Pred Njemačkom je godina koja će promijeniti mnogo toga na političkoj pozornici, prije svega zbog odluke kancelarke Angele Merkel da se više neće kandidirati na izborima za savezni parlament, što praktički znači da se oprašta od visoke politike.
Savezni izbori se održavaju 26. rujna i ako se situacija do tada drastično ne promijeni, demokršćanska Unija CDU/CSU ima najveće šanse da i ovaj put postane najjača snaga u parlamentu.
Vođenje zemlje kroz koronakrizu koje građani, posebice zbog uspješnog suzbijanja pandemije na proljeće, doživljavaju kao veliki uspjeh vlade Angele Merkel te siguran nastup nekoliko vodećih demokršćanskih političara tijekom pandemije demokršćanskoj Uniji su donijeli značajan porast popularnost. Za to su, osim Merkel, zaslužni ministar zdravstva Jens Spahn i premijer Bavarske i predsjednik CSU-a Markus Soeder.
Zeleni streme sudjelovanju u radu savezne vlade
Po zadnjim ispitivanjima javnog mnijenja, Uniju bi biralo 37 posto glasača, što je gotovo pet posto više nego na izborima 2017. No problem za daljnji nastavak koalicije sa socijaldemokratima je pad popularnosti SPD-a koji trenutno uživa podršku svega 15-16 posto birača, što predstavlja pad od pet posto u usporedbi s posljednjim izborima.
To trenutnog vicekancelara i kandidata SPD-a za mjesto kancelara Olafa Scholza nije spriječilo da javno izrazi želju zauzeti kancelarsku poziciju nakon sljedećih izbora za Bundestag.
Mjesto SPD-a kao druge po redu najjače stranke u Njemačkoj već je odavno preuzela stranka Zeleni koja sve jače pretendira na sudjelovanje u radu sljedeće vlade a neki unutar stranke čak maštaju i o prvom zelenom kancelaru/kancelarki.
Dvojac na čelu Zelenih, Annalena Baerbock i Robert Habeck, stranku je doveo do stabilnih vrijednosti iznad 20 posto čime se potencijalno nude Uniji CDU/CSU kao mogući koalicijski partner na saveznoj razini. U nekoliko saveznih pokrajina crno-zelena koalicija izvrsno funkcionira već godinama.
Zeleni također imaju ambicije postati vodeća stranka u koaliciji lijevog centra sa SPD-om i strankom Ljevice. No dok su Zeleni i SPD već jednom u prošlosti dokazali da mogu voditi uspješnu koaliciju na saveznoj razini, stranka Ljevica, koja je djelomice nasljednica režimske stranke SED iz doba DDR-a, još je uvijek za mnoge nespremna za preuzimanje odgovornosti na saveznoj razini.
Odlučujući izbor na vrhu CDU-a
No koaliranje Zelenih s Unijom CDU/CSU moglo bi se pokazati kao nemoguća misija. I to prije svega zbog promjene koja će se dogoditi na vrhu Kršćansko-demokratske unije (CDU).
Izbori za čelo stranke, koji su cijelu prošlu godinu odgađani zbog pandemije koronavirusa, održat će se sredinom siječnja i tu bi pobjedu mogao odnijeti konzervativno krilo stranke s kandidatom Friedrichom Merzom, političkim protivnikom liberalnog kursa Angele Merkel.
Kao protukandidati su tu još i aktualni premijer savezne pokrajine Sjeverna Rajna – Vestfalija Armin Laschet i stručnjak za vanjsku politiku Norbert Roettgen, no sva ispitivanja javnog mišljenja daju prednost Merzu koji ima jaku podršku gospodarskog krila stranke.
U jednom intervjuu na početku nove godine Merz je ponovno potvrdio da on kao kancelar nikada ne bi učinio ono što je Merkel učinila 2015. pustivši preko milijun izbjeglica u zemlju.
