Iako i dalje vlada neizvjesnost zbog najveće zdravstvene krize u posljednjih stotinu godina, svjetlo na kraju tunela lagano se već nazire. A s tim svjetlom oživljava i gospodarstvo, kako domaće tako i svjetsko. Proteklih dana svjedoci smo rekordnog izvoza iz BiH, kao i pokrivenosti uvoza izvozom.

Međutim, i dalje je sve to nedovoljno da zadrži one koji žele otići iz ove zemlje, a koja ih je u mnogočemu razočarala. Između ostalog, i u pandemiji se pokazalo koliko je BiH ovisna o drugima. Onda je razmišljanje onih koji odlaze da će radije ovu zemlju zamijeniti životom u zemljama o kojima je BiH ovisna. Njemačka je redovito prvi izbor.

Godine gastarbajterstva, koje su stvorile jednu kulturu rada u “obećanoj zemlji”, i danas su glavni razlog što je upravo Njemačka polazna, a mnogima i posljednja točka u radnoj karijeri. Ivan već godinama živi u okolici Berlina, a osim što intenzivno prati što se događa u Njemačkoj, prati situaciju i u Bosni i Hercegovini, koja nije bajna, piše Večernji list BiH.

Sustavan rad

- Manjak radnih vještina i znanja među onima koji imaju posao i onima koji ga nemaju trenutačno je najveći problem. Zato Njemačka ove godine u strukovno osposobljavanje radnika ulaže 700 milijuna eura. Neke su oblasti postale višak u pandemiji, a nekih kronično nedostaje i događat će se promjene na tržištu. Ali Njemačka to radi sustavno. Znam, kad sam napuštao BiH, da smo imali ekonomista i pravnika na izvoz, a da nisam mogao naći radnika koji bi mi izveo neke hitne građevinske radove prije odlaska vani. A čujem da je to i danas problem. Završi se neki fakultet i traži se posao u državnoj službi. Dok je u Njemačkoj tu plaća niža nego u realnom sektoru, kod nas je premija imati takav posao koji neće proizvesti ništa konkretno..

Proteklih dana i “Moja BiH” donosila je iskustva mladih vani i usporedbu sa situacijom u BiH. Korijeni Ajle Spahić su iz ove zemlje, međutim, ona je rođena i živi u Njemačkoj, a tamo će, ako nastavi ovim tempom kakvim sada ide, uskoro imati dvije diplome i četiri godine radnog staža jer dio vremena provodi radeći u jednoj privatnoj tvrtki. Ona je kazala što je na nju u BiH ostavilo najbolji dojam, ali i što su joj prijateljice ispričale, a negativno je za BiH. - Kao dijete najviše sam voljela onu slobodu kada smo išli kod susjeda po dvorištima i igrali smo se do kasnih sati, obilazili gradove i sela, družili se s obitelji. Iako mnoge nisam poznavala, uvijek su me oduševljavali srdačnim dočekom, s osmijehom na licu. Nikad nisam imala neko loše iskustvo u BiH i nadam se da neću imati. Jedino što mogu reći i što sam čula od svojih prijateljica koje žive u BiH je da je jako teško pronaći posao i planirati budućnost. Nadam se da će naši mladi imati više mogućnosti za svoje ciljeve u životu - kazala je.

Želje jedno, stvarnost drugo

I to je želja mnogih. Međutim, one su jedno, a stvarnost je drugo. Njemačka poslove u medicinskom, trgovačkom i dostavnom sektoru otvara i za radnike iz BiH, a o građevinskom sektoru ne treba više ni pričati jer oglasa za takve je niz. akođer, i ugostiteljski sektor u Njemačkoj je živnuo nakon otvaranja pa se traže i kuhari, konobari, sobarice.

Kako će BiH odgovoriti na pozive za radnicima sa Zapada koji se, iako uzdrman koronom, najbrže oporavlja, pokazat će predstojeće razdoblje, ali dosadašnji odgovori na egzoduse iz ove zemlje ne ulijevaju prevelik optimizam.