Kad se sjetiš majke i starine
Kuće stare, oca i rodbine
Kako možeš na sve miran biti
Pa iz oka suzu ne pustiti

Kako na sve ravnodušno gledat
I iz oka gorkoj suzi ne dat
Kad mladosti prisjetiš se svoje
I života nekad bio što je

I prije je znala biti tmina
Ali nikad ko zadnjih godina
Ništa nije kao što je bilo
Iz temelja sve se promijenilo

Kad se sjetim na te lijepe dane
Moje srce samo što ne stane
Pusto selo, pusta kuća osta
Tuge mi se nakupilo dosta

Autor: Ivan Čuljak