"Vjerodostojna perspektiva proširenja za zapadni Balkan”, u kojoj se navodi da EU ne želi uvoziti granične sporove između država regije.
Ovaj nacrt u koji je Jutarnji list imao uvid, još je zaštićeni dokument, a konačna verzija trebala bi se usvojiti i objaviti u veljači sljedeće godine, kako je najavio u svom godišnjem govoru o stanju Unije predsjednik Komisije Jean Claude Juncker. Iz strategije je vidljivo da postoje indikativni jasni rokovi samo za Crnu Goru i Srbiju, za koje se kaže da će moći u EU do kraja 2025. godine, a za ostale države samo se navodi da do tada trebaju “uznapredovati u pristupnim pregovorima”.
BiH bi do 2019. godine trebala dobiti status kandidata, naravno, ako do tada dovrši postupak slanja odgovora iz upitnika i Komisija završi svoj dio posla. Albanija će, ispuni li uvjete, i Makedonija ako riješi pitanje imena s Grčkom, te 2019. godine imati zamah u pregovorima o članstvu. Godina 2023. spominje se kao godina u kojoj bi Crna Gora i Srbija