Dok traje najveća ustavna, politička i pravna kriza u BiH prouzročena politički motiviranim sudskim procesom protiv predsjednika RS-a Milorada Dodika, sarajevske unitarističke politike svoj „mitraljez“ ponovno okreću prema Hrvatima i Mostaru. Nakon što su nevještim političkim manevrima doveli državu BiH u situaciju da njeni najvažniji zakoni praktično ne vrijede na teritoriji RS-a i tako doveli državu pred raspad, oni se i dalje bave time kako oduzeti još političkih prava Hrvatima.
Umjesto da teže kompromisu i dogovoru te postizanju unutarnjeg konsenzusa o naravi države BiH (koja može postojati isključivo kao država u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda) bošnjačka unitaristička politika svom snagom i svim sredstvima bori se za očuvanje radnog mjesta Željka Komšića (i raznih komšića) na poziciji hrvatskog člana Predsjedništva BiH na koju je već četiri puta izabran bošnjačkim glasovima.
Umjesto da pokušavaju izgraditi stabilne odnose u Federaciji BiH, odnosno harmonizirati hrvatsko-bošnjačke odnose, oni u javnosti govore o nepostojećem „hrvatskom separatizmu“, „oživljavanju Herceg Bosne“, prebrojavaju udio Hrvata u ukupnom stanovništvu BiH i popisuju prava koja Hrvati mogu imati.
U međuvremenu, policijske agencije BiH ne smiju kročiti na teritorij RS-a, visoki predstavnik nema više nikakav utjecaj na političke procese u zemlji, država BiH ubrzano se pretvara u ljušturu bez sadržaja, Rusija daje sve glasniju i konkretniju podršku potezima vlasti RS-a, Amerika se potpuno povukla iz zemlje a nevješta EU nema pojma kako se uhvatiti u koštac s bh. problemima.
I što u takvoj situaciji radi unitarističko Sarajevo? O hrvatskoj politici u BiH govori kao o najvećim neprijateljima dok istovremeno traže od HDZ-a BiH i Dragana Čovića da im pomognu u razvlašćivanju i uništavanju RS-a; službeni Zagreb optužuju da „dijeli Bosnu“ iako vlasti Republike Hrvatske već 25 godina pokušavaju uvesti BiH u EU i NATO i to usprkos bošnjačkim unitaristima; traže od Hrvatske uvođenje sankcija Dodiku dok i premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića oslikavaju kao neprijatelje; odbijaju čak i sam razgovor o reformi Izbornog zakona unatoč presudama i domaćih i stranih sudova koji govore da se taj zakon mora mijenjati; blokiraju rad državnoga Doma naroda iako su i SNSD i srpska oporba spremni podržati reformi Izbornog zakona…
Ovakva bošnjačka unitaristička politika rezultat je 30-godišnjeg ispiranja mozga vlastitom narodu i javnosti kako su „Bošnjaci vlasnici BiH“ koji imaju „temeljno pravo na ovu državu“, dok su i Srbi i Hrvati „samo neuredni podstanari“ kako je to nedavno slikovito opisao visoki dužnosnik SDA.
Takva politika je zaslijepljena vlastitim lažima, koje nemaju nikakav efekt na Srbe i Hrvate nego im je jedina svrha održavati mentalno stanje rata među bošnjačkim narodom i tako onemogućiti bilo kakav dogovor sa Srbima i Hrvatima o bilo čemu. Katastrofalna logika takve politike je da dugoročno iscrpljivanje isključivo ide u korist Bošnjaka te da će naposljetku Hrvate slomiti demografskim oportunizmom, a Srbe međunarodnom intervencijom. I jedna i druga projekcija pokazuju se bolno pogrešnima.
Niti će stranci povesti vojnu akciju protiv Republike Srpske, niti će Hrvati praktično nestati. Naprotiv, MUP RS je daleko najozbiljnija i najjača oružana agencija u BIH a pojedine hrvatske općine u BiH su gotovo pa jedine koje imaju pozitivan prirodni priraštaj u zemlji.
Dodik već 20 godina govori o tomu kako je potrebno doći do unutarnjeg konsenzusa o naravi države i kako BiH jest poželjan okvir za Srbe i RS ali samo ako se silom ne oduzimaju nadležnosti i ako se poštuju Ustav BiH i Daytonski mirovni sporazum.
Hrvati već 35 godina tvrde kako BiH jest domovina i hrvatskog naroda, kako mora biti cjelovita ali samo ako se poštuju Ustav BiH i Daytonski mirovni sporazum te ako jedan narod drugom ne nameće političke predstavnike.
Bošnjačka politika je sve to odbijala već punih 30 godina. Odbija i danas.
Danas kad i najzadojeniji bošnjački radikali vide da se mora mijenjati način izbora članova Predsjedništva, unitaristi otvaraju temu promjene nacionalnog sastava Vijeća ministara kako bi i dalje nastavili dekonstituirati Hrvate.
Riječ je o politikama koje će naposljetku razoriti BiH, baš kao što su Miloševićevi unitaristi razorili Jugoslaviju. Ne može se dogovor graditi dok vam netko istovremeno oduzima prava i ne želi vratiti ona koja vam je već doslovno ukrao!
Bošnjačka politika mora shvatiti da ZA BiH moraju biti bar dva od tri konstitutivna naroda. Trenutno je situacija takva niti jedan od tri naroda nije ZA postojeću BiH.
Problem je pak u tomu što bošnjački unitaristi sve češće govore o oružanom sukobi kao načinu rješavanja političkih sporova.
