Iz St. Gallena se izbornik vratio jači za ugodnih 2-2 protiv šeste svjetske reprezentacije te za jednu ili dvije neporecive istine. Za onu da Ivica Olić ispod karoserije oldtimera čuva nepoderivu nogometnu mašinu unikatne vrijednosti, ili pak onu da na utakmicama hrvatske reprezentacije uvijek treba računati s nekakvim sumanutim performansom na tribinama. Osim toga, uglavnom upitnici...
1. Nismo pronašli lažnog Mandžukića
Nikica Jelavić ušao je u meč kao papirnati favorit za ispražnjeno napadačko mjesto protiv Brazila. Predstavom nije bitnije narušio, ali niti osnažio rejting. U posljednjim nastupima za Hull City demonstrirao je da nije samo “one touch Jela”, predator koji čeka da prvim dodirom pospremi loptu u mrežu, nego igrač šireg repertoara, moderan, pokretljivi centarfor. U St. Gallenu, međutim, nije ponudio dovoljno. Navijači nacionalne momčadi, kao i dobar dio struke, na ovom mjestu preferiraju Eduarda čiji je potez plemenitiji, ali mu je klupski status dubiozan, a golgeterski refleks načet predugim ležanjem u Lucescuovoj garaži. Onu Olićevu dubinsku loptu u završnici meča stari Dudu bi lako spakirao u mrežu, dok mu je danas okvir gola preuzak... Što nas dovodi do zaključka da bi Niko Kovač u narednim tjednima mogao poništiti stari i raspisati novi natječaj za Mandžukićeva dvojnika. Ako izbornik želi učiti od boljih, neka zaviri u skripte političara i u startu prilagodi modalitete priče budućem pobjedniku. “Traži se 180 cm visoki napadač, ljevak, s bundesligaškim iskustvom. Prednost sudionicima finala Lige prvaka”, pisalo bi u natječaju nakon čega Ivica Olić ne bi imao izbora nego iskoračiti i preuzeti dužnost centarfora na otvaranju SP-a.
2. Još tražimo sljedećeg Šimunića
Drugi slobodan dres, onaj koji je pripadao Josipu Šimuniću, također nastavlja čekati vlasnika jer u suradnji Vedrana Ćorluke i Dejana Lovrena nešto kronično ne štima. U listopadu 2013. godine dvojicu “slučajnih partnera” na maksimirskom travnjaku razmontirao je Romelu Lukaku 50-metarskim bijegom prije nego što je matirao Pletikosu. Sada im je nešto slično učinio Josip Drmić prilikom drugog švicarskog gola, a u lipnju će uz značajan “obrigado” ili “gracias” slične poklone u golove pretvarati Neymar ili Chicharito Hernandez. Jer takav je obrambeni propuh maštarija svih napadača ovog svijeta. Obrana je djelovala čvršće kada je priliku dobio Gordon Schildenfeld, igrač s čijim se statusom nakon vrlo dobrih partija na Euru 2012. (gdje je istisnuo Šimunića iz momčadi) prečesto i nepotrebno žongliralo.
3. Pranjić nije bek, ali jest krilo
Bilo bi pametno na vrijeme napustiti eksperiment s Pranjićem u ulozi braniča. Pokazalo je to jedno warp-ubrzanje Stephana Lichtsteinera, kada je projurio pored našeg braniča kao Vettel pored dječaka u kartingu, nakon čega je kompletna obrana izletjela “iz zgloba”. Ovu dužnost mogu preuzeti defenzivno opremljeniji igrači poput Strinića ili čak Ćorluke, što ne znači da Pranjić zbog toga ponovno treba preseliti na tribine. Njegova napadačka energija i spremnost za preuzimanje rizika s loptom u nogama otvaraju mu mjesto u veznom redu gdje se može ravnopravno natjecati za minutažu s Ivanom Perišićem, ovaj put jednim od većih Kovačevih dužnika.
4. Subašić još nije Pletikosa
Nema bolje lansirne rampe do mjesta u reprezentaciji od one u trofejnom i bogatom klubu. Danijel Subašić igra u takvom klubu i logikom stvari trebao bi računati na “jedinicu” u Kovačevom pogonu, ali prethodno mora ponuditi čvrste argumente da je preskočio Stipu Pletikosu. Monacov golman na AGF Areni to ipak nije učinio. Dva primljena gola ne idu na njegovu dušu, posao je odradio manje ili više primjerno, ali opet tako da deset minuta nakon utakmice nismo zapamtili niti jednu upečatljivu intervenciju. Pletikosa zasad ostaje u cockpitu.
5. Tri šarmera i jedan nadničar?
Potencirat će se u narednim mjesecima pitanje mogu li Modrić, Rakitić i Kovačić zajedno, kao što se svojedobno secirao suživot Bobana, Prosinečkog i Asanovića. S njima na terenu, Kovač zna da može računati na posjed lopte i kreativna rješenja, ali s druge strane, protiv Brazila i Meksika nema mjesta za iscrpljivanje stilskim pitanjima. Pitanje dostaje otvoreno, baš kao i ono tko će biti “nadničar” u ovoj podjeli uloga. Kovač je zadovoljan Malešovom predstavom, javnost uglavnom ne. Neki zazivaju iskusnog “industrijskog” igrača Vukojevića, drugi poput Ivkovića upozoravaju na Brozovića...
