Sve više radnika iz BiH posao traži u Njemačkoj. No, i u uređenoj zemlji poput Njemačke ima, nažalost, poslodavaca koji ne isplaćuju plaće i zakidaju radnike za brojna prava. Vijesti o radnicima koji su prevareni posljednjih mjeseci često su punile novinske stupce i kružile po portalima, piše Večernji list BiH.
One koji su planirali otići upozoravalo se da ne nasjedaju na prijevare i da dobro paze što potpisuju. Međutim, oni koji već dulje vrijeme žive i rade u Njemačkoj, kažu da nije baš sve tako crno, da tu postoji i druga strana priče.
Naprave štetu poslodavcu
Hrvatski iseljenik koji više od tri desetljeća živi u Njemačkoj Stjepan Bingula za Croexpress je iznio svoje iskustvo i viđenje problema radnika koji dolaze s ovih prostora.
Prvo, ne želim reći da među poslodavcima Hrvatima u Njemačkoj nema prevaranata, naglasio je Bingula i dodao da je, na sreću, takvih malo.
Mnogo je više radnika koji dolaze puni euforije, vjeruju da će imati velike plaće jer im je rekao prijatelj prijatelja ili stric njegove cure da su minimalne plaće 3.000 €. A kada dođu, eto jada. Poslodavac ne plaća 3.000 €, nego oko 40 posto manje. Naravno, riječ je o razlici između bruto i neto. Postoji još jedna skupina, a to su oni koji se predstavljaju kao “vrhunski meštri“. Vrhunski kuhar, krovopokrivač i slično. A taj isti kuhar ne zna napraviti tijesto za palačinke, a krovopokrivač se boji ići na krov. Naravno, za nekoliko dana lete s posla. I onda, naravno, optužuju poslodavce da su prevaranti. Tako sam baš danas pročitao komentar jednog vlasnika restorana koji je hitno tražio kuhara. Našao je jednog koji mu je rekao da zna raditi sve. Platio mu je kartu za zrakoplov, on je došao i počeo raditi. Kad je šef ušao u kuhinju, imao je što vidjeti – “kuhar” nije znao držati ni tavu u ruci. Kad mu je rekao da pokupi stvari, radnik je tvrdio da ga je prevario, naveo je Bingula.
Nenavikli na rad
Objasnio je i kako dio onih koji dođu u Njemačku nije naviknuo raditi, pa i ako su radili, to je bilo nekih 4,5 do 5 sati aktivnog rada te smatraju da previše rade i nisu adekvatno plaćeni, iako im se uredno plati njihov osmosatni rad.
Bingula je posebno upozorio na pošast današnjice koja je uništila i velik broj obitelji u BiH – kocku i alkohol.
Naime, ima i onih koji odu tisuću kilometara od kuće da bi pronašli posao i dobro zaradili. Istina, posao su dobili, pa i dobru plaću, ali, nažalost, ono što zarade prokockaju ili popiju.
Posljednja skupina koju ću spomenuti (iako ih ima još puno) osobe su koje imaju vrhunske poslodavce, vrhunske plaće, ali svima pričaju da ih poslodavac izrabljuje i potkrada. Naravno, ljudi iz te skupine redovito “zaborave” spomenuti da jako vole konjiće koji trče po ekranu i mole Boga da njihov bude najbrži, a uvijek je najsporiji. Da zaključim – poslodavci često ispadaju prevaranti. Ali, nekad ne zato što doista varaju, nego zato što njihovi bivši ili sadašnji radnici tako tvrde. Oni se često nemaju priliku izjasniti. I čak i kad ih za to optužuju kockari, alkoholičari, neradnici i lažljivci, poslodavci ispadaju prevaranti. Vjeruje se narodu, makar i laže, objasnio je Bingula.
One koji su planirali otići upozoravalo se da ne nasjedaju na prijevare i da dobro paze što potpisuju. Međutim, oni koji već dulje vrijeme žive i rade u Njemačkoj, kažu da nije baš sve tako crno, da tu postoji i druga strana priče.
Naprave štetu poslodavcu
Hrvatski iseljenik koji više od tri desetljeća živi u Njemačkoj Stjepan Bingula za Croexpress je iznio svoje iskustvo i viđenje problema radnika koji dolaze s ovih prostora.
Prvo, ne želim reći da među poslodavcima Hrvatima u Njemačkoj nema prevaranata, naglasio je Bingula i dodao da je, na sreću, takvih malo.
Mnogo je više radnika koji dolaze puni euforije, vjeruju da će imati velike plaće jer im je rekao prijatelj prijatelja ili stric njegove cure da su minimalne plaće 3.000 €. A kada dođu, eto jada. Poslodavac ne plaća 3.000 €, nego oko 40 posto manje. Naravno, riječ je o razlici između bruto i neto. Postoji još jedna skupina, a to su oni koji se predstavljaju kao “vrhunski meštri“. Vrhunski kuhar, krovopokrivač i slično. A taj isti kuhar ne zna napraviti tijesto za palačinke, a krovopokrivač se boji ići na krov. Naravno, za nekoliko dana lete s posla. I onda, naravno, optužuju poslodavce da su prevaranti. Tako sam baš danas pročitao komentar jednog vlasnika restorana koji je hitno tražio kuhara. Našao je jednog koji mu je rekao da zna raditi sve. Platio mu je kartu za zrakoplov, on je došao i počeo raditi. Kad je šef ušao u kuhinju, imao je što vidjeti – “kuhar” nije znao držati ni tavu u ruci. Kad mu je rekao da pokupi stvari, radnik je tvrdio da ga je prevario, naveo je Bingula.
Nenavikli na rad
Objasnio je i kako dio onih koji dođu u Njemačku nije naviknuo raditi, pa i ako su radili, to je bilo nekih 4,5 do 5 sati aktivnog rada te smatraju da previše rade i nisu adekvatno plaćeni, iako im se uredno plati njihov osmosatni rad.
Bingula je posebno upozorio na pošast današnjice koja je uništila i velik broj obitelji u BiH – kocku i alkohol.
Naime, ima i onih koji odu tisuću kilometara od kuće da bi pronašli posao i dobro zaradili. Istina, posao su dobili, pa i dobru plaću, ali, nažalost, ono što zarade prokockaju ili popiju.
Posljednja skupina koju ću spomenuti (iako ih ima još puno) osobe su koje imaju vrhunske poslodavce, vrhunske plaće, ali svima pričaju da ih poslodavac izrabljuje i potkrada. Naravno, ljudi iz te skupine redovito “zaborave” spomenuti da jako vole konjiće koji trče po ekranu i mole Boga da njihov bude najbrži, a uvijek je najsporiji. Da zaključim – poslodavci često ispadaju prevaranti. Ali, nekad ne zato što doista varaju, nego zato što njihovi bivši ili sadašnji radnici tako tvrde. Oni se često nemaju priliku izjasniti. I čak i kad ih za to optužuju kockari, alkoholičari, neradnici i lažljivci, poslodavci ispadaju prevaranti. Vjeruje se narodu, makar i laže, objasnio je Bingula.
