Korona cirkus se nastavlja 'ko zna do kada, pa opet iznova donosi nove zabune, nejasnoće i probleme. Nošenje „zaštitnih“ maski je obavezno kad se iđe dokturu, u trgovinu ili di je više ljudi u zatvorenom prostoru.

Moram nosit ovu brnjicu prisila im ona akobogda. – požali se did Antuka spremajući se dokturu, jer ima dva tri dana nešto ga, kaže,  prosica ispod lebara. Baba ditije ona brnjca sveca li joj njezina nemogu je nigdi naći? – viknu did.

Neznam brte i ti si je noso zadnji dana ko ija, kozna di si je zametno. – neda se baba.

Ja sam je nosio ima nekoliko dana u prodavnicu a i ti si je uzimala niki dan ono kad si negdi išla.- nastavlja did. Ma šta sam je nosila, eto ako sam desetak puta puno sam rekla, a ti si je utarančio da me je sve bilo stid svita kako je ona plisnava. Nevirujem da će ova naša brnjica izdržat još misec dana ako je nebudeš čuvo i ako u nju i kišeš i kašlješ 'ebla te tvoja škija.- napade baba.

Pa operi je onda vire ti pa neće bit pesinava. E da znaš dide to se nemere prat jer će se sva raspast pa štaš onda. Dobro, dobro šta više čevatiš, šuti i traži tu brnjičetinu moram ić' dokturu.- povuče se did.

Da je nisi ostavio negdi po džepama u nekoj kaputini ili pantaletinama, ili ti je negdi ispala. Jadna ja šta ako si je izgubio moraću jopet ić' pitat kumu Perinicu da ti posudi svoju ko i niki dan. - zabrinuto će baba.  Pa nevista daj mi ti svoju brnjicu živa bila, vratiću ti je odma kad se vratim od doktura. – zamoli did. E nemere dide zadnji put kad sam ti je dala bila je sva požutila od duvana a dobro si je i zabalio pa sam morala nabavit novu, e neš više. - osiče se nevista.

Svi su tražili masku po ciloj kući i nema pa nema, koda je u zemlju propala. Štaćemo sad bez naše brnjice moj dide, di smo prispili? Neće nam dat unić u prodavnicu, dokturu ni nigdi 'ebala ji korona dabili i onog ko je izmisli.- zakuka baba.

E kako je bilo dosad lipo, priladiš se ko isan, tri četri dana kašlješ malo šmrčeš, popij čaja pojdi malo bilog luka i slanine i gotovo. A vidi sad jadna ti sam, čim malo zakašlješ odma kažu evo korone, jebla ji korona. Moraš nataknut onu brnjicu baško pašče, nesmiš nigdi ić u selo ni kmisi. Na moju istinu još malo pa će nas vezat ko goveda u štali, ili ćemo se sami morat' vezat'.

Već su bili odustali od traženja razmišljajući šta sada napravit kad evo ti na vrata banu kuma Perinica, u ruci drži zaštitnu masku i svrata upita: Jeste li izgubili vašu masku, ja mislim da je ovo i dade je didu. Razveseli se did brnjici ko da ga sunce obasja, a i babi bi drago.

Je brte naša je to brnjica, odma sam je pripozno, vidi što je lipa, evo napiso sam nanju svoje ime i bezime. Ma di si je našla moja kuma? – upita baba. Evo tu ispod zidića između pojate i ćenife, biće kad je did vadio duvan iz džepe povuko i brnjicu i eto ti belaja. Dedera je dide odma stavi da vidim kako ti stoji. – reče baba.

Ma biži mi sočiju baba bolje ti je de je malo osuši kod šporeta vidiš da je mokra i pomenjušavila ali se dobro drži. Dedera, baba će nju lipo osušit i mali istrljat krpom pa će ona bit ko nova.

Za nekoliko minuta maska je nakon tretmana bila spremna za dalju upotrebu. Evo ti dide, reče baba, i čuvaj je sad kad je vako lipa, tribaće i meni kad negdi pojem.

Dedera mi baba pomozi da zapnem ovog đadra za uvo nemogu desnom rukom, baš me tu ispod lopatice probada. Evo dide baš ti dobro uviše ova maska, izgledaš ko doktur, a i dobro se drži nema spadanja, sva srića da imaš ovlike uši pa na jedno uvo moreš obisit zobnicu a na drugo koparan nebi spali, kamoli ova brnjica.- našali se baba a didu nebi drago, samo je oštro pogleda, nabaci kaputinu priko ramena i ode dokturu.

Ivica Barišić