Nećete proći, nema teorije!

To je rečenica koju smo najčešće čuli dok smo se preko Majske Poljane od Petrinje prema Glini šumskim putevima probijali prema Brnjeuški. Zaseok je daleko u brdima, a dobili smo informaciju da je tamo Rade Lončarić kojeg danima nakon potresa nitko nije obišao.

- Ma, ja idem - kaže mladić Ivan Perko, navlači kacigu i sjeda na quad kojim se već danima vozi ovim područjima. Pratimo ga u terencu s pogonom na četiri kotača. Automobil "pleše" po blatnjavim stazama te samo čekamo kada ćemo zaglibiti. Došao je i taj trenutak. Ispred nas golemi je bager Hrvatske vojske, tu su da pomognu. Ni oni ne mogu dalje neprohodnim putevima, piše Jutarnji list.

Dečki, okrećite, nema šanse - govore nam mladi vojnici. To nas, priznajemo, blago obeshrabruje. Ipak, Perko ne odustaje. Viši je od dva metra, a još mu je veće srce. Dok mu blato prekriva čitavu odjeću, neustrašivo obilazi bager i kreće još 800 metara u brdo.

Čekamo da se vrati s vijestima, kako je Rade, treba li mu štogod. U stražnji spremnik quada natovario je svježe kuhani grah sa suhim mesom i vreću kruha.

Plemenita ekipa

- Tko zna kad je čovjek zadnji put nešto kuhano pojeo - govori. Vraća se za nekoliko minuta, lice mu je ozareno kao u dječaka. Našao je Radu. Kuća mu je u potresu posve uništena. Skutrio se među svoje kravice, u štalu koja je jedina ostala čitava.

- Samo, s njima ne možeš pričati. Hvala vam na hrani, hvala na svemu, ali najviše ste me usrećili što s nekim mogu malo razgovarati, nisam živog čovjeka vidio danima, a krave baš i nisu neko društvo - govori Rade kojemu je najbliži susjed udaljen kilometrima. Gdje će i kako dalje, ni sam ne zna. Vojska je zapela, a bilo koji teži kamion koji bi mu dopremio stambeni kontejner ili barem kakvu kamp-kućicu teško će se probiti.

Neprobojni tereni
- Specijalizirani smo za neprohodne terene, to nam je strast, stalno smo u šumi i blatu. Danima obilazimo ljude do kojih nitko ne može doći. Nosimo hranu, lijekove, potrebnu opremu, jer postoje sela do kojih se i GSS teško probija - govori nam Darko u "bazi" koju su, ispod malenog šatora, napravili pred trgovačkim centrom u Petrinji.

Atmosfera je ovdje uvijek živa. Svaki dan kuha se za radnike, spašavatelje i volontere, a hrana se raznosi i po selima. Jučer je bio grah, a već se priprema i gulaš od divljači. Svatko je ovdje dobrodošao, naročito ako želi pomoći.

- Uzeli smo slobodne dane, godišnje odmore, neki od nas su i privatni poduzetnici koji su "zamrznuli" poslove kako bi došli ovdje. Tu smo od prvog dana. Znali smo da moramo pomoći - govori nam Hrvoje Sabljo dok nas Darkovom Toyotom "ronda" makadamskim, u blato ogrezlim putevima.

Koordiniraju se s volonterima, GSS-om, svima koji dolaze u Petrinju pomoći. Nikoga neće ostaviti gladnog ni žednog, a pomoću zajedničke internetske grupe razmjenjuju informacije gdje je najvažnije hitno otići.

- Obišli smo brojna sela, Begoviće, Majsku Poljanu, Čuntiće... kazuje nam Darko pokazujući kartu koju su zalijepili u svom kampu kako bi znali gdje se što nalazi i kamo treba ići. Od svakog na koga naiđu uzmu kontakt, pitaju što je potrebno, pa te informacije dalje prosljeđuju službama.

Organizacija je gotovo vojna, primjećujemo, a disciplina među članovima kluba bespogovorna. S pravom se može zaključiti kako je Off road klub prava interventna služba koja dopire i tamo gdje drugi ne mogu, a kažu kako im, osim osmijeha čovjeka poput Rade Lončarića, ništa više ne treba za nagradu.

NIJE ISTINA DA ME NEMA. NE ZNAM ZAŠTO ME PROZIVAJU, PA JA SAM NA TERENU S LJUDIMA

Gradonačelnik Gline Stjepan Kostanjević, koji se zadnjih dana našao pod optužbama da ga nema u gradu i da sve poslove za njega obavlja dogradonačelnica Branka Balšić Mitić, rekao je da to nije istina i da je od prvog dana na terenu s ljudima - Gradska uprava je među ljudima od 0 do 24 - kazao je. Nije htio komentirati izjave njegova sumještanina geodeta Ivana Jankovića koji ga je optužio za manjak organizacije i opisao podkapacitiranim.

- Poznajem mladića i ne znam zašto je revoltiran - rekao je, a njgova prisutnost nije promakla ni mještanima Gline koji, kada ga mimoilaze automobilima, trube i dovikuju, iskazujući svoje nezadovoljstvo. Kaže kako zasad ima o 400 zahtjeva za kontejnerima, a realizirali su njih oko 120. (F.P.)