"Glavna nakana ovog hodočašća je kao i svih dosadašnjih da se naš Hrvatski narod ostavi grijeha i vrati Gospodinu", kaže nam Goran Ivančić, koji iza sebe ima već 17 hodočašća tijekom kojih je pješačio iz Zagreba do Međugorja.
Prvi put do Međugorja je pješačio 2003., nakon što je godinama gotovo svake subote i nedjelje išao pješice od Zagreba do Marije Bistrice, otprilike 42 kilometra.
Iako je do Međugorja oko 500 kilometara, Goran kaže kako ga je nekoliko puta prehodao gotovo lakše i s manje problema nego rute do Marije Bistrice, jer sve ovisi o tome u kakvu duhu čovjek krene na put.
Danas u jutarnjim satima dočekali smo ga ponovo! Čim smo ga vidjeli ničime nam nije pokazao da je upravo prešao jedan tako zahtjevan put u trajanju od 12 dana a na koji je krenuo sam u noći s 14. na 15. kolovoza. Umor na njegovom licu nismo mogli iščitati jer u Goranovom slučaju, on je nepoznanica, znajući koliko je inače aktivan i predan vjerskom životu u svojoj zajednici, gdje živi i radi, javlja Međugorje-info.
Iako iskusan hodočasnik, prevaliti put od 500 km pješice iziskuje velike napore. Ali uz vjeru, molitvu i ljubav prema Gospi lakše je izdržati vrućine, bolove, žuljeve, umor...., prihvatio je to kao pokoru.
Snagu mu je davala svakodnevna misa gdje god je to bilo moguće te je svaku dionicu puta posvećivao raznim nakanam.
Naime, Goran je na ovom hodočašću s krunicom u ruci molio za hrvatski narod da se ostavi grijeha i vrati Gospodinu te posebice u svoje nakane stavio prestanak Bogopsovke, znajući koliko je ona pogubna i razorna u današnje vrijeme.
Tijekom već ovog tradicionalnog hodočašća, Goran kojeg možemo s punim pravom zvati redovitim Gospinim hodočasnikom, na svom je Facebook profilu redovito bilježio rute i dojmove, te je podijelio radosne trenutke s obiteljima i župnicima koje bi ga putem ugostile i pružile mu prenoćište.
Mnogi su Gorana pratili molitvom i podrškom preko društvenih mreža znajući da hoda u ime svih.
Hodočašće koje se nakon 12 dana privelo kraju, konačni pečat, osim žiga kojeg je prikupio od međugorskog župnika, sljedećih će dana ostaviti na međugorskim brdima.
Prvi put do Međugorja je pješačio 2003., nakon što je godinama gotovo svake subote i nedjelje išao pješice od Zagreba do Marije Bistrice, otprilike 42 kilometra.
Iako je do Međugorja oko 500 kilometara, Goran kaže kako ga je nekoliko puta prehodao gotovo lakše i s manje problema nego rute do Marije Bistrice, jer sve ovisi o tome u kakvu duhu čovjek krene na put.
Danas u jutarnjim satima dočekali smo ga ponovo! Čim smo ga vidjeli ničime nam nije pokazao da je upravo prešao jedan tako zahtjevan put u trajanju od 12 dana a na koji je krenuo sam u noći s 14. na 15. kolovoza. Umor na njegovom licu nismo mogli iščitati jer u Goranovom slučaju, on je nepoznanica, znajući koliko je inače aktivan i predan vjerskom životu u svojoj zajednici, gdje živi i radi, javlja Međugorje-info.
Iako iskusan hodočasnik, prevaliti put od 500 km pješice iziskuje velike napore. Ali uz vjeru, molitvu i ljubav prema Gospi lakše je izdržati vrućine, bolove, žuljeve, umor...., prihvatio je to kao pokoru.
Snagu mu je davala svakodnevna misa gdje god je to bilo moguće te je svaku dionicu puta posvećivao raznim nakanam.
Naime, Goran je na ovom hodočašću s krunicom u ruci molio za hrvatski narod da se ostavi grijeha i vrati Gospodinu te posebice u svoje nakane stavio prestanak Bogopsovke, znajući koliko je ona pogubna i razorna u današnje vrijeme.
Tijekom već ovog tradicionalnog hodočašća, Goran kojeg možemo s punim pravom zvati redovitim Gospinim hodočasnikom, na svom je Facebook profilu redovito bilježio rute i dojmove, te je podijelio radosne trenutke s obiteljima i župnicima koje bi ga putem ugostile i pružile mu prenoćište.
Mnogi su Gorana pratili molitvom i podrškom preko društvenih mreža znajući da hoda u ime svih.
Hodočašće koje se nakon 12 dana privelo kraju, konačni pečat, osim žiga kojeg je prikupio od međugorskog župnika, sljedećih će dana ostaviti na međugorskim brdima.
