Jedan od najpoznatijih bh. poduzetnika, Pero Gudelj, otkriva da namjerava prodati svoj 50-postotni udio u jednoj od najvećih domaćih kompanija – „Fis Vitez“, i novac uložiti u razvoj megaprojekta na Vlašiću.

Gudelj, koji se rijetko pojavljuje u medijima, ekskluzivno za BiznisInfo.ba otkriva što će sve sadržavati projekat na Vlašiću koji će realizirati preko svoje kompanije „Mali FIS“, čiji je 100-postotni vlasnik.

Osim toga, u pregovorima je o kupovini još jedne kompanije za 12 milijuna KM, a planira ući i u biznis sa taksi vozilima, pa čak osnovati i banku. Pregovara i o biznisu u oblasti stanogradnje u Beču.

Vaša kompanija Mali FIS najavila je velike investicije na Vlašiću. Najavljivan je kompleks bi trebao sadržavati hotele, stadione, čak i mini aerodrom. Koliko je to realno i hoće li biti realizirano?

– Na odličnoj lokaciji na Vlašiću, nekoliko kilometara prije Babanovca, imam oko 2,5 milijuna kvadratnih metara zemlje i tu mi je ambiciozni plan izgradnja jedno 7 do 8 hotela, 7 stadiona… Prije nekoliko mjeseci u blizini te lokacije otvorio sam i benzinsku pumpu da bih mogao gorivom puniti strojeve i bagere sa kojima obavljam početne radove.

Ovo ljeto sam uradio infrastrukturne radove, urađeno je jedno 5 kilometara kvalitetnih puteva a neki dijelovi su asfaltirani. Konkretno, prvi hotel bi bio veličine 17.000 kvadratnih metara i kompanija Širbegović već priprema taj projekat. Ovih dana podnosim Općini Travnik zahtjev za izdavanje urbanističke dozvole da bi kompanija na proljeće mogla početi gradnju.

Hotel će sadržati i sportsku dvoranu za univerzalne sportove sa kojom će biti spojen toplim hodnicima. Osim toga planirano je i dječije zabavište na 5.000 m2, kapaciteti za team building i različite vrste proslava, restoran…

Također su planirane i tri ski staze a u blizini kompleksa neophodna je i izgradnja aerodroma i heliodroma. Ova investicija povećat će posjete ovom području, uvezati dodatno gradove – Sarajevo, Travnik, Banja Luku – a osim toga planina će oživjeti u toku proljetne i jesenje sezone.

Osim toga, na jednoj lokaciji od 3.000 kvadratnih metara ja već sadim različito voće, pa ćemo vidjeti što će uspijevati na visini od 1.100 metara. Pokušat ću i sa staklenikom a plan je da se tu proizvodi zdrava hrana koja će biti uključena u ponudu hotela i restorana u budućem kompleksu. Kao prvi korak već je pokrenut i projekat zdrave hrane Herba shop.

Proizvodit ćemo i meso, na proljeće planiram izgradnju štala za 150 do 200 koza, ovaca, jelena… Dakle, osim biljne ponude i voća, imali bismo i svoje meso.

Kako bih to sve financirao, razmišljam o prodaji svog udjela u kompaniji FIS, no i ukoliko do toga ne dođe ja ulazim u investiciju i idem postepeno. Moguće je da će to sve trajati i 10, 20 godina, ali bitno je izgraditi prvi hotel a onda će realizacija ići korak po korak.

Nije isključeno ni da ćemo tražiti međunarodne partnere koji bi sudjelovali u izgradnji dijela kompleksa.

Nedavno ste otvorili prvu benzinsku pumpu pod brendom FIS petrol, a u sklopu objekt izgrađeni su i turistički apartmani.

Hoćete li nastaviti s otvaranjem novih benzinskih stanica?

– Moguće je da ćemo izgraditi još jednu, dvije pumpe, ali nemamo namjeru širiti poslovanje u tom pravcu. Već ima dovoljno benzinskih pumpi a ova na Vlašiću je napravljena prvenstveno jer u blizini nije bilo nijedne.

Planirate krenuti i u posao sa taksi vozilima. Možete li reći malo više o tome?

– Već sam kupio određeni broj auta. Osim toga, na prostoru kod trgovačkog centra Fis Vitez ima puno nelegalnih vozila koja predstavljaju smetnju a mi nemamo srca da ih tjeramo. S nekima od njih ću razgovarati, da se registriramo da radimo po propisima i plaćamo državi porez. Dakle dio vozila već imamo, dio bih ponudio njima.

Sada radim na tome da kupim opremu kojom bih mogao pokriti Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovaču, moguće i Zenicu. Vjerojatno će se zvati Fis a polazna stanica biz će ispred Fisa.

Najavljeno je i otvaranje FIS banke. O čemu se zapravo radi?

