Kao i prošle godine Miro je dogovorio i organizirao, a mi smo ga jednoglasno podržali da idemo u dvodnevni posjet kod nekadašnjeg prozorskog kapelana Ivana Butuma u Borovicu.

Nakon jutarnje kave, valjalo je poći.Iako je vrijeme bilo tmurno,vesela  atmosfera u autobusu je svakim novim kilometrom rasla na višu razinu.

Prva postaja putovanja bili su Rankovići kod Novog Travnika, gdje smo nakratko navratili kod župnika  don Miljenka Džalte. Don Miljenko nas upoznaje sa župom Sv. Josipa te zajedno s njim razgledamo Crkvu i dvorište koje je u izgradnji. Uz kratku okrijepu, polako nastavljamo put prema  Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Obilazimo Crkvu i uvjeravamo se u  jedinstvenu ljepotu prostora.

Lagano napuštamo samostan i krećemo prema Borovici. Uz krivudavu i ne baš ugodnu cestu dolazimo do cilja. Tu nas dočekuje dragi domaćin don Ivan. Čovjek radnik, uvijek nasmijan i veseo. Božji putovi odveli ga od Novog Travnika preko Rame pa do Borovice. Kao pravi domaćin zaželio nam je dobrodošlicu zdravicom. Nakon lagane šetnje po Borovici, druženje nastavljamo igranjem nogometa.

Noć se polako spušta pa tako dolazi vrijeme za okrijepu. Don Ivan se domaćinski potrudio da ništa ne nedostaje. Ovako druženje se ne može ni zamisliti bez harmonike, a tu je virtuoz Branimir.Veselje je uz pjesmu potrajalo do jutarnjih sati.
Nakon kave i doručka uputili smo se do Crkve gdje je služena sveta misa.

Nažalost, sve što je lijepo kratko traje. I tako je došao naš rastanak. Zahvaljujemo don Ivanu i njegovim prijateljima na lijepom dvodnevnom gostoprimstvu.

Iako je većinom iseljena, Borovica je  kutak na Zemlji koji ima svoju originalnost. Nadamo se da će njeni mještani i iseljeni Borovičani ustrajati bar jednom godišnje ne zaboraviti svoju rodnu grudu.

Usputna postaja bio nam je kraljevski grad Bobovac. Bobovac je u 14. i 15. stoljeću bio poznat kao „stolno mjesto“ bosanske države.

U dva dana vidjeti toliko ljepote, veseliti se i družiti možete doživjeti samo u Bosni. „Proći Bosnom kroz gradove“ je uvijek ugodno iskustvo koje će ostati u lijepom i trajnom sjećanju.

Noć se polako spušta, već lagano umorni od putovanja, hodanja i istrošenih glasnica spuštamo se niz Makljen s kojeg nam se oslikava noćni prizor Prozora i jedinstvene Ramske kotline.
 
Tekst i foto: Nikica Beljo