Zatim pročitam uvod u članak i razmišljam: je li i Marija s nama putovala nazad u Ramu – nije, ali ima sasvim iste dojmove kao i mi koji smo u busu prepričavali naš izlet. Ne znam kako bih još nadopunio dojmove osim da citiram jednog našeg suputnika : „Jesi vidio, j…o te! Svi veseli, svi se smiju, sva'k' sa svakim može pričat', zezati se…. k'o da se cili život znamo!“
Šalu na stranu! Marija se zahvalila meni kao organizatoru puta. Hvala joj. Ja nisam sam, zato se zahvaljujem dragim prijateljima u Zagrebu i u Rami, koji su mnogo zaslužniji i bez kojih ovaj susret ne bi uspio!
Zahvaljujem se predsjedniku Ramske zajednice Zagreb; Šimunu Babiću, njegovim suradnicima, predstavnicima Mladeži Ramske zajednice; Marti Brizar i Franji Bošnjaku te svim ostalim suorganizatorima što su podržali želju mladih iz Rame da dođu i sudjeluju na ovom humanitarnom turniru. Hvala im na gostoprimstvu i odličnoj atmosferi na Ramskoj večeri, a posebno na jednom lijepom i pozitivnom iskustvu.
Posebna mi je čast zahvaliti se prijateljima u Rami, prije svega Božani Ostojić, koja je svojom željom i ljubavi za pomoć mladima u Rami dala humanitarni karakter ovom susretu i što je potakla mene i ostale mlade da se još više potrudimo oko ovoga susreta. Zatim, tu je gospodin Marko Dedić, predsjednik HVIDR-e Rama i voditelj malonogometne momčadi HVIDRA Rama. Kad smo već kod momčadi ne mogu da ih ne spomenem - ipak su pobjednici: Hrvoje Šimunović – Ćuvi, Franjo Jelić – Ćano, Danko Budimir, Šimo Petričević, Ante Tadić, Mato Đođo, Stipo Babić, Ivan Petričević, Danijel Brizar. Hvala vam što ste igrali i dali sve od sebe na terenu za potrebe naših mladih u Rami i što ste donijeli jedan vedri, sportski duh našim prijateljima u Zagrebu (pokazali ste im kako se igra).
Ne, nisam zaboravio ostale drage suputnice – hvala vam na podršci i razumijevanju za ovaj projekt i na ugodnom društvu kako nama tako i, nadam se, mnogima u Zagrebu. U ime Mladeži Ramske zajednice pozivam vas, kao i sve one koji nisu mogli ići ovaj put s nama, na suradnju u svim ostalim projektima. Od svih vas znam da ćemo puno toga naučiti.
„Znate priču O Rami?“ –Pita Marija
„Znamo“ – kažu svi mladi u Rami i izvan Rame.
„Tako i treba“ – kažem ja. A da vam usput ispričam i jednu priču U Rami u vezi našeg puta. Pričalo se u Rami da ništa od ovog putovanja, 'ko smo mi da nam netko novac dadne, da smo ludi, da se pravimo važni. Kad su vidjeli da ne odustajemo, da i dalje tražimo i pitamo pomoć, pojavi se priča da smo stranački opredijeljeni i da nema ništa od toga. Kažu netko će nas zamrziti i nećemo naći posao – neki povjerovaše i morali su izostati da ne bi ugrozili svoju budućnost i posao, nažalost. Uplašili smo se i mi koji smo išli da se nekome ne bismo zamjerili. Bogu hvala, pa nam upornost, tvrdoglavost i ljubav prema rodnom kraju osobina karaktera.
Istina je da smo bili u Općini i tražili pomoć, skoro smo je dobili, a onda smo je nenadano izgubili. U birtiji su nam rekli: „Jesmo vam rekli!“ Pa što, kao djecu su nas učili da ne možemo uvijek dobiti sve, a u ostalom nismo mi jedini kojima pomoć treba. Skoro smo odustali, ali eto, sad svi vidite da smo zbilja uporni, tvrdoglavi i pod cijenu „glave“ nismo.
Svašta se nagađalo! Dobili smo, naime, objašnjene da općina ima isplanirane projekte koji su od većeg prioriteta. Provjerili smo i uvjerili smo se da je tako. Mi smo veoma zahvalni jer je Općina Rama, u više navrata pomagala, sjetite se mjeseca svibnja, i pomoći će, akobogda, budućem našem radu. U to ne sumnjam!
Obratili smo se Općinskom odboru HDZ BiH Rama i u neizvjesnosti živjeli do zadnjeg trena. Ugodno iznenađenje je bilo veliko odobravanje i razumijevanje; odobrili su nam sredstva za putovanje i ponudili dodatna sredstva za sudjelovanje. Odlučili smo da su dovoljna samo sredstva za putovanje. Nisu nas pitali jesmo li stranački opredijeljeni, nisu nas pitali zašto smo došli njima kad nas nisu htjeli drugi. Stoga smo veoma zahvalni Općinskom odboru HDZ BiH Rama. Zahvale upućuju i članovi HVIDR-e Rama uz želje da se u današnje vrijeme pokaže složnost kao i prije dva desetljeća.
Činjenice ove priče U Rami stoje ali poanta je jako, jako čudna. Pet puta sam ju iznova pisao pazeći svaki put da se ne bi izvukli pogrešni zaključci, - i svaki put su se mogli. Sjetim se onda starog Ezopa, njegova vuka i janjeta; Kad imamo posla sa ljudima koji žele krivo tumačiti, bez obzira na najbolju obranu i opravdanja, male su nade za uspjeh. Takvih tumačenja će biti uvijek, ali reče naš predsjednik u pozdravu nama mladima: …„Nitko nas neće uspjeti uvući u svađu, mržnju s drugima, nas interesiraju samo pozitivne stvari, želimo kvalitetne projekte i njih ćemo uz Božju volju i ostvariti. Dosta je ramskom narodu mržnje, svađe, raznoraznih podjela. Ramska zajednica Zagreb uvijek će biti uz mlade i nikada neće praviti razliku od kuda je netko niti će pitati tko kojoj političkoj opciji pripada. Vrijeme moramo koristiti kreativno, znajući da prave stvari uvijek sazrijevaju s vremenom… „ Ja bih dodao da smo surađivali s ljudima iz raznih stranaka na svojim projektima; rado ih pamtimo kao one koji žele i spremni su pomoći. Zato pozivamo mlade Rame da se ne boje krivih tumačenja jer, ipak, svi ovi ljudi iz stranki su voljni pomoći – nekad više, nekad manje!
Moramo čuvati altruizam i kreativnost u našem radu te stavljamo na znanje da mladi Rame pripadaju svim strankama i mladi bi najsretniji bili da sve stranke stanu iza njih, štoviše da se natječu tko će više za nas učiniti. Da ne idemo na more – nisam mislio na kupanje! Jedna vrata su nam ovaj put bila zatvorena. No, naišli smo na razumijevanje i potporu kucajući na druga. Nadam se da će u budućim projektima mladih iz Rame biti otvorena sva vrata onih koji mogu pomoći i da ćemo svi zajedno učinit da Rama ne bude „mjesto duhova“, niti ćemo dopustiti da to ikada bude. Pobjednici turnira su pokazali da zajedničkim naporom i trudom mogu više.
Josip Jelić u ime svih koji su sudjelovali
