjene ne štete ni zdravlju ni funkciji posude.
Kako dodatno sačuvati posuđe od nehrđajućeg čelika?
Osim pravilnog trenutka dodavanja soli, stručnjaci savjetuju i nekoliko jednostavnih pravila održavanja.
Odmah osušite posuđe: I nehrđajući čelik može dobiti mrlje od vode, osobito ako je riječ o tvrdoj vodi. Nakon pranja posuđe je najbolje obrisati mekim ručnikom.
Pustite ga da se ohladi: Nagli temperaturni šokovi mogu deformirati lonce. Vruću posudu ne treba odmah ispirati hladnom vodom, već je pustiti da se ohladi.
Pravilno čišćenje: Agresivni abrazivi mogu izgrebati površinu. U većini slučajeva dovoljni su topla voda i blagi deterdžent.
Iako vrijeme kuhanja neće ovisiti o tome kada dodate sol, čekanje da voda zakipi može značajno pridonijeti očuvanju izgleda i trajnosti lonaca. A to je mala navika koja dugoročno može napraviti veliku razliku u svakoj kuhinji.
