Ima jedno misto ispod Vrana
u narodu znano kao Rama.

Djedovina to je mnogih ljudi
njeno ime uspomene budi.

Smještena je u jednoj kotlini
put iz Bosne ka Hercegovini.

Ljudi vridni, zemlja plodna-rodna
teško naći mista za nju srodna.

Tu se živi od davnih vrimena
a prepunom tužnih uspomena.

Tu živišmo od davnina brate
prije negol' Turci pokrstiše Hrvate.

Teško vrime, tad nastaju jadi
umire se zbog vire i gladi.

Ramski čovik nije se pridavao
Gospi Ramskoj on je zavit davo.

Do slobode ići dokle treba
jerbo sablja iza ćoše vreba.

U slobodu krenu ispod Vrana
i u Sinju nastani se Rama.

Nakon mnogo ljeta i stoljeća
opet Ramce ubi tuga veća.

Četrestpeta prokleta da bude
Rami opet poteškoće sude.

Petokraka stupila na scenu
i sad Rama trpi čizmu njenu.

Toliko je bolan snažna bila
u zatvor je slala kog je tila.

Al' i tad je hrabrih ljudi bilo
što je pismu zapivat smilo.

Druže Tito nešto bi' te pito
di je moje sa tavana žito?

Šesdesetih se nešto lakše diše
al' nas jadi opet zadesiše.

Sagradiše jezero i branu
da rasele tad "Ustašku" Ramu.

Slavoniju i sva druga mista
naselišmo SA VIROM U KRISTA.

Pjesmu napisao: Ivan Lovrić