Fehim Smajlović (71) se odmetnuo u šumu i sagradio kućicu na krošnji borovih stabala, u kojoj živi već desetljeće i pol, piše Dnevni avaz.
Ovo je, navode sarajevske novine, možda čudna životna priča, ali Fehim je prije 16 godina napustio civilizaciju i preselio se u šumu. Tamo i danas živi, u skromnoj kućici na drvetu.
Od Banovića preko Podgorja, sela Tulovići i Treštenica, pješice kroz šumu, vodi put do čovjeka u prirodi. Fehimov dom je odignut od zemlje četiri metra, s pomoćnim objektom i kućicom gdje spava i kuha. Razočaran u ljude zbog nepravde koju nanose, svoj mir pronašao je u šumi.
''Mnogi ljudi misle da sam lud i da imaju bogatiji život od mene jer žive u urbanoj sredini. Ja odavde odlazim samo kad moram. Razočarao sam se u ljude i pobjegao sam u šumu zbog nepravde. Napravio sam ovu kolibu, imam nešto posuđa i tu sam već 16 godina. Sve što čujem su zvuk prirode i cvrkut ptica. Ovdje sam zdraviji i slobodniji'', rekao je za Dnevni avaz Smajlović.
Njega posjećuju brat i planinari koji prolaze šumskim putem. Ima mobitel i radio, na kojem ponekad posluša vijesti.
Tijekom hladne zime, kao što je bila posljednja, ode u stan koji ima. Ali čim malo otopli, vraća se u prirodni dom.
''Kada je jaka zima, odem u stan, a bude mi i ovdje lijepo. Može se zagrijati. Svakodnevno šetam šumom, sakupljam zanimljive oblike drveta, spremim sebi nešto za jelo i tako svaki dan'', rekao je.
Kaže da su se ljudi mnogo promijenili, a priroda je neiskvarena. Fehim je radni vijek proveo u jami i kao ložač Zbog tog posla dobio je astmu. život u borovoj šumi, kako tvrdi, pozitivno je utjecao na njegovo zdravstveno stanje.
Ovo je, navode sarajevske novine, možda čudna životna priča, ali Fehim je prije 16 godina napustio civilizaciju i preselio se u šumu. Tamo i danas živi, u skromnoj kućici na drvetu.
Od Banovića preko Podgorja, sela Tulovići i Treštenica, pješice kroz šumu, vodi put do čovjeka u prirodi. Fehimov dom je odignut od zemlje četiri metra, s pomoćnim objektom i kućicom gdje spava i kuha. Razočaran u ljude zbog nepravde koju nanose, svoj mir pronašao je u šumi.
''Mnogi ljudi misle da sam lud i da imaju bogatiji život od mene jer žive u urbanoj sredini. Ja odavde odlazim samo kad moram. Razočarao sam se u ljude i pobjegao sam u šumu zbog nepravde. Napravio sam ovu kolibu, imam nešto posuđa i tu sam već 16 godina. Sve što čujem su zvuk prirode i cvrkut ptica. Ovdje sam zdraviji i slobodniji'', rekao je za Dnevni avaz Smajlović.
Njega posjećuju brat i planinari koji prolaze šumskim putem. Ima mobitel i radio, na kojem ponekad posluša vijesti.
Tijekom hladne zime, kao što je bila posljednja, ode u stan koji ima. Ali čim malo otopli, vraća se u prirodni dom.
''Kada je jaka zima, odem u stan, a bude mi i ovdje lijepo. Može se zagrijati. Svakodnevno šetam šumom, sakupljam zanimljive oblike drveta, spremim sebi nešto za jelo i tako svaki dan'', rekao je.
Kaže da su se ljudi mnogo promijenili, a priroda je neiskvarena. Fehim je radni vijek proveo u jami i kao ložač Zbog tog posla dobio je astmu. život u borovoj šumi, kako tvrdi, pozitivno je utjecao na njegovo zdravstveno stanje.
