Kad su Nazar i njegovi suborci ušli u selo u okolici ključnog grada Bahmuta, koje su napali prema zapovijedi, mislili su da će tamo ostati samo jedan dan. Stigli su bez vreća za spavanje ili dodatnih obroka, dok je teren prekrivao snijeg.
Umjesto 15 Rusa koje su očekivali, naišli su na njih 50, ukopanih na rubu šume, što je izazvalo borbu koja je trajala nekoliko dana. "Na mjestima smo bili udaljeni samo 100 metara. Mi smo bili na jednom brdašcu, a oni na drugom. Ponekad smo čak mogli čuti i njihov smijeh", prisjeća se Nazar za The Guardian.
Za 19-godišnjeg mitraljesca u 24. mehaniziranoj brigadi bila je to prva borba nakon završetka školovanja. Za mnoge druge vojnike u ovoj bojni, međutim, to je bila samo posljednja u nizu bitaka u kojima su sudjelovali u Popasni, u Hersonu, a sada i oko Bahmuta, grada u Donbasu oko kojeg se trenutačno vode žestoke borbe.
I osam kilometara dalje od Bahmuta zvuk teškog topništva konstantan je u smrznutom krajoliku gdje su sve ceste prekrivene ledenom glazurom.
Blatnjava, hladna, ključna bitka
Upravo na ovoj bojišnici Rusi se već gotovo šest mjeseci pokušavaju probiti kako bi došli do gradova Slovjanska, Kramatorska i Konstantinovke u ratu koji se vodi iz hladnih i blatnjavih rovova i u kojem se borci moraju provlačiti kroz polja i guste šume istočne Ukrajine.
Iako još ima civila u gradovima i selima koja okružuju Bahmut, koji je nekada bio dom za 72.000 stanovnika, dokazi o razmjerima stalne bitke vidljivi su posvuda. Tenkovi se skrivaju među drvećem, a tragovi kroz gusto šipražje vode do vatrenih položaja. Oklopna vozila i kamioni stalno prevoze vojnike između linije fronta i pozadine.
Na mjestima za prikupljanje žrtava kola Hitne pomoći čekaju pored rovova da evakuiraju ranjene. Kad se ukrajinsko topništvo javi, rusko oružje uzvraća vatru u roku od nekoliko minuta. Ali vojnici kažu da je vrijeme za zabrinutost kada rusko oružje nakon dugotrajne vatre iznenada prestane. To znači da rusko pješaštvo dolazi u roku od jedne minute.
Brutalna bojišnica
Borbe kojima su svjedočili Nazar i njegovi suborci ostavljaju mračno iskustvo poznato mnogima koji se bore na ovoj brutalnoj bojišnici jer ovdje obje strane umjesto teritorija nastoje postići gotovo neprimjetan dobitak.
Dok je za Moskvu značajan nedostatak uspjeha, nakon niza poraza na bojnom polju, za Ukrajince jednostavno odupiranje ruskim naporima ima važnost samo po sebi. "Kada smo došli u selo i vidjeli koliko je Rusa tamo, naša se misija promijenila", rekao je Nazar.
Na tako malim udaljenostima između Rusa i Ukrajinaca, ruske snage, uglavnom nedavno mobilizirani, nisu mogle pozvati topništvo. "Mogli smo ih vidjeti kako pucaju naslijepo, kao da su u Somaliji, ne želeći pokazati glavu", priča Nazar za The Guardian.
Nakon što je nekoliko Rusa poginulo u prvom okršaju, bitka se pretvorila u pokušaje Rusa da potisnu Nazara i njegove suborce s brda. Dolazili su u malim grupama noću, a njihovo su kretanje Ukrajinci otkrivali termovizijom. Ukrajinski su se vojnici prve noći snalazili bez vreća za spavanje, ležeći na smrznutom tlu i ložeći vatre kako bi se ugrijali. Spržene čizme i odjeća dokaz su koliko su se stisnuli uz plamen.
"Onda sam od nekoga dobio vreću za spavanje, a netko drugi je našao prostirku za spavanje. Hladnoća je bila grozna. U početku nismo imali toplu hranu, a voda koju smo imali bila je smrznuta", rekao je Nazar.
"Bilo je to poput vatrenog zida"
Vasil, 29-godišnji zamjenik zapovjednika bojne, borio se tijekom ljeta u Popasni na vrhuncu ruske ofenzive za zauzimanje gradova Lisičanska i Severodonjecka.
Granatiranja su tada, kaže Vail, bila žešća nego u sadašnjim borbama: "Bilo je to poput vatrenog zida. Čini se da sada imaju manje streljiva i štedljivije ga koriste. Pronašli smo jedan od njihovih radija tijekom nedavnih borbi. Mogli smo čuti rusku jedinicu nasuprot nas kako zove i traži streljivo za topničku potporu, a rečeno nam je da ga nema".
Vojnici primjećuju kako Rusi često napadaju uz slabu tenkovsku potporu. Vojnike se dovozi na polazne položaje i kaže im da napadnu u određenom smjeru. Oko Bahmuta je vidljivo da se za obje strane grad pretvorio u kritični cilj jer i Rusi i Ukrajinci premještaju trupe iz okolice Hersona kako bi pojačali ovdašnje napore.
"Naš je dojam da koriste snage privatne vojne korporacije Wagner kao jurišne postrojbe i da za obranu položaja koriste novomobilizirane vojnike. Mogli smo ih vidjeti iz drona tijekom nedavne akcije. Izgledali su kaotično i neorganizirano. To je razlog zašto smo ih uspjeli ubiti toliko mnogo", kaže Vasil.
"Iza Bahmuta je još teži teren"
Dok su se neki od ruskih vojnika htjeli predati, drugi su spriječili da se to dogodi: "Naišli smo na jednu grupu koja se htjela predati, ali su drugi nastavili pucati po nama, pa od toga nije bio ništa."
Oprema na ruskim vojnicima bila je rudimentarna: "Vidjeli smo mobilizirane vojnike u tenisicama i sa šljemovima iz Drugog svjetskog rata. Kad izvučemo njihova tijela, nema ni mobitela ni dokumenata."
Za mnoge vojnike na ovom frontu ruska odlučnost da zauzmu Bahmut je zbunjujuća, unatoč činjenici da je to željezničko čvorište. Čak i ako Rusi zauzmu grad, vojnici ističu da je teren iza njega još teži za napad i dobro branjen.
Dok Nazar čeka sljedeću misiju, razmišlja o činjenici da selo iz kojeg su Rusi nedavno otišli tri dana nije bilo meta napada. Za tri dana bit će mu rođendan. "Imat ću 20. Naša bi sljedeća misija mogla biti na moj rođendan", kaže Nazar i zastane na trenutak: "Ili bi to moglo biti danas."
Bahmutski stroj za mljevenje mesa
Financial Times u velikom je članku opisao kako izgleda bitka za Bahmut. Rakete i minobacači gađaju ukrajinske položaje na istočnom rubu grada, šireći šrapnele i prisiljavajući trupe da bježe u zaklon. Zatim je došlo rusko pješaštvo, napadajući kao u Prvom svjetskom ratu preko ničije zemlje pune panjeva i topničkih kratera. Ukrajinci su mnoge od njih pokosili mitraljezima i bacačima granata.
"To je poput pokretne trake", rekao je o ruskoj taktici Kostjantin, iscrpljeni ukrajinski mitraljezac koji je scenu opisao za Financial Times: "A zbog čega? Zbog jebenog metra naše zemlje." Rusija očajnički traži pobjedu na bojnom polju nakon ponižavajućih poraza u Harkivu i Hersonu ove jeseni te preusmjerava ofenzivu na područje koje je ruski predsjednik Vladimir Putin napao 2014. godine i za koje je u rujnu ustvrdio da je anektirano.
"Oni su samo meso za Putina, a Bahmut je stroj za mljevenje mesa", dodao je Kostjantin, govoreći o ruskim vojnicima.
Što se događalo zadnjih tjedana?
Bitka oko grada počela je u svibnju, zahuktala se u kolovozu i značajno eskalirala u posljednja dva tjedna. No linija bojišnice jedva se pomaknula u sedam mjeseci, a obje strane bore se samo za metre teritorija.
Ukrajinski vojnici opisali su intenzitet nedavnih borbi oko Bahmuta, posebno topničkih napada, snažnijim od svega što su doživjeli bilo gdje u Ukrajini od početka ruske invazije u veljači.
"U tijeku je vrlo žestok sukob, svaki metar je bitan", rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u svom obraćanju u srijedu navečer. Tijekom posjeta svojim trupama 40 km sjeverozapadno od Bahmuta u utorak, nazvao je borbe oko grada "važnim jer štite ne samo istok nego cijelu državu".
"Pakao. Jednostavno pakao", tako je Volodimir, viši časnik koji je odbio otkriti svoje prezime jer nije bio ovlašten razgovarati s novinarima, opisao borbe. Bio je sa skupinom vojnika koji su se kratko odmarali prije povratka u bitku.
"Molit ću se za vas. I vi biste se trebali moliti za sebe", rekao je Financial Timesu drugi vojnik, koji je držao kontrolni punkt na periferiji grada, nakon upozorenja da je cesta nekoliko trenutaka prije bila granatirana.
Grad je pretvoren u ruševine
Sve do 2016. godine, kada je Ukrajina započela razdoblje dekomunizacije, Bahmut se zvao Artemivsk u čast boljševičkog revolucionara Fjodora Artjoma Sergejeva, prijatelja sovjetskog vođe Josipa Staljina. Iskusio je mnoge napade, nacisti su ga zauzeli tijekom Drugog svjetskog rata prije nego što ga je Crvena armija ponovno oslobodila, a proruske separatističke snage nakratko su ga kontrolirale 2014. godine.
Ali s borbama koje podsjećaju na rovovsko ratovanje grad doživljava neusporedivu razinu smrti i razaranja. Ukrajinski borci kažu da je to grad duhova na putu da postane pustoš poput obližnjeg Izjuma i južnog lučkog grada Mariupolja prije njega.
S populacijom od preko 70.000 stanovnika i rudnicima soli te tvornicom pjenušavog vina, ovaj grad pretvoren je u ruševine nakon šest mjeseci zračnih i topničkih napada. Ostalo je manje od 7000 stanovnika koji uglavnom preživljavaju od humanitarne pomoći. Nema struje, vode, plina i grijanja.
Središte grada, u kojem su nekoć bili otvorena tržnica i kafići, tvrđava je s metalnim ježevima i drugim protutenkovskim obrambenim sustavima koji blokiraju glavne avenije. Gradom prometuju jedino kola Hitne pomoći koja prevoze ranjenike do medicinskih punktova te tenkovi i druga vojna vozila koja se vuku po izrovanim cestama.
Što se događa zadnjih dana?
Elitne ukrajinske jedinice, poput 58. motorizirane pješačke brigade i 93. mehanizirane brigade, podnijele su najveći teret borbi, ističe Vasilenko. No tijekom posljednja dva dana stigla su pojačanja iz Hersona, koja uključuju razne postrojbe specijalnih snaga, postrojbe teritorijalne obrane i trupe međunarodne legije.
Rusija je učinila isto, premještajući snage iz regija Harkiv i Herson u Bahmut.
Britanski obavještajci rekli su da pripadnici Wagner grupe, koju je osnovao blizak Putinov saveznik Jevgenij Prigožin, predvode rusku operaciju u Bahmutu. Prigožin je regrutirao borce tijekom posjeta zatvorskim kolonijama u dalekim ruskim regijama. Jesenska kampanja mobilizacije u Moskvi također je donijela nove žrtve. Putin je u srijedu rekao da je 150.000 mobiliziranih ruskih vojnika sada u Ukrajini, od kojih je polovica uključena u aktivne borbe.
Neki ukrajinski vojnici usporedili su rusku strategiju u Bahmutu s onom u istočnoj pokrajini Luhansk početkom ove godine, gdje su stalne topničke paljbe iscrpljivale ukrajinske snage i uništavale zgrade, čineći njihovu obranu nemogućom. Drugi su rekli da u ruskoj ofenzivi nema ni strategije ni logike, nego samo simbolike.
"Putinova trenutna fiksacija na nastavak ofenzivnih operacija oko Bahmuta pridonosi sposobnosti Ukrajine da održi vojnu inicijativu u drugim dijelovima ratišta", objavio je Institut za proučavanje rata.
Znakovi ruskog pokušaja opkoljavanja bili su očiti u ponedjeljak, s novim napadima sjeverno od Bahmuta prema gradu Soledaru; južno od grada u Opitneu, gdje su se ruske snage prošlog vikenda uspjele učvrstiti; te iza linija bojišnice u selu Ivanivske koje se nalazi duž jedne od dvije ključne arterije koje vode u grad.
Financial Times je svjedočio topničkoj paljbi u Ivanivskoj, koja je pogodila nekoliko kuća i gospodarsku zgradu, uzrokujući požar. Ali Kostjantin i Vasilenko rekli su kako su uvjereni da će Bahmut ostati pod kontrolom Kijeva tijekom zime.
Umjesto 15 Rusa koje su očekivali, naišli su na njih 50, ukopanih na rubu šume, što je izazvalo borbu koja je trajala nekoliko dana. "Na mjestima smo bili udaljeni samo 100 metara. Mi smo bili na jednom brdašcu, a oni na drugom. Ponekad smo čak mogli čuti i njihov smijeh", prisjeća se Nazar za The Guardian.
Za 19-godišnjeg mitraljesca u 24. mehaniziranoj brigadi bila je to prva borba nakon završetka školovanja. Za mnoge druge vojnike u ovoj bojni, međutim, to je bila samo posljednja u nizu bitaka u kojima su sudjelovali u Popasni, u Hersonu, a sada i oko Bahmuta, grada u Donbasu oko kojeg se trenutačno vode žestoke borbe.
I osam kilometara dalje od Bahmuta zvuk teškog topništva konstantan je u smrznutom krajoliku gdje su sve ceste prekrivene ledenom glazurom.
Blatnjava, hladna, ključna bitka
Upravo na ovoj bojišnici Rusi se već gotovo šest mjeseci pokušavaju probiti kako bi došli do gradova Slovjanska, Kramatorska i Konstantinovke u ratu koji se vodi iz hladnih i blatnjavih rovova i u kojem se borci moraju provlačiti kroz polja i guste šume istočne Ukrajine.
Iako još ima civila u gradovima i selima koja okružuju Bahmut, koji je nekada bio dom za 72.000 stanovnika, dokazi o razmjerima stalne bitke vidljivi su posvuda. Tenkovi se skrivaju među drvećem, a tragovi kroz gusto šipražje vode do vatrenih položaja. Oklopna vozila i kamioni stalno prevoze vojnike između linije fronta i pozadine.
Na mjestima za prikupljanje žrtava kola Hitne pomoći čekaju pored rovova da evakuiraju ranjene. Kad se ukrajinsko topništvo javi, rusko oružje uzvraća vatru u roku od nekoliko minuta. Ali vojnici kažu da je vrijeme za zabrinutost kada rusko oružje nakon dugotrajne vatre iznenada prestane. To znači da rusko pješaštvo dolazi u roku od jedne minute.
Brutalna bojišnica
Borbe kojima su svjedočili Nazar i njegovi suborci ostavljaju mračno iskustvo poznato mnogima koji se bore na ovoj brutalnoj bojišnici jer ovdje obje strane umjesto teritorija nastoje postići gotovo neprimjetan dobitak.
Dok je za Moskvu značajan nedostatak uspjeha, nakon niza poraza na bojnom polju, za Ukrajince jednostavno odupiranje ruskim naporima ima važnost samo po sebi. "Kada smo došli u selo i vidjeli koliko je Rusa tamo, naša se misija promijenila", rekao je Nazar.
Na tako malim udaljenostima između Rusa i Ukrajinaca, ruske snage, uglavnom nedavno mobilizirani, nisu mogle pozvati topništvo. "Mogli smo ih vidjeti kako pucaju naslijepo, kao da su u Somaliji, ne želeći pokazati glavu", priča Nazar za The Guardian.
Nakon što je nekoliko Rusa poginulo u prvom okršaju, bitka se pretvorila u pokušaje Rusa da potisnu Nazara i njegove suborce s brda. Dolazili su u malim grupama noću, a njihovo su kretanje Ukrajinci otkrivali termovizijom. Ukrajinski su se vojnici prve noći snalazili bez vreća za spavanje, ležeći na smrznutom tlu i ložeći vatre kako bi se ugrijali. Spržene čizme i odjeća dokaz su koliko su se stisnuli uz plamen.
"Onda sam od nekoga dobio vreću za spavanje, a netko drugi je našao prostirku za spavanje. Hladnoća je bila grozna. U početku nismo imali toplu hranu, a voda koju smo imali bila je smrznuta", rekao je Nazar.
"Bilo je to poput vatrenog zida"
Vasil, 29-godišnji zamjenik zapovjednika bojne, borio se tijekom ljeta u Popasni na vrhuncu ruske ofenzive za zauzimanje gradova Lisičanska i Severodonjecka.
Granatiranja su tada, kaže Vail, bila žešća nego u sadašnjim borbama: "Bilo je to poput vatrenog zida. Čini se da sada imaju manje streljiva i štedljivije ga koriste. Pronašli smo jedan od njihovih radija tijekom nedavnih borbi. Mogli smo čuti rusku jedinicu nasuprot nas kako zove i traži streljivo za topničku potporu, a rečeno nam je da ga nema".
Vojnici primjećuju kako Rusi često napadaju uz slabu tenkovsku potporu. Vojnike se dovozi na polazne položaje i kaže im da napadnu u određenom smjeru. Oko Bahmuta je vidljivo da se za obje strane grad pretvorio u kritični cilj jer i Rusi i Ukrajinci premještaju trupe iz okolice Hersona kako bi pojačali ovdašnje napore.
"Naš je dojam da koriste snage privatne vojne korporacije Wagner kao jurišne postrojbe i da za obranu položaja koriste novomobilizirane vojnike. Mogli smo ih vidjeti iz drona tijekom nedavne akcije. Izgledali su kaotično i neorganizirano. To je razlog zašto smo ih uspjeli ubiti toliko mnogo", kaže Vasil.
"Iza Bahmuta je još teži teren"
Dok su se neki od ruskih vojnika htjeli predati, drugi su spriječili da se to dogodi: "Naišli smo na jednu grupu koja se htjela predati, ali su drugi nastavili pucati po nama, pa od toga nije bio ništa."
Oprema na ruskim vojnicima bila je rudimentarna: "Vidjeli smo mobilizirane vojnike u tenisicama i sa šljemovima iz Drugog svjetskog rata. Kad izvučemo njihova tijela, nema ni mobitela ni dokumenata."
Za mnoge vojnike na ovom frontu ruska odlučnost da zauzmu Bahmut je zbunjujuća, unatoč činjenici da je to željezničko čvorište. Čak i ako Rusi zauzmu grad, vojnici ističu da je teren iza njega još teži za napad i dobro branjen.
Dok Nazar čeka sljedeću misiju, razmišlja o činjenici da selo iz kojeg su Rusi nedavno otišli tri dana nije bilo meta napada. Za tri dana bit će mu rođendan. "Imat ću 20. Naša bi sljedeća misija mogla biti na moj rođendan", kaže Nazar i zastane na trenutak: "Ili bi to moglo biti danas."
Bahmutski stroj za mljevenje mesa
Financial Times u velikom je članku opisao kako izgleda bitka za Bahmut. Rakete i minobacači gađaju ukrajinske položaje na istočnom rubu grada, šireći šrapnele i prisiljavajući trupe da bježe u zaklon. Zatim je došlo rusko pješaštvo, napadajući kao u Prvom svjetskom ratu preko ničije zemlje pune panjeva i topničkih kratera. Ukrajinci su mnoge od njih pokosili mitraljezima i bacačima granata.
"To je poput pokretne trake", rekao je o ruskoj taktici Kostjantin, iscrpljeni ukrajinski mitraljezac koji je scenu opisao za Financial Times: "A zbog čega? Zbog jebenog metra naše zemlje." Rusija očajnički traži pobjedu na bojnom polju nakon ponižavajućih poraza u Harkivu i Hersonu ove jeseni te preusmjerava ofenzivu na područje koje je ruski predsjednik Vladimir Putin napao 2014. godine i za koje je u rujnu ustvrdio da je anektirano.
"Oni su samo meso za Putina, a Bahmut je stroj za mljevenje mesa", dodao je Kostjantin, govoreći o ruskim vojnicima.
Što se događalo zadnjih tjedana?
Bitka oko grada počela je u svibnju, zahuktala se u kolovozu i značajno eskalirala u posljednja dva tjedna. No linija bojišnice jedva se pomaknula u sedam mjeseci, a obje strane bore se samo za metre teritorija.
Ukrajinski vojnici opisali su intenzitet nedavnih borbi oko Bahmuta, posebno topničkih napada, snažnijim od svega što su doživjeli bilo gdje u Ukrajini od početka ruske invazije u veljači.
"U tijeku je vrlo žestok sukob, svaki metar je bitan", rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u svom obraćanju u srijedu navečer. Tijekom posjeta svojim trupama 40 km sjeverozapadno od Bahmuta u utorak, nazvao je borbe oko grada "važnim jer štite ne samo istok nego cijelu državu".
"Pakao. Jednostavno pakao", tako je Volodimir, viši časnik koji je odbio otkriti svoje prezime jer nije bio ovlašten razgovarati s novinarima, opisao borbe. Bio je sa skupinom vojnika koji su se kratko odmarali prije povratka u bitku.
"Molit ću se za vas. I vi biste se trebali moliti za sebe", rekao je Financial Timesu drugi vojnik, koji je držao kontrolni punkt na periferiji grada, nakon upozorenja da je cesta nekoliko trenutaka prije bila granatirana.
Grad je pretvoren u ruševine
Sve do 2016. godine, kada je Ukrajina započela razdoblje dekomunizacije, Bahmut se zvao Artemivsk u čast boljševičkog revolucionara Fjodora Artjoma Sergejeva, prijatelja sovjetskog vođe Josipa Staljina. Iskusio je mnoge napade, nacisti su ga zauzeli tijekom Drugog svjetskog rata prije nego što ga je Crvena armija ponovno oslobodila, a proruske separatističke snage nakratko su ga kontrolirale 2014. godine.
Ali s borbama koje podsjećaju na rovovsko ratovanje grad doživljava neusporedivu razinu smrti i razaranja. Ukrajinski borci kažu da je to grad duhova na putu da postane pustoš poput obližnjeg Izjuma i južnog lučkog grada Mariupolja prije njega.
S populacijom od preko 70.000 stanovnika i rudnicima soli te tvornicom pjenušavog vina, ovaj grad pretvoren je u ruševine nakon šest mjeseci zračnih i topničkih napada. Ostalo je manje od 7000 stanovnika koji uglavnom preživljavaju od humanitarne pomoći. Nema struje, vode, plina i grijanja.
Središte grada, u kojem su nekoć bili otvorena tržnica i kafići, tvrđava je s metalnim ježevima i drugim protutenkovskim obrambenim sustavima koji blokiraju glavne avenije. Gradom prometuju jedino kola Hitne pomoći koja prevoze ranjenike do medicinskih punktova te tenkovi i druga vojna vozila koja se vuku po izrovanim cestama.
Što se događa zadnjih dana?
Elitne ukrajinske jedinice, poput 58. motorizirane pješačke brigade i 93. mehanizirane brigade, podnijele su najveći teret borbi, ističe Vasilenko. No tijekom posljednja dva dana stigla su pojačanja iz Hersona, koja uključuju razne postrojbe specijalnih snaga, postrojbe teritorijalne obrane i trupe međunarodne legije.
Rusija je učinila isto, premještajući snage iz regija Harkiv i Herson u Bahmut.
Britanski obavještajci rekli su da pripadnici Wagner grupe, koju je osnovao blizak Putinov saveznik Jevgenij Prigožin, predvode rusku operaciju u Bahmutu. Prigožin je regrutirao borce tijekom posjeta zatvorskim kolonijama u dalekim ruskim regijama. Jesenska kampanja mobilizacije u Moskvi također je donijela nove žrtve. Putin je u srijedu rekao da je 150.000 mobiliziranih ruskih vojnika sada u Ukrajini, od kojih je polovica uključena u aktivne borbe.
Neki ukrajinski vojnici usporedili su rusku strategiju u Bahmutu s onom u istočnoj pokrajini Luhansk početkom ove godine, gdje su stalne topničke paljbe iscrpljivale ukrajinske snage i uništavale zgrade, čineći njihovu obranu nemogućom. Drugi su rekli da u ruskoj ofenzivi nema ni strategije ni logike, nego samo simbolike.
"Putinova trenutna fiksacija na nastavak ofenzivnih operacija oko Bahmuta pridonosi sposobnosti Ukrajine da održi vojnu inicijativu u drugim dijelovima ratišta", objavio je Institut za proučavanje rata.
Znakovi ruskog pokušaja opkoljavanja bili su očiti u ponedjeljak, s novim napadima sjeverno od Bahmuta prema gradu Soledaru; južno od grada u Opitneu, gdje su se ruske snage prošlog vikenda uspjele učvrstiti; te iza linija bojišnice u selu Ivanivske koje se nalazi duž jedne od dvije ključne arterije koje vode u grad.
Financial Times je svjedočio topničkoj paljbi u Ivanivskoj, koja je pogodila nekoliko kuća i gospodarsku zgradu, uzrokujući požar. Ali Kostjantin i Vasilenko rekli su kako su uvjereni da će Bahmut ostati pod kontrolom Kijeva tijekom zime.
