Istraživanja provedena na području BiH pokazuju da je svako četvrto dijete/adolescent u riziku za razvoj nekih od mentalnih poremećaja.

"Trebamo razbiti mit o tome da je djetinjstvo doba sreće i blagostanja. Mnoga naša djeca pate, nesretna su te su time i u većem riziku od izloženosti negativnim sadržajima društvenih mreža, a posebno TikToka", kazala je integrativna dječja i adolescentska psihoterapeutkinja Maja Kajtaz.

Naime, živimo u vremenu kada djeca ranije nauče koristiti tehnologiju nego govoriti, a Internet je sastavni dio njihovih života još od najranijih dana.

Izazovi roditeljstva nikada nisu bili veći te svakodnevno svjedočimo žrtvama raznoraznih trendova na društvenim mrežama.

"Djeca nisu svjesna opasnosti koje ovakve društvene mreže nose sa sobom. Posebno djeca koja su mlađa od 10 godina i to je sve u skladu s njihovim razvojem. Što su mlađi time je opasnost od ovakvih sadržaja veća",  naglasila je Kajtaz.

Zastrašujuće brojke

Najnovija istraživanja svjedoče kako se današnja djeca prvi put susreću sa suvremenim tehnologijama u dobi od tri do pet mjeseci. Unatoč preporukama stručnjaka kako djecu mlađu od 18 mjeseci nikako ne bi trebalo izlagati bilo kojem vidu digitalnog medija.

"Riječ je o vrlo važnom razdoblju za razvoj mozga, izgradnju kvalitetnih odnosa s odraslima i vršnjacima te usvajanje zdravih navika. Upravo zbog osjetljivosti ove dobne skupine, mnogi se stručnjaci slažu kako je izrazito važno razumjeti medijske navike najmlađe djece, a te rane navike ipak diktiraju roditelji. Pretjerana izloženost modernim tehnologijama u ovoj dobi povećava vjerojatnost razvoja ovisnosti o tehnologiji kasnije u životu", istaknula je Kajtaz.

Kako navodi najnovija istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da djeca u dobi od 2 godine u prosjeku provode 1.25 sati dnevno pred različitim ekranima, dok djeca u dobi od 2 do 5 godina pred ekranima provode u prosjeku oko 3 sata dnevno.

Hitna edukacija

"Internet i društvene mreže za današnju djecu i adolescente predstavljaju ono što je televizija za ranije generacije. Kroz digitalne medije, aplikacije i društvene mreže kreiraju se njihove vrijednosti, ideali, ali i njihovi idoli i uzori. Djeca trebaju prostor za pripadnost, a to najčešće traže među vršnjacima. Nalazimo se u pandemiji digitalnog doba, a za pandemiju su potrebni stručnjaci koji će se baviti mentalnim zdravljem djece i njegovim posljedicama, a takvih stručnjaka je danas jako malo", upozorila je Kajtaz.

Ilustracija djeca na Internet - BiH: Djeca ranije nauče koristiti tehnologiju nego govoriti

Naglašava kako djecu možemo zaštiti samo pravovremenim reagiranjem i educiranjem, a u tome je posebno važna uloga roditelja.

"Kao što roditelj/staratelj  preuzima brigu i odgovornost za ponašanje djeteta u stvarnom svijetu, tako je treba preuzeti i kada je u pitanju svijet tehnologije, a jedan od ključeva uspjeha jest redovna edukacija i često razgovaranje s djecom o računarskoj  etici, upoznavanju djece s posljedicama kada se krše pravila ponašanja na Internetu", kazala je za bljesak.info profesorica pedagogije Aida Kajan.

Ona ističe kako su u  procesu odgoja roditelji dužni educirati se i nadograđivati svoje znanje kako bi mogli adekvatno odgovoriti sve zahtjevnijoj roditeljskoj ulozi.

Razvoj "ovisnosti"

"Djeca koja su ovisna o internetu sve svoje obaveze podređuju kako bi nastavila sa spomenutim ponašanjem. Ovisnost o internetu je vrlo slična klasičnim ovisnostima poput ovisnosti o alkoholu ili cigaretama", naglasila je psihologinja i psihodramska psihoterapeutkinja pod supervizijom Irma Gorančić.

Kako navodi iako često čujemo termin ovisnosti o Internetu, ne postoji formalni dijagnostički poremećaj koji bi se tako nazvao.

Gorančić ističe kako društvene mreže mogu dodatno pojačati poteškoće s kojima se djeca i mladi susreću u realnom svijetu, jer Internet nije siguran prostor i potrebno se dodatno zaštititi.

"Korištenje društvenih mreža i sigurnost na Internetu su vrlo važne teme kojima bi se trebalo baviti na državnoj razini kako bi se istražili negativni i pozitivni utjecaji koje ostavljaju na djecu i mlade, ali i kako bi se razvio sustav prevencije i intervencije u slučajevima pojave elektronskog nasilja, psihičkih poremećaja i ovisnosti o Internetu", navodi Gorančić.

Potražiti pomoć

Stručnjakinje iz Udruženje za edukaciju i razvoj "Dignitet" upozoravaju kako su upravo roditelji ti koji najbolje poznaju svoje dijete te svaka promjena uobičajenog ponašanja može biti alarm da se nešto događa.

"Neki roditelji kada primjete drukčije ponašanje kod djeteta smatraju da je ono trenutno i očekuju da će ponašanje proći samo od sebe. Vrlo je važno u ovakvim situacijama reagirati što je prije moguće, jer su tada mogućnosti za oporavak znatno veće", upozorava Gorančić.

Pomoć djeca i roditelji trebaju potražiti kod najbliže stručne osobe bilo to učitelj/ica, psiholog/inja ili pedagog/inja.

Nasilje na Internetu moguće je prijaviti i MUP-u HNŽ-a, ali najveći problem je što u BiH nema sustava koji podržava roditelje. Tako da u većini slučajeva, unatoč državnim institucijama, roditelji ostaju sami u svojoj borbi.