Prije 44 godine Ilija Jozić zatvorio je iza sebe teška drvena vrata dok je s grčem u grlu i suzama u očima napuštao obiteljski dom. Dok se konjska zaprega s utovarenim kućnim stvarima lijeno vukla vijugavim putem prema brdima, dalje od plodnog polja, prisjeća se tužne slike kad je cijelo selo plakalo. Trebalo je proći skoro pola stoljeća da Ilija Jozić, iz ramskog sela Luke, ponovno ugleda svoj dom u kojem se rodio, točnije ono što je od njega ostalo. Ovaj put nije trebao gurati teška drvena vrata, dovoljno je bilo preskočiti pravilno poredano kamenje koje je stršilo iz suhe, suncem, ispucale zemlje. " Ovdje sam se rodio, tu je bio šporet, te stol i stolica, tamo krevet, sećija", prisjeća se Ilija kuhinjskog rasporeda u kući koja je po zapovijedi tadašnjih komunističkih vlasti nestala pod vodom zbog izgradnje hidroelektrane Rama.
Ne može vjerovati što vidi
Emotivno uzbuđen što nakon pune 44 godine, može vidjeti barem temelje rodne kuće oko koje su stršili panjevi nekadašnjih plodnih stabala šljive, jabuke... Ilija se ne može načuditi što je voda sve napravila. Seoske kuće, škole, staje, groblja, oltari, minareti, koji su zbog nezapamćene suše "izronili" iz saharskog pejzaža pretvoreni su u gomilu erodiranog kamenja. "Ovdje je nekad bio oltar, ovdje, grobovi, dolje dalje bila je škola u koju smo išli ovim putem popločanim kamenjem" nabrajao je Ilija pokušavajući nam približiti sliku sela prije potopa. Očiju skrivenih iza tamnih naočala, Ilija nas zajedno s Damirom Mišurom, utemeljitelj internetskog portala Rama-Prozor.info, vodi mekanim, suhim, pijeskom, koji je tek na mjestima obojila škrta vlaga. Koračamo između razbacanih kamenih ostataka nadgrobnih ploča, križeva, žilavih panjeva koji su izronili iz žutog od sunca ispuklog pijeska, Ilija nam objašnjava kako je to bila plodna zemlja prije potopa. Svaki nekoliko metara zastajkujemo kraj golemih kamenih gomila okruženih nekada plodnim, a danas mrtvim šljivicima. "Dolje je selo Kopčići, to je bila škola, tu sam išao u razred, a ono što viri iz zemlje je ostatak minareta od džamije, jedino njega nije voda uništila" prepričava nam domaćin dok idemo vijugavim prašnjavim putem, koji zbog suše sada gaze automobilske gume. Kasno je poslijepodne, vjetar šiba pustinjskim pejzažem nekadašnjeg hidroakumulacijskog jezera Rama. Iz žutih dina, ukazuju se plavi obrisi od onoga što se nekad zvalo jezero. Niz strme litice na sjeveru jezera, vide se brazgotine od brojnih potoka niz čije su se tokove prije skoro godinu dana tekli kubici vode. U danas saharskoj dolini, kojom jak vjetra diže oblake prašine vlada potpuno mrtvilo. Smrvljeni grobovi iz čijih je utroba voda davno rasula kosti, ostatci mrtvih riba i rakova, urušene zidine nekadašnjih domova, škola, crkava i džamija, detalji su koji dominiraju mrtvim dnom Ramskog jezera. Kako su prije gotovo pola stoljeća, za svojim domovima plakali mještani potopljenih sela, danas zbog isušenog Ramskog jezera, kukaju ramski ribolovci, općinska vlast, ugostitelji, ali i čelnici Elektroprivrede HZ HB, koji manjak struje iz HE-Rama moraju nadoknađivati kupovinom skupih kilovat sati na inozemnom tržištu. "Ribolovna sezona je propala, ribe odavno nema, općina ne prima naknadu od Elektroprivrede jer su prije 15-ak dana morali ugasiti turbine za proizvodnju struje, tako da je šteta na sve strane velike", objašnjava nam Mile Čuljak, predsjednik Sportskog ribolovnog društva Rama. Planirana revitalizacija ramske hidroelektrane, kao najvažnijeg proizvođača struje Elektroprivrede HZ HB u koju je ove godine trebalo uložiti čak 39 milijuna eura, a sad je zbog golemih gubitaka radi nezapamćene suše postala upitna. Navodno će se ići u obnovu samo dijela postrojenja, jer akumulirani financijski gubitci ne dopuštaju veći investicijski zahvat. Dok u Elektroprivredi HZ HB razmišljaju kako sanirati financijski sušnu godinu, brojni Ramljaci oduševljeni su što im je prirodna nepogoda pružila priliku posjetiti svoje nekadašnje domove, koji su izronili iz 440 milijuna kubika vode. Većina ih, kaže Ilija Jozić, čeka sezonu godišnjih odmora kada će iz dalekog svijeta ponovno doći u rodni kraj i obnoviti sjećanje na stara vremena kad su živjeli na tada plodnoj zemlji. "Komunističke vlasti su nam naredile da svoje domove moramo isprazniti, a plantaže zasađene šljivom, jabukom, kruškom posjeći. To smo danima prije seljenja radili i plakali. Našoj obitelji je potopljeno 60 dunuma zemlje.Ostale grobnice
Dolje u selu Kopčići, u kojem su živjele bogate begovske obitelji, ljudi su ostajali i bez puno više dunuma plodne zemlje. Umjesto 60 dunuma zemlje koliko nam je ostalo na dnu jezera, gore prema brdu smo tada mogli kupiti svega tri dunuma" priča nam Ilija, koji je na nekadašnjem groblju zapalio svijeću, za mrtve čije su kosti ostale pod Ramskim jezerom, jer ih nitko nije imao preseliti.Tekst: Zdenko Jurilj, Večernji list
Foto: www.rama-prozor.info