– Taj projekat ide svojim tokom. Mi smo izračunali da samo na kartičnom plaćanju Fis godišnje troši 1,5 milijun KM na platni promet raznim bankama a imamo tu još 1,5 milijun KM troškova godišnje.

Vlastita banka ta bi sredstva ostavljala u firmi a nadam se da bi i druge kolege u poslovnom centru radili preko nas platni promet. Osim toga, volio bih kroz banku pomoći i malim privrednicima kojima je potrebno financiranje za pokretanje i održavanje biznisa.

Hoće li Mali FIS ići putem FIS-a, odnosno hoće li ući u maloprodaju?

– Trenutno sam u pregovorima za kupovinu jedne kompanije za 12 milijuna KM. Nakon toga bih nastavio sa trgovinom, jer ja ne mogu bez trgovine. Ipak je ona danas bitan faktor, iako se slažem da država treba dati prednost proizvođačima.

Koji su vam još poslovni planovi za budućnost?

– Pregovaram o biznisu u oblasti stanogradnje u Beču. To je grad koji raste 3,5 posto godišnje. Investicija u državi kakva je Austrija puno je sigurnija tako da se ne bih dvomuio oko investiranja tamo ako budem u prilici.

Za sve investicije čekam odluku o prodaji svog 50-postotnog udjela u kompaniji Fis Vitez. Mi imamo ozbiljne kupce koji su zainteresirani za kupovinu cijele kompanije, iako trenutno ne znam kakva će biti odluka drugog suvlasnika.

Mada, sa druge strane, prodaja nije preduvjet za realizaciju investicija jer zahvaljujući našem godišnjem prometu ja za 7 do 8 godina mogu doći do potrebnog novca.

FIS danas ima 14 centara u BiH i 2 u Hrvatskoj, ima proizvodnju namještaja i peleta… A ozbiljan kupac može nakon što uloži novac u objekte širiti se i dalje na tržište Hrvatske i Evrope, trgovina nema granica.

Poznati ste kao osoba koja je sve u životu stekla sama?

– Prvi kapital od 120.000 KM sam zaradio od harmonike. Svirao sam vikendima, na svadbama i ispraćajima u vojsku. Znao sam tada spavati samo po 2-3 sata dnevno. Istovremeno sam radio u Vitezitu, tako da je to bio vrlo težak period. U Vitezitu sam radio prvu smjenu, onda bih navečer svirao.

Nakon nekog vremena odlučio sam baviti se prvenstveno muzikom. No kako sam uvijek navikao raditi, tako sam se i u periodima kada je bilo manje svirki bavio taksiranjem. Četiri godine sam taksirao, onda sam otvorio kafić i prvu privatnu videoteku u ex- Jugoslaviji.

Znao sam po cijelu noć raditi i snimati kasete koje bih po danu puštao u kafiću. Videoteka je prerasla i u prvu privatnu televiziju na kojoj smo snimali čak i ilahije i kaside. Naravno, nije to bilo ni T od današnjih televizija, ali u to vrijeme je bilo interesantno.

Onda je došao taj nesretni rat, preživio sam, nakon toga se oženio… Eto, sve mi je u životu uspjelo – samo nisam uspio sačuvati brak. Ali idemo dalje.

Tada ste osnovali FIS?

– Zajedno sa suprugom otvorio sam tada prvu prodavnicu u našoj kući. Radilo se i nedjeljom, izlazili smo ususret ljudima kad dođu da kupe. Onda je postalo tijesno pa smo odlučili da napravimo veću radnju, robnu kuću na lokaciji gdje je danas svadbeni salon.

To je bio objekat na površini od nekih 10.000 kvadratnih metara a nakon nekoliko godina smjelo i ludo krenuo sam u izgradnju objekta od 86.000 m2. Uradio sam to onako kako sam vidio da se radi u Italiji i Europi, u vrijeme kada takvih objekata kod nas još nije bilo.

Sad trenutno tu imamo 300.000 m2 izgrađenog prostora, uključujući maloprodaju, skladišta i proizvodnju. A ukupno ni sam ne znam tačno koliko prostora imamo. Znam da je u Banjaluci 22.000 m2, u Brčkom 17.000 m2…

Uglavnom, gdje god je bilo posla ja sam taj posao osjetio i brzo sam reagirao. I to je i moja osnovna preporuka mladima: treba primjetiti posao, onda naći ispravan put kako doći do tog posla. Mladi sa pravom kukaju i uistinu država ne nudi puno ali ne treba od države ni očekivati puno, nego krenuti od malog.

Ja i dan danas neumorno radim a onima koji mi predlažu da prestanem raditi i da uživam kažem kako je upravo rad ono što me ispunjava i kako sam prosto rođen pod zvijezdom koja voli da radi.