U sklopu obilježavanja ''Dječjeg tjedna'' ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ) Goran Opsenica uručio je u petak učenicima škola s područja te županije nagrade za najoriginalnije literarne i likovne radove na temu ''Različiti smo, a ipak smo isti''.

Na natječaj su pristigla 24 literarna rada i 55 likovnih radova. Prva tri mjesta i u jednoj i drugoj skupini nagrađena su vrijednim nagradama – smartphonovima, fotoaparatima i tabletima.

Kada su u pitanju likovni radovi nagradu za prvo mjesto osvojila je Amina Šuta (Mostar), drugo Dragana Cvitanović (Čapljina), dok je nagrada za treće mjesto, odlukom ministra dodijeljena dva puta i to Ani Raič (Stolac) i Ani Ivančević (Prozor).

U skupini literarnih radova Robert Kvesić (Mostar) osvojio je nagradu za najbolji rad, Nejra Brzina (Stolac) osvojila je drugo, a Anđela Karačić (Konjic) treće mjesto.

U izjavi za medije ministar Opsenica zahvalio je i čestitao učenicima, roditeljima i školama te ih sve pozvao na daljnju suradnju. Opsenica je kazao kako je u sklopu "Dječjeg tjedna" ipak najveća pozornosti posvećena djeci s posebnim potrebama.

Tjedan su obilježile posjete ministra sa suradnicima udrugama koje se skrbe o djeci s posebnim potrebama na području HNŽ-a, gdje je imao prigodu da se više informira o stanju i problemima tih udruga.

Tom prigodom ministar zdravstva je obećao pružiti pomoć, a u okviru svojih mogućnosti i nadležnosti, najosjetljivijoj kategoriji društva, djeci i osobama s posebnim potrebama te najavio održavanje tematske sjednice županijske Skupštine na kojoj će se raspravljati o problemima osoba s posebnim potrebama.

Inače, Robert Kvesić iz O.Š. „Silvija Strahimira Kranjčevića" Mostar autor je pjesme koja je osvojila prvo mjesto:

RAZLIČITI SMO, A IPAK ISTI

Ljudima je u zadnje vrijeme

 jako važna rasa

ali meni se zapravo gadi

od svog tog užasa.

Uzalud je da se

netko po ljepoti

i izgledu trudi ,

 kada mi svi imamo

nešto zajedničko, mi smo samo LJUDI.

Bez obzira na boju očiju ili kože

mislim da to ništa ne vrijedi,

pa se to odmah zaboraviti može.

 Ljudi koji imaju lijepu odjeću, oči il možda nos

vrijede mi jednako kao i siromah koji je bos.

 Ima onih ljudi koji su normalni, bolesni il možda ludi

al to nije važno jer smo svi jednaki ljudi.

 I zato ja mislim da sve ljude treba isto cijeniti

bez obzira imaju li il nemaju novaca za što odjenuti.