Rama je na daleko poznata po proizvodnji rakije šljivovice. Tradicija je to duga već preko stotinu godina. Za kvalitetnu rakiju morate imati i kvalitetnu šljivu. Dobro zrelu, punu šećera, na vrijeme ubranu i istresenu u drvene kace. A u tim kacama dogodi se čarolija fermentacije, i dođe vrijeme da se taj prirodni proces „protjera“ kroz vrući, na visokom plamenu zagrijani kotao i da se dobije „ljuta šljivovica“, omiljeno piće ne samo Ramaca, nego i puno šire.

A dođe tako i poneka loša godina za šljive kao što je ova tekuća. Tek u pojedinim ramskim selima i na pojedinim mjestima i voćnjacima šljive su opstale od proljetnog snijega i leda. Uspjele su ipak u malim količinama gledajući cjelokupne voćnjake u Rami. Poneko će ipak to „protjerati“ kroz kotao i dobiti ugodnu žesticu.

No da se u Rami peku i druge rakije osim šljive u zadnjim godinama to je poznato. Pojedine obitelji tako peku rakiju od kruška, jabuka, ali i od grožđa koje u Rami također može uspijevati. Svaka od njih je po sebi jedinstveno piće.

No grožđe i Rama pomalo zvuče nespojivo. Ta je kultura u našim krajevima ipak više vezana za Hercegovinu. Kad već mi ne damo šljivike u Hercegovinu onda su se pojedini Hercegovci dosjetili da svoje grožđe dovezu u Ramu i ovdje proizvedu vrlo lijepu i pitku rakiju grozdu ili grožđu.

Tako smo jučer zatekli, za naš kraj, ipak ne tako česti prizor. Naime, kod obitelji Ivice Ćuka, na ulazu u selo Ripce njihov „veseli stroj“ radi punom parom.

Peku i proizvode oni tako sa svojim obiteljskim prijateljem Ivanom Puljićem iz Bune kod Mostara rakiju od grožđa. Ispeći će ukupno 1,5 tonu grožđa od kojeg će dobiti ugodnu grožđu. Iz jednog kotla, u koji inače stane 200 litara, Ivan nam kaže da izađe od 50 do 55 litara rakije.

A kako i ne bi kad je grožđe ubrano u „Carskom vinogradu“ kod Bune, na suncem kupanom hercegovačkom kršu. Rakija je to jačine od 43 stupnja u koju se ne dodaju nikakvi dodaci i primjese. Čista je, prirodna, bez šećera.

Iako pojedini naši ljudi u Rami znaju za ovaj proces proizvodnje, ovo je možda poticaj i drugima da pokušaju od grožđa napraviti isto. Da to ne bude samo ugodna hladovina kod kuće, nego i spojiti bogom danu ugodnu klimu, sunčane dane, lozu, grožđe i od toga napraviti ljutu „vodicu“ za sebe i prijatelje, goste i prolaznike, putnike namjernike i sve ljubitelje ugodne kapljice.