Med je prirodni biokatalizator, što znači da pomaže tijelu u boljoj iskoristivosti hranjivih ili ljekovitih tvari iz hrane, lijekova ili dodataka, štiti zube od karijesa, smiruje živce te štiti i liječi od brojnih bolesti i tegoba.
Popis blagodati pčelinjih proizvoda za organizam doista je dugačak, no ti su prirodni lijekovi učinkoviti samo ako dolaze iz provjerenih izvora i ako se dobivaju na pravilan način.
Prepoznati dobar med zna biti teško čak i iskusnom pčelaru jer su se proizvođači izvještili u proizvodnji nekvalitetnih i loših proizvoda. Iako se priča o trikovima kojima se lako može prepoznati je li med pravi ili krivotvorina, većina njih nije točna.
Tako se, nažalost, pravi med ne može sa sigurnošću prepoznati po obliku mjehurića koji nastane kad okrenemo staklenku naopako, po ljepljivosti pod prstima niti po načinu na koji se razlijeva po papiru.
Jedini siguran način je vjerovati pčelaru, upoznati ga, raspitati se o košnicama te kod njega i kupovati. Kako se i pčelari bore sa štetočinama, koriste kemijska sredstva kojima ih pokušavaju suzbiti, no problem može nastati kada se ona zbog nedovoljnog znanja koriste u pogrešno vrijeme – a to se ne može vidjeti na etiketi.
Česta je zabluda da kristalizirani med ukazuje na dodatak šećera. Ravnomjerna kristalizacija zapravo može biti pokazatelj da se radi o pravom medu.
Nakon vrcanja med je tekuć, ali stajanjem dolazi do kristalizacije. Brzina tog procesa ovisi o vrsti meda, ali zimi će on najčešće biti u čvrstom stanju. Kako svima ne odgovara čvrsti med, on se često otapa da bi postao tekuć, ali ako se to radi na temperaturi višoj od 40°C, gube se ljekovita svojstva. Stoga, ako želite vratiti med u tekuće stanje, najbolje je to činiti polako, na vrlo blagoj toplini.
Pravilno uskladišten, kvalitetan med ne može se pokvariti, međutim, da bi bio ljekovit, mora se potrošiti u roku od najviše dvije godine od vrcanja, a neke vrste čak i ranije.
Stoga, ako još nemate „obiteljskog pčelara“, raspitajte se i potražite proizvod kojem ćete vjerovati.
Popis blagodati pčelinjih proizvoda za organizam doista je dugačak, no ti su prirodni lijekovi učinkoviti samo ako dolaze iz provjerenih izvora i ako se dobivaju na pravilan način.
Prepoznati dobar med zna biti teško čak i iskusnom pčelaru jer su se proizvođači izvještili u proizvodnji nekvalitetnih i loših proizvoda. Iako se priča o trikovima kojima se lako može prepoznati je li med pravi ili krivotvorina, većina njih nije točna.
Tako se, nažalost, pravi med ne može sa sigurnošću prepoznati po obliku mjehurića koji nastane kad okrenemo staklenku naopako, po ljepljivosti pod prstima niti po načinu na koji se razlijeva po papiru.
Jedini siguran način je vjerovati pčelaru, upoznati ga, raspitati se o košnicama te kod njega i kupovati. Kako se i pčelari bore sa štetočinama, koriste kemijska sredstva kojima ih pokušavaju suzbiti, no problem može nastati kada se ona zbog nedovoljnog znanja koriste u pogrešno vrijeme – a to se ne može vidjeti na etiketi.
Česta je zabluda da kristalizirani med ukazuje na dodatak šećera. Ravnomjerna kristalizacija zapravo može biti pokazatelj da se radi o pravom medu.
Nakon vrcanja med je tekuć, ali stajanjem dolazi do kristalizacije. Brzina tog procesa ovisi o vrsti meda, ali zimi će on najčešće biti u čvrstom stanju. Kako svima ne odgovara čvrsti med, on se često otapa da bi postao tekuć, ali ako se to radi na temperaturi višoj od 40°C, gube se ljekovita svojstva. Stoga, ako želite vratiti med u tekuće stanje, najbolje je to činiti polako, na vrlo blagoj toplini.
Pravilno uskladišten, kvalitetan med ne može se pokvariti, međutim, da bi bio ljekovit, mora se potrošiti u roku od najviše dvije godine od vrcanja, a neke vrste čak i ranije.
Stoga, ako još nemate „obiteljskog pčelara“, raspitajte se i potražite proizvod kojem ćete vjerovati.