No, sve je to zapravo put u raspad države BiH. Kao što se u govori već 30ak godina: na kraju će BiH biti ugušena u patriotskom zagrljaju bošnjačkih unitarista.
Piše: Jurica Gudelj / Dnevnik.ba
Umjesto da teže kompromisu i dogovoru te postizanju unutarnjeg konsenzusa o naravi države BiH (koja može postojati isključivo kao država u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda) bošnjačka unitaristička politika svom snagom i svim sredstvima bori se za očuvanje radnog mjesta Željka Komšića (i raznih komšića) na poziciji hrvatskog člana Predsjedništva BiH na koju je već četiri puta izabran bošnjačkim glasovima.
Umjesto da pokušavaju izgraditi stabilne odnose u Federaciji BiH, odnosno harmonizirati hrvatsko-bošnjačke odnose, oni u javnosti govore o nepostojećem „hrvatskom separatizmu“, „oživljavanju Herceg Bosne“, prebrojavaju udio Hrvata u ukupnom stanovništvu BiH i popisuju prava koja Hrvati mogu imati.
U međuvremenu, policijske agencije BiH ne smiju kročiti na teritorij RS-a, visoki predstavnik nema više nikakav utjecaj na političke procese u zemlji, država BiH ubrzano se pretvara u ljušturu bez sadržaja, Rusija daje sve glasniju i konkretniju podršku potezima vlasti RS-a, Amerika se potpuno povukla iz zemlje a nevješta EU nema pojma kako se uhvatiti u koštac s bh. problemima.
I što u takvoj situaciji radi unitarističko Sarajevo? O hrvatskoj politici u BiH govori kao o najvećim neprijateljima dok istovremeno traže od HDZ-a BiH i Dragana Čovića da im pomognu u razvlašćivanju i uništavanju RS-a; službeni Zagreb optužuju da „dijeli Bosnu“ iako vlasti Republike Hrvatske već 25 godina pokušavaju uvesti BiH u EU i NATO i to usprkos bošnjačkim unitaristima; traže od Hrvatske uvođenje sankcija Dodiku dok i premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića oslikavaju kao neprijatelje; odbijaju čak i sam razgovor o reformi Izbornog zakona unatoč presudama i domaćih i stranih sudova koji govore da se taj zakon mora mijenjati; blokiraju rad državnoga Doma naroda iako su i SNSD i srpska oporba spremni podržati reformi Izbornog zakona…
Ovakva bošnjačka unitaristička politika rezultat je 30-godišnjeg ispiranja mozga vlastitom narodu i javnosti kako su „Bošnjaci vlasnici BiH“ koji imaju „temeljno pravo na ovu državu“, dok su i Srbi i Hrvati „samo neuredni podstanari“ kako je to nedavno slikovito opisao visoki dužnosnik SDA.
Takva politika je zaslijepljena vlastitim lažima, koje nemaju nikakav efekt na Srbe i Hrvate nego im je jedina svrha održavati mentalno stanje rata među bošnjačkim narodom i tako onemogućiti bilo kakav dogovor sa Srbima i Hrvatima o bilo čemu. Katastrofalna logika takve politike je da dugoročno iscrpljivanje isključivo ide u korist Bošnjaka te da će naposljetku Hrvate slomiti demografskim oportunizmom, a Srbe međunarodnom intervencijom. I jedna i druga projekcija pokazuju se bolno pogrešnima.
Niti će stranci povesti vojnu akciju protiv Republike Srpske, niti će Hrvati praktično nestati. Naprotiv, MUP RS je daleko najozbiljnija i najjača oružana agencija u BIH a pojedine hrvatske općine u BiH su gotovo pa jedine koje imaju pozitivan prirodni priraštaj u zemlji.
Dodik već 20 godina govori o tomu kako je potrebno doći do unutarnjeg konsenzusa o naravi države i kako BiH jest poželjan okvir za Srbe i RS ali samo ako se silom ne oduzimaju nadležnosti i ako se poštuju Ustav BiH i Daytonski mirovni sporazum.
Hrvati već 35 godina tvrde kako BiH jest domovina i hrvatskog naroda, kako mora biti cjelovita ali samo ako se poštuju Ustav BiH i Daytonski mirovni sporazum te ako jedan narod drugom ne nameće političke predstavnike.
Bošnjačka politika je sve to odbijala već punih 30 godina. Odbija i danas.
Danas kad i najzadojeniji bošnjački radikali vide da se mora mijenjati način izbora članova Predsjedništva, unitaristi otvaraju temu promjene nacionalnog sastava Vijeća ministara kako bi i dalje nastavili dekonstituirati Hrvate.
Riječ je o politikama koje će naposljetku razoriti BiH, baš kao što su Miloševićevi unitaristi razorili Jugoslaviju. Ne može se dogovor graditi dok vam netko istovremeno oduzima prava i ne želi vratiti ona koja vam je već doslovno ukrao!
Bošnjačka politika mora shvatiti da ZA BiH moraju biti bar dva od tri konstitutivna naroda. Trenutno je situacija takva niti jedan od tri naroda nije ZA postojeću BiH.
Problem je pak u tomu što bošnjački unitaristi sve češće govore o oružanom sukobi kao načinu rješavanja političkih sporova.
No, sve je to zapravo put u raspad države BiH. Kao što se u govori već 30ak godina: na kraju će BiH biti ugušena u patriotskom zagrljaju bošnjačkih unitarista.
Piše: Jurica Gudelj / Dnevnik.ba
