Za njemačku mesnu industriju sve se više vrbuje radna snaga iz trećih zemalja, uz visoke pristojbe za posredovanje. Ti ljudi, visoko zaduženi, u Njemačkoj žive i rade pod teškim uvjetima, pokazalo je istraživanje ARD-a, prenosi Deutsche Welle.
Riječ je uglavnom o mladim muškarcima iz trećih zemalja poput Indije i Vijetnama koji dolaze u Njemačku. Njemačke plaće mame ljude iz zemalja u kojima se tek djelić te plaće može zaraditi.
No san o Europi za mnoge ljude iz trećih zemalja postaje zamka jer, čini se, došavši ovamo, zapadaju u izrabljivačke odnose i jaku ovisnost. Dolaze s vizom za stručnu ili sezonsku radnu snagu i za svoj posao u Njemačkoj plaćaju četvero- ili petocifrene iznose kao pristojbu za posredovanje. To su veliki dugovi koje ti ljudi zatim godinama otplaćuju radeći u Njemačkoj.
Pokazalo je to istraživanje političkog magazina "Monitor" njemačke postaje ARD. "Monitor" u svojoj televizijskoj reportaži prikazuje kako agencije za posredovanje stalno vrbuju jeftinu radnu snagu za njemačku mesnu industriju i time u Aziji zarađuju veliki novac.
Što je znala tvrtka Westfleisch?
"Moja obitelj je prodala svo svoje zlato", priča jedan mladić novinarima "Monitora". Prošle godine stigao je iz indijske savezne države Kerala u Njemačku radi posla u tvrtki za preradu mesa Westfleisch. On nije izuzetak. Brojni radnici Westfleischa govore o visokim pristojbama, među njima i muškarci iz Vijetnama. "Nakon vjenčanja je supruzi i meni još ostalo nešto novca. Ostatak sam posudio od susjeda, rodbine te braće i sestara", priča jedan od njih.
Westfleisch je na upit "Monitora" reagirao šokirano: "Izričito ne odobravamo takvo postupanje i kao poslodavac zalažemo se za naše zaposlenike." Ipak, tvrtka je priznala da je i sama dosad plaćala pristojbe i do 15.000 eura agencijama za posredovanje, dodajući da su ti traženi iznosi "protivni vlastitom shvaćanju vrijednosti".
Stručnjakinja za ljudska prava Mimi Vu iz organizacije "Raise Partner" iz Vijetnama smatra da odgovornost leži i na koncernima. "Poduzeća moraju osigurati i kontrolirati da radnici koje zaposle, a koji su stigli posredstvom agencija, ne budu iskorištavani u procesu vrbovanja. Potrebna je obveza preuzimanja odgovornosti. I to vrijedi za svaku vrstu vrbovanja, posebice kad je riječ o radnoj snazi iz inozemstva."
Stručna radna snaga na plaći pomoćnog radnika
Kako funkcionira to posredovanje radne snage i koliko zapravo znaju poduzeća? Za vizu za stručnu radnu snagu ti ljudi moraju dokazati stručnu kvalifikaciju, da bi potom u Njemačkoj mogli raditi kao mesari. Na obračunima plaće, u koje je "Monitor" imao uvid, stoji da ih se plaća samo kao pomoćne radnike. Westfleisch je na upit "Monitora" odgovorio da se poduzeće pridržava svih zakonskih odredbi.
Reporterskom timu pošlo je za rukom da prikriveno stupi u kontakt s jednom od agencija za posredovanje koje šalju radnu snagu njemačkim tvrtkama u mesnoj industriji. Riječ je o agenciji GG&C GmbH iz južne Njemačke, koja je u prošlosti za tvrtku Westfleisch posredovala pri dolasku više od 100 radnika iz trećih zemalja.
