Stojimo kod Dive naše
U hladu velikih jela
Molimo joj se i pitamo
Što bi još od nas htjela

Sestre i braćo moja
Iz groba nam kaže Diva
U Vranu već stoljeća dva
Ležim ni dužna ni kriva

Krv sam prolila svoju
Zbog vjere i poštenja
Opet bi učinila isto
Jer sam tako odgojena

Htjeli da pogazim vjeru
Rekla sam to ne mogu
Rađe ću život dati
I ležat u tamnom grobu

Moja me učila mama
Da vjerujem samo u Boga
A otac Grabovac Luka
Da ljubim bližnjega svoga

Život najvrijednije dobro
Zbog vjere sam svoje dala
Da ću postati slavna
To nisam tada znala

Diva nam na rastanku reče
Vi odite putom svojim
A ja ostajem na Kedžari
Da nove prolaznike brojim

Postite i vjerujte u Boga
Molite mu se dan i noć
Svi će te jednoga dana
U njegovo krilo doć
Počivala u miru, Amen!

Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće