Nakon slučaja Uskoplja, Teslića, Srebrenika... Hrvatima se dogodio i slučaj “Mostar”. Glasovanje na redovitim biračkim mjestima, prebrojavanja i manipuliranja podacima te na kraju izborni inženjering s dopisnim glasovima kompromitirali su cijeli izborni proces, ali i, nažalost, pokazali kako sve te nepravilnosti prolaze nekažnjeno i uz blagoslov Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH, piše Večernji list.
U Uskoplju se prestalo brojati dopisne glasove Hrvata, u Tesliću su pak zagubljeni, kao i oni s redovitih biračkih mjesta, a u Srebreniku, unatoč tome što se prešao prag za tamošnje Općinsko vijeće, Hrvati su ostali bez vijećničkog mandata.
Test strpljenja
Svakog puta čulo se objašnjenje da nedostaje nekoliko desetaka glasova. Gotovo slična repriza s filigranskom nadogradnjom korištenja paralelnog sustava s prebacivanjem birača i zamračivanjem glasova dogodila se u Mostaru.
A temelj za to stvorio se najprije s političkom prijevarom i imenovanjem novoga saziva Središnjeg izbornog povjerenstva koji je postao sastavni dio mozaika oko pripreme za potpuno eliminiranje Hrvata kao političkog čimbenika na općim izborima 2022. godine. “Raskidanje okova”, oko čega prijeti čelnik vodeće bošnjačke Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović, samo je metaforična umanjenica onoga što najavljuju vodeći bošnjački politički radikali poput Reufa Bajrovića kako se “hrvatskoj manjini” treba pokazati snaga demokracije. Budući da na poteze SIP-a nije bilo snažnoga odgovora, posve sigurno se Mostar, ali i druge sredine u kojima su izbori kompromitirani, koriste kao svojevrstan test strpljivosti s hrvatske strane kako bi se procijenilo dokle se upravo daleko može ići na općim izborima 2022.
Iako i brojni međunarodni dužnosnici najavljuju snažan pritisak kako bi se sjelo za stol i započeli razgovori o izmjenama Izbornoga zakona u BiH, koji se tiče provedbe presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu, ali i Ustavnoga suda, što djelomično ohrabruje, no teško je vjerovati da će bošnjačke, s također još jednom umanjenicom “probosanske”, snage odustati od mogućnosti da se dokopaju svojih šest Hrvata u Domu naroda Federacije BiH i time mogućnosti da Hrvate politički eutaniziraju. Uostalom, ne radi se ni o čemu novome jer se takav scenarij pokušao provesti 2018. I tada je SIP donosio nezakonite odluke izlazeći potpuno iz svog mandata. No, tada je presudila činjenica da je Središnje izborno povjerenstvo utvrdilo kako u izračunu mandata iz županija za Dom naroda treba primijeniti, sukladno zakonu, popis iz 2013. koji održava realno stanje, a ne onaj iz 1991. godine, čime bi se dopustilo potpuno manipuliranje podacima o tome gdje danas Hrvati stvarno žive.
Šahinović, Fejzić ...
Svu energiju bošnjačke stranke usmjerile su tada na Zeničko-dobojsku županiju pozicionirajući na svaku od lista po jednog Hrvata. S novim sazivom SIP-a, u kojemu sjede predstavnici politika koji zagovaraju preglasavanje Hrvata, ne treba biti optimist da će odluka biti pozitivna. A da bošnjačka politika ne preza ni od čega, zorno pokazuje i sadašnji sastav hrvatskog Kluba u Domu naroda u kojemu su Hrvati Edim Fejzić iz Goražda te Anel Šahinović iz Unsko-sanske županije.
U Uskoplju se prestalo brojati dopisne glasove Hrvata, u Tesliću su pak zagubljeni, kao i oni s redovitih biračkih mjesta, a u Srebreniku, unatoč tome što se prešao prag za tamošnje Općinsko vijeće, Hrvati su ostali bez vijećničkog mandata.
Test strpljenja
Svakog puta čulo se objašnjenje da nedostaje nekoliko desetaka glasova. Gotovo slična repriza s filigranskom nadogradnjom korištenja paralelnog sustava s prebacivanjem birača i zamračivanjem glasova dogodila se u Mostaru.
A temelj za to stvorio se najprije s političkom prijevarom i imenovanjem novoga saziva Središnjeg izbornog povjerenstva koji je postao sastavni dio mozaika oko pripreme za potpuno eliminiranje Hrvata kao političkog čimbenika na općim izborima 2022. godine. “Raskidanje okova”, oko čega prijeti čelnik vodeće bošnjačke Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović, samo je metaforična umanjenica onoga što najavljuju vodeći bošnjački politički radikali poput Reufa Bajrovića kako se “hrvatskoj manjini” treba pokazati snaga demokracije. Budući da na poteze SIP-a nije bilo snažnoga odgovora, posve sigurno se Mostar, ali i druge sredine u kojima su izbori kompromitirani, koriste kao svojevrstan test strpljivosti s hrvatske strane kako bi se procijenilo dokle se upravo daleko može ići na općim izborima 2022.
Iako i brojni međunarodni dužnosnici najavljuju snažan pritisak kako bi se sjelo za stol i započeli razgovori o izmjenama Izbornoga zakona u BiH, koji se tiče provedbe presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu, ali i Ustavnoga suda, što djelomično ohrabruje, no teško je vjerovati da će bošnjačke, s također još jednom umanjenicom “probosanske”, snage odustati od mogućnosti da se dokopaju svojih šest Hrvata u Domu naroda Federacije BiH i time mogućnosti da Hrvate politički eutaniziraju. Uostalom, ne radi se ni o čemu novome jer se takav scenarij pokušao provesti 2018. I tada je SIP donosio nezakonite odluke izlazeći potpuno iz svog mandata. No, tada je presudila činjenica da je Središnje izborno povjerenstvo utvrdilo kako u izračunu mandata iz županija za Dom naroda treba primijeniti, sukladno zakonu, popis iz 2013. koji održava realno stanje, a ne onaj iz 1991. godine, čime bi se dopustilo potpuno manipuliranje podacima o tome gdje danas Hrvati stvarno žive.
Šahinović, Fejzić ...
Svu energiju bošnjačke stranke usmjerile su tada na Zeničko-dobojsku županiju pozicionirajući na svaku od lista po jednog Hrvata. S novim sazivom SIP-a, u kojemu sjede predstavnici politika koji zagovaraju preglasavanje Hrvata, ne treba biti optimist da će odluka biti pozitivna. A da bošnjačka politika ne preza ni od čega, zorno pokazuje i sadašnji sastav hrvatskog Kluba u Domu naroda u kojemu su Hrvati Edim Fejzić iz Goražda te Anel Šahinović iz Unsko-sanske županije.