U razgovoru s prikrivenim reporterskim timom šefica agencije govorila je o tome da se radnicima iz trećih zemalja može u svako doba dati otkaz, čak i nakon probnog roka. Reportere se mamilo i jednim popustom: za tri posredovana radnika treba se platiti pristojba od 2000 eura samo dva puta, a treći radnik je besplatan.
Na službeni upit "Monitora" agencija GG&C GmbH izričito se distancirala od previsokih ili netransparentnih pristojbi te naglasila da se zalaže za pravedne uvjete. Ujedno, međutim, priznaje da lokalni partneri u trećim zemljama naplaćuju naknade za određene usluge na licu mjesta. Westfleisch je na upit reportera kazao da je suradnja s GG&C GmbH-om u međuvremenu prekinuta.
Među klijentima te agencije, prema istraživanjima "Monitora", nalaze se i druga poduzeća njemačke mesne industrije, pa čak i veliki koncerni poput Tönniesa, koji danas nosi naziv "Premium Food Group". Ta tvrtka priopćila je da je također u međuvremenu okončala suradnju s agencijom GG&C GmbH, istaknuvši: "Takva praksa je za nas neprihvatljiva." Vrbovanje radne snage provodi se "isključivo u skladu sa zakonima".
Otkaz u slučaju bolesti?
Za radnike stanje često ostaje teško. Indijski radnici govore o tome kako su u Westfleischu dobili otkaz za vrijeme probnog roka jer su bili bolesni. Budući da poslodavci u ovakvim slučajevima zapošljavanja često osiguravaju i smještaj, pri čemu se stanarina izravno odbija od plaće, morali su, kažu, iseliti iz svojih soba. Westfleisch je na upit odgovorio da je u prošlosti "u pojedinačnim slučajevima (...) prekinuta suradnja sa zaposlenicima". Poduzeće sada, prema vlastitim riječima, planira uspostaviti "financijski paket pomoći za posebno pogođene radnike".
No istraživanja "Monitora" pokazala su da je Westfleisch u Vijetnamu sam naplaćivao posredničke pristojbe od zaposlenika. Na pitanje o tome Westfleisch je potvrdio da je povremeno naplaćivao paušale za posredovanje. Time se slijedio model koji je u Vijetnamu uobičajen i u skladu je sa zakonom, poručuje se iz te tvrtke, uz napomenu da su ti paušali bili "prihvatljivo" visoki te da su, između ostalog, uključivali i tečaj jezika.
Ovisnost zaposlenika i pritisak koji leži na njima dosežu novu razinu s ljudima iz trećih zemalja, kaže Peter Kossen. Taj svećenik iz grada Lengericha već se godinama zalaže za pogođene radnike u mesnoj industriji: "Obitelji su dizale kredite kako bi svoga mladog čovjeka poslale na put. Taj projekt onda ne možete jednostavno prekinuti. Inače se vratite kući bez ičega, samo s nagomilanim dugovima."
Mesna industrija i "organizirana neodgovornost"
Mesna industrija već je u prošlosti bila u fokusu javnosti zbog izrabljivanja zaposlenika i posredovanja osoblja putem podugovarača. Tada su se obećavala poboljšanja.
Politika je reagirala pooštravanjem zakona i zabranila, primjerice, takozvane ugovore o radu prema kojima se ljude nije zapošljavalo izravno u mesnim koncernima, nego u podugovaračkim tvrtkama. Cilj je bio spriječiti prebacivanje odgovornosti. Ministar rada pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija Karl-Josef Laumann (CDU) tada je stanje u mesnoj industriji opisao kao "organiziranu neodgovornost".
Na upit "Monitora" o aktualnim slučajevima Laumann ne vidi potrebu za promjenom zakonskog okvira. Upućuje na to da dolazi do kršenja zakona ako se radnike nakon dolaska u Njemačku ne zaposli u skladu s njihovim kvalifikacijama ili ih se ne plati primjereno. Djelovanje mnogih agencija za posredovanje Laumann ipak ocjenjuje kritično: "Agencije za posredovanje snose veliku odgovornost pri vrbovanju strane stručne radne snage. Kad ljudi iz inozemstva dođu k nama raditi, to mora proteći pravedno i transparentno", ističe Laumann.
