Ljubuša. Duvnjaci kažu naša planina. Ne znam zašto, ali ja je nisam tako osjećala. Nekako me nije privlačila. Uvijek je bila u sjeni Čvrsnice, Vrana i naših drugih planina. Činilo mi se monotono to dugo višesatno hodanje bez prevelikih uspona. Al' evo, nakon ovog blagdanskog blještavila i buke koja uz to dolazi potražili smo tišinu baš na Ljubuši.

Znala je Ljubuša što treba učiniti. Bila je blaga, gostoljubiva. Počastila nas ostatkom jesenskih boja, ugrijala nježnim siječanjskim suncem, poslala Šargu da nas provede travnatim stazama.

Razbila je Ljubuša sve predrasude. Darovala emociju. Provela nas svojim visoravnima, vrtačama, uvalama, dočićima. Kao da si na drugoj planeti. Prostranstva omeđena obrisima planina; Raduše, Vranice, Vrana, Čvrsnice, Liba, Tušnice, Cincara... Trebalo je puno gaziti, al' vrijedilo je svakog koraka. Možda je i simbolično što je baš na blagdan Tri kralja okupila ljude sa svih strana: članove PD Orlove stine, PED Zavelima, SD Mijatovih Dvora, PD Kuka Novi Travnik i planinare iz Makarske. Sinergija među vrtačama.

Savršen početak nove godine.

Tekst: Lucijana Gudelj
Slike: Vinko Ljubas