S Merzom na čelu stranke svako bi koaliranje sa Zelenima bilo malo vjerojatno. Kao drugi potencijalni kandidat Unije za mjesto kancelara sve češće se nameće premijer Bavarske i predsjednik Kršćansko-socijalne unije (CSU) Markus Soeder.
Obojica političara, i Merz i Soeder su daleko od liberalnog kursa Angele Merkel pod kojom bi Zeleni još i mogli zamisliti koaliciju s demokršćanima.
U svakom slučaju, bez Angele Merkel na čelu demokršćanskog bloka Uniji će biti teže koalirati sa strankama ljevice. Već se i formiranje koalicije sa socijaldemokratima nakon izbora 2017. pokazalo mukotrpnim. Uniji bi kao koalicijski partner najviše odgovarala Liberalno-demokratska stranka (FDP) koja međutim, ako se nešto drastično ne promijeni do jeseni, neće imati dovoljno mjesta u Bundestagu da bi omogućila crno-žutu koaliciju.
Šest pokrajinskih izbora
Izgledi stranka na parlamentarnim izborima ovisit će i o nekoliko izbora za parlamente u važnim saveznim pokrajinama.
To se prije svega odnosi na izbore u Baden-Wuerttembergu u ožujku. Ovdje je uspješno na vlasti već pet godina koalicija Zelenih i CDU-a sa zelenim premijerom Winfriedom Kretschmannom. O njegovom uspjehu ovisi i pozicija Zelenih u eventualnim pregovorima s demokršćanima nakon saveznih izbora.
Istog dana, 14. ožujka, održavaju se izbori i u susjednoj pokrajini Porajnje-Falačka gdje vladajućem SPD-u prijeti poraz od CDU.
Nakon toga se krajem travnja održavaju ponovljeni izbori u Tirinškoj a potom slijede izbori za parlament savezne pokrajine Saska-Anhalt početkom lipnja.
Na jesen slijede izbori u Mecklenburg-Prednjem Pomorju i gradu-saveznoj pokrajini Berlinu. U Berlinu je već godinama na vlasti lijeva koalicija sa SPD-om na čelu no trenutno u anketama vodi CDU.
Savezni izbori se održavaju 26. rujna i ako se situacija do tada drastično ne promijeni, demokršćanska Unija CDU/CSU ima najveće šanse da i ovaj put postane najjača snaga u parlamentu.
Vođenje zemlje kroz koronakrizu koje građani, posebice zbog uspješnog suzbijanja pandemije na proljeće, doživljavaju kao veliki uspjeh vlade Angele Merkel te siguran nastup nekoliko vodećih demokršćanskih političara tijekom pandemije demokršćanskoj Uniji su donijeli značajan porast popularnost. Za to su, osim Merkel, zaslužni ministar zdravstva Jens Spahn i premijer Bavarske i predsjednik CSU-a Markus Soeder.
Zeleni streme sudjelovanju u radu savezne vlade
Po zadnjim ispitivanjima javnog mnijenja, Uniju bi biralo 37 posto glasača, što je gotovo pet posto više nego na izborima 2017. No problem za daljnji nastavak koalicije sa socijaldemokratima je pad popularnosti SPD-a koji trenutno uživa podršku svega 15-16 posto birača, što predstavlja pad od pet posto u usporedbi s posljednjim izborima.
To trenutnog vicekancelara i kandidata SPD-a za mjesto kancelara Olafa Scholza nije spriječilo da javno izrazi želju zauzeti kancelarsku poziciju nakon sljedećih izbora za Bundestag.
Mjesto SPD-a kao druge po redu najjače stranke u Njemačkoj već je odavno preuzela stranka Zeleni koja sve jače pretendira na sudjelovanje u radu sljedeće vlade a neki unutar stranke čak maštaju i o prvom zelenom kancelaru/kancelarki.
Dvojac na čelu Zelenih, Annalena Baerbock i Robert Habeck, stranku je doveo do stabilnih vrijednosti iznad 20 posto čime se potencijalno nude Uniji CDU/CSU kao mogući koalicijski partner na saveznoj razini. U nekoliko saveznih pokrajina crno-zelena koalicija izvrsno funkcionira već godinama.
Zeleni također imaju ambicije postati vodeća stranka u koaliciji lijevog centra sa SPD-om i strankom Ljevice. No dok su Zeleni i SPD već jednom u prošlosti dokazali da mogu voditi uspješnu koaliciju na saveznoj razini, stranka Ljevica, koja je djelomice nasljednica režimske stranke SED iz doba DDR-a, još je uvijek za mnoge nespremna za preuzimanje odgovornosti na saveznoj razini.
Odlučujući izbor na vrhu CDU-a
No koaliranje Zelenih s Unijom CDU/CSU moglo bi se pokazati kao nemoguća misija. I to prije svega zbog promjene koja će se dogoditi na vrhu Kršćansko-demokratske unije (CDU).
Izbori za čelo stranke, koji su cijelu prošlu godinu odgađani zbog pandemije koronavirusa, održat će se sredinom siječnja i tu bi pobjedu mogao odnijeti konzervativno krilo stranke s kandidatom Friedrichom Merzom, političkim protivnikom liberalnog kursa Angele Merkel.
Kao protukandidati su tu još i aktualni premijer savezne pokrajine Sjeverna Rajna – Vestfalija Armin Laschet i stručnjak za vanjsku politiku Norbert Roettgen, no sva ispitivanja javnog mišljenja daju prednost Merzu koji ima jaku podršku gospodarskog krila stranke.
U jednom intervjuu na početku nove godine Merz je ponovno potvrdio da on kao kancelar nikada ne bi učinio ono što je Merkel učinila 2015. pustivši preko milijun izbjeglica u zemlju.
S Merzom na čelu stranke svako bi koaliranje sa Zelenima bilo malo vjerojatno. Kao drugi potencijalni kandidat Unije za mjesto kancelara sve češće se nameće premijer Bavarske i predsjednik Kršćansko-socijalne unije (CSU) Markus Soeder.
Obojica političara, i Merz i Soeder su daleko od liberalnog kursa Angele Merkel pod kojom bi Zeleni još i mogli zamisliti koaliciju s demokršćanima.
U svakom slučaju, bez Angele Merkel na čelu demokršćanskog bloka Uniji će biti teže koalirati sa strankama ljevice. Već se i formiranje koalicije sa socijaldemokratima nakon izbora 2017. pokazalo mukotrpnim. Uniji bi kao koalicijski partner najviše odgovarala Liberalno-demokratska stranka (FDP) koja međutim, ako se nešto drastično ne promijeni do jeseni, neće imati dovoljno mjesta u Bundestagu da bi omogućila crno-žutu koaliciju.
Šest pokrajinskih izbora
Izgledi stranka na parlamentarnim izborima ovisit će i o nekoliko izbora za parlamente u važnim saveznim pokrajinama.
To se prije svega odnosi na izbore u Baden-Wuerttembergu u ožujku. Ovdje je uspješno na vlasti već pet godina koalicija Zelenih i CDU-a sa zelenim premijerom Winfriedom Kretschmannom. O njegovom uspjehu ovisi i pozicija Zelenih u eventualnim pregovorima s demokršćanima nakon saveznih izbora.
Istog dana, 14. ožujka, održavaju se izbori i u susjednoj pokrajini Porajnje-Falačka gdje vladajućem SPD-u prijeti poraz od CDU.
Nakon toga se krajem travnja održavaju ponovljeni izbori u Tirinškoj a potom slijede izbori za parlament savezne pokrajine Saska-Anhalt početkom lipnja.
Na jesen slijede izbori u Mecklenburg-Prednjem Pomorju i gradu-saveznoj pokrajini Berlinu. U Berlinu je već godinama na vlasti lijeva koalicija sa SPD-om na čelu no trenutno u anketama vodi CDU.