Riječ je uglavnom o mladim muškarcima iz trećih zemalja poput Indije i Vijetnama koji dolaze u Njemačku. Njemačke plaće mame ljude iz zemalja u kojima se tek djelić te plaće može zaraditi.
No san o Europi za mnoge ljude iz trećih zemalja postaje zamka jer, čini se, došavši ovamo, zapadaju u izrabljivačke odnose i jaku ovisnost. Dolaze s vizom za stručnu ili sezonsku radnu snagu i za svoj posao u Njemačkoj plaćaju četvero- ili petocifrene iznose kao pristojbu za posredovanje. To su veliki dugovi koje ti ljudi zatim godinama otplaćuju radeći u Njemačkoj.
Pokazalo je to istraživanje političkog magazina "Monitor" njemačke postaje ARD. "Monitor" u svojoj televizijskoj reportaži prikazuje kako agencije za posredovanje stalno vrbuju jeftinu radnu snagu za njemačku mesnu industriju i time u Aziji zarađuju veliki novac.
Što je znala tvrtka Westfleisch?
"Moja obitelj je prodala svo svoje zlato", priča jedan mladić novinarima "Monitora". Prošle godine stigao je iz indijske savezne države Kerala u Njemačku radi posla u tvrtki za preradu mesa Westfleisch. On nije izuzetak. Brojni radnici Westfleischa govore o visokim pristojbama, među njima i muškarci iz Vijetnama. "Nakon vjenčanja je supruzi i meni još ostalo nešto novca. Ostatak sam posudio od susjeda, rodbine te braće i sestara", priča jedan od njih.
Westfleisch je na upit "Monitora" reagirao šokirano: "Izričito ne odobravamo takvo postupanje i kao poslodavac zalažemo se za naše zaposlenike." Ipak, tvrtka je priznala da je i sama dosad plaćala pristojbe i do 15.000 eura agencijama za posredovanje, dodajući da su ti traženi iznosi "protivni vlastitom shvaćanju vrijednosti".
Stručnjakinja za ljudska prava Mimi Vu iz organizacije "Raise Partner" iz Vijetnama smatra da odgovornost leži i na koncernima. "Poduzeća moraju osigurati i kontrolirati da radnici koje zaposle, a koji su stigli posredstvom agencija, ne budu iskorištavani u procesu vrbovanja. Potrebna je obveza preuzimanja odgovornosti. I to vrijedi za svaku vrstu vrbovanja, posebice kad je riječ o radnoj snazi iz inozemstva."
Stručna radna snaga na plaći pomoćnog radnika
Kako funkcionira to posredovanje radne snage i koliko zapravo znaju poduzeća? Za vizu za stručnu radnu snagu ti ljudi moraju dokazati stručnu kvalifikaciju, da bi potom u Njemačkoj mogli raditi kao mesari. Na obračunima plaće, u koje je "Monitor" imao uvid, stoji da ih se plaća samo kao pomoćne radnike. Westfleisch je na upit "Monitora" odgovorio da se poduzeće pridržava svih zakonskih odredbi.
Reporterskom timu pošlo je za rukom da prikriveno stupi u kontakt s jednom od agencija za posredovanje koje šalju radnu snagu njemačkim tvrtkama u mesnoj industriji. Riječ je o agenciji GG&C GmbH iz južne Njemačke, koja je u prošlosti za tvrtku Westfleisch posredovala pri dolasku više od 100 radnika iz trećih zemalja.
U razgovoru s prikrivenim reporterskim timom šefica agencije govorila je o tome da se radnicima iz trećih zemalja može u svako doba dati otkaz, čak i nakon probnog roka. Reportere se mamilo i jednim popustom: za tri posredovana radnika treba se platiti pristojba od 2000 eura samo dva puta, a treći radnik je besplatan.
Na službeni upit "Monitora" agencija GG&C GmbH izričito se distancirala od previsokih ili netransparentnih pristojbi te naglasila da se zalaže za pravedne uvjete. Ujedno, međutim, priznaje da lokalni partneri u trećim zemljama naplaćuju naknade za određene usluge na licu mjesta. Westfleisch je na upit reportera kazao da je suradnja s GG&C GmbH-om u međuvremenu prekinuta.
Među klijentima te agencije, prema istraživanjima "Monitora", nalaze se i druga poduzeća njemačke mesne industrije, pa čak i veliki koncerni poput Tönniesa, koji danas nosi naziv "Premium Food Group". Ta tvrtka priopćila je da je također u međuvremenu okončala suradnju s agencijom GG&C GmbH, istaknuvši: "Takva praksa je za nas neprihvatljiva." Vrbovanje radne snage provodi se "isključivo u skladu sa zakonima".
Otkaz u slučaju bolesti?
Za radnike stanje često ostaje teško. Indijski radnici govore o tome kako su u Westfleischu dobili otkaz za vrijeme probnog roka jer su bili bolesni. Budući da poslodavci u ovakvim slučajevima zapošljavanja često osiguravaju i smještaj, pri čemu se stanarina izravno odbija od plaće, morali su, kažu, iseliti iz svojih soba. Westfleisch je na upit odgovorio da je u prošlosti "u pojedinačnim slučajevima (...) prekinuta suradnja sa zaposlenicima". Poduzeće sada, prema vlastitim riječima, planira uspostaviti "financijski paket pomoći za posebno pogođene radnike".
No istraživanja "Monitora" pokazala su da je Westfleisch u Vijetnamu sam naplaćivao posredničke pristojbe od zaposlenika. Na pitanje o tome Westfleisch je potvrdio da je povremeno naplaćivao paušale za posredovanje. Time se slijedio model koji je u Vijetnamu uobičajen i u skladu je sa zakonom, poručuje se iz te tvrtke, uz napomenu da su ti paušali bili "prihvatljivo" visoki te da su, između ostalog, uključivali i tečaj jezika.
Ovisnost zaposlenika i pritisak koji leži na njima dosežu novu razinu s ljudima iz trećih zemalja, kaže Peter Kossen. Taj svećenik iz grada Lengericha već se godinama zalaže za pogođene radnike u mesnoj industriji: "Obitelji su dizale kredite kako bi svoga mladog čovjeka poslale na put. Taj projekt onda ne možete jednostavno prekinuti. Inače se vratite kući bez ičega, samo s nagomilanim dugovima."
Mesna industrija i "organizirana neodgovornost"
Mesna industrija već je u prošlosti bila u fokusu javnosti zbog izrabljivanja zaposlenika i posredovanja osoblja putem podugovarača. Tada su se obećavala poboljšanja.
Politika je reagirala pooštravanjem zakona i zabranila, primjerice, takozvane ugovore o radu prema kojima se ljude nije zapošljavalo izravno u mesnim koncernima, nego u podugovaračkim tvrtkama. Cilj je bio spriječiti prebacivanje odgovornosti. Ministar rada pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija Karl-Josef Laumann (CDU) tada je stanje u mesnoj industriji opisao kao "organiziranu neodgovornost".
Na upit "Monitora" o aktualnim slučajevima Laumann ne vidi potrebu za promjenom zakonskog okvira. Upućuje na to da dolazi do kršenja zakona ako se radnike nakon dolaska u Njemačku ne zaposli u skladu s njihovim kvalifikacijama ili ih se ne plati primjereno. Djelovanje mnogih agencija za posredovanje Laumann ipak ocjenjuje kritično: "Agencije za posredovanje snose veliku odgovornost pri vrbovanju strane stručne radne snage. Kad ljudi iz inozemstva dođu k nama raditi, to mora proteći pravedno i transparentno", ističe Laumann.
