Kršćani vjeruju da je Isus bio razapet na križu, položen u grob, te da je nakon tri dana uskrsnuo. Uskrs je upravo dan kada slavimo to uskrsnuće i najveći je kršćanski blagdan u godini. Odakle onda u toj priči veseli zečići, košarice i šarene pisanice?
Zašto zeko?
Zečić je u kontekstu Uskrsa prvi puta spomenut u tadašnjoj jugozapadnoj njemačkoj pokrajini Alsace oko 1600. godine. U opisima se spominje priča o zečiću (Oschter Haws) koji s punom košarom jaja obilazi obitelji s djecom noć uoči Uskrsa i nagrađuje slasticama one koji su bili dobri. Analogija sa Djedom Mrazom je očita. Nijemci su ovu tradiciju i priču "uvezli" oko 1800. godine u Ameriku, odakle se širila u sve dijelove svijeta.
Uskršnji zec ima svoje korijene i u predkršćanskoj tradiciji slavljenja plodnosti. Kako su zečići najplodnije poznate životinjice, poslužili su kao simbol rađanja novog života, odnosno proljetnog buđenja prirode. Germanski i skandinavski narodi u prošlosti su, godinama prije kršćanstva, slavili festival proljeća ili plodnosti i to na dan proljetnog ekvinocija. Svoju božicu plodnosti zvali su Eastre (Uskrs se na engleskom danas kaže Easter). Njezina sveta životinja bila je zečica. Dio te tradicije preuzeli su kršćani.
Uskršnja košarica
Kada su njemački doseljenici u Ameriku i druge zemlje sa sobom počeli donositi i priču o uskršnjem zečiću koji dobroj djeci donosi jaja, morali su im napraviti gnijezda tj. košarice. Djeca su u 17. stoljeću počela sama izrađivati gnijezda na način da bi u svoje kapice i šeširiće stavili slamu ili travu te ih večer uoči Uskrsa sakrili na više mjesta u domu, nadajući se poklonu.
Širenjem tradicije kroz desetljeća, ti šeširići i kapice tj. gnijezda transformirali su se u košarice.
Odakle jaja?
Jaja su također simbol plodnosti. I ona su se koristila u obredima i slavljenju proljeća i buđenja prirode, ali ne zna se od kada točno datira ta praksa.
Isto tako, nije poznato kada je započela praksa bojanja i ukrašavanja jaja. Navodno da su kršćani u stara vrmena jaja bojali crveno, a boja je trebala biti simbol krvi koju je Isus prolio za nas.
Poganski narodi koristili su i zelenu boju u ukrašavanju jaja, kako bi slavili pupanje i cvjetanje prirode nakon duge i hladne zime.
Zašto zeko?
Zečić je u kontekstu Uskrsa prvi puta spomenut u tadašnjoj jugozapadnoj njemačkoj pokrajini Alsace oko 1600. godine. U opisima se spominje priča o zečiću (Oschter Haws) koji s punom košarom jaja obilazi obitelji s djecom noć uoči Uskrsa i nagrađuje slasticama one koji su bili dobri. Analogija sa Djedom Mrazom je očita. Nijemci su ovu tradiciju i priču "uvezli" oko 1800. godine u Ameriku, odakle se širila u sve dijelove svijeta.
Uskršnji zec ima svoje korijene i u predkršćanskoj tradiciji slavljenja plodnosti. Kako su zečići najplodnije poznate životinjice, poslužili su kao simbol rađanja novog života, odnosno proljetnog buđenja prirode. Germanski i skandinavski narodi u prošlosti su, godinama prije kršćanstva, slavili festival proljeća ili plodnosti i to na dan proljetnog ekvinocija. Svoju božicu plodnosti zvali su Eastre (Uskrs se na engleskom danas kaže Easter). Njezina sveta životinja bila je zečica. Dio te tradicije preuzeli su kršćani.
Uskršnja košarica
Kada su njemački doseljenici u Ameriku i druge zemlje sa sobom počeli donositi i priču o uskršnjem zečiću koji dobroj djeci donosi jaja, morali su im napraviti gnijezda tj. košarice. Djeca su u 17. stoljeću počela sama izrađivati gnijezda na način da bi u svoje kapice i šeširiće stavili slamu ili travu te ih večer uoči Uskrsa sakrili na više mjesta u domu, nadajući se poklonu.
Širenjem tradicije kroz desetljeća, ti šeširići i kapice tj. gnijezda transformirali su se u košarice.
Odakle jaja?
Jaja su također simbol plodnosti. I ona su se koristila u obredima i slavljenju proljeća i buđenja prirode, ali ne zna se od kada točno datira ta praksa.
Isto tako, nije poznato kada je započela praksa bojanja i ukrašavanja jaja. Navodno da su kršćani u stara vrmena jaja bojali crveno, a boja je trebala biti simbol krvi koju je Isus prolio za nas.
Poganski narodi koristili su i zelenu boju u ukrašavanju jaja, kako bi slavili pupanje i cvjetanje prirode nakon duge i hladne zime.
