Slijedi vrsta posla koji se obavlja, kolege s kojima ili nemamo dobre odnose ili ne obavljaju kvalitetno svoj posao pa ako smo lančano u procesu iza njih, i mi trpimo ili nas dočeka i njihov posao na stolu, te slaba interna komunikacija i stalne promjene planova.

U današnjem poslovanju vrsta posla može posebno biti stresna ako se radi o poslovima u direktnom kontaktu s klijentima ili kupcima koji su zahtjevniji više nego ikada prije.

Najjači stresori

Gubitak posla, nezaposlenost pa čak i dugotrajno nedobivanje plaće među najjačim su stresorima u poslu. Ispred se nalaze samo teški privatni problemi poput smrti užeg člana obitelji, rastave braka, kazne zatvorom, osobnog ozbiljnog oboljenja i slično, navodi Barbara Ružić, profesorica psihologije te direktorica tvrtke Artis rei za upravljanje ljudskim resursima.

"Kao i kod djelovanja ostalih istaknutih stresora mogu nam se javiti različite negativne reakcije poput agresivnog ponašanja ili pak povlačenja u sebe, sklonost nesrećama, povećana konzumacija negativnih tvari kao što su alkohol, nikotin i kofein, slabije spavanje, problemi s donošenjem odluka, slabija koncentracija, problemi s pamćenjem, nejasne ili zbrkane misli", kaže psihologinja.

Dodaje da je takvo stanje popraćeno i s različitim negativnim emocijama uključujući osjećaj da nemamo kontrolu, nezadovoljstvo, strah, depresiju, ljutnju, sram, osjećaj bespomoćnosti i smanjenog samopoštovanja.

"I tu je zapravo začarani krug djelovanja stresa jer stres je zapravo naša percepcija koliko smo sposobni nositi se sa zahtjevima određene situacije. A ako imamo smanjeno samopoštovanje, smatramo se i manje sposobnima", objašnjava Ružić.

Izvor produktivnosti

Međutim, Ružić smatra kako mala količina stresa može biti i produktivna. Naime, mala količina stresa je čak i nužna budući da nam donosi poticaj i određeno uzbuđenje u život i posao, ali velika količina stresa je opasna za zdravlje.

Ali, kako se riješiti stresa ili umanjiti njegove posljedice?

"To ovisi prije svega koliko smo osvijestili jesmo li uopće pod stresom i naravno koje situacije nam stvaraju stres. Drugi osnovni preduvjet jest da želimo promijeniti trenutnu situaciju. Često si sami stvaramo okove i pronalazimo niz izgovora zašto nešto ne možemo promijeniti", kaže Ružić.

Savjetuje da "ne mogu" stoga treba promijeniti s "ne želim", a to je najteže jer nam je lakše prebaciti odgovornost na nešto ili nekog drugog umjesto prihvatiti da je sve to naš izbor, naša odluka, naš život.

Nakon što smo odradili najteži korak možemo se posvetiti promjeni okoline, situacije, ali i nas samih.

"Ako smo zapazili da nas neke konkretne situacije uzastopce izbacuju iz takta, moramo se prije svega odmaknuti od te situacije, bilo fizički, bilo vremenski, odnosno popeti se na balkon", slikovito opisuje psihologinja te nastavlja da tek nakon što smo se "popeli na balkon" možemo iz neke druge perspektive razmotriti tu situaciju, odnosno ponovno ju vrednovati.

Tek nakon odmaka, odnosno ponovnog vrednovanja možemo s drugom osobom razgovarati o mogućim rješenjima i o tome što obje strane trebaju učiniti za poboljšanje na obostrano zadovoljstvo.

"No, danas se gotovo sve povezuje sa stresom, čini mi se da je stres postao prenapuhana dimenzija, odnosno da smo ga stavili na pijedestal gdje mu nije mjesto", zaključuje Ružić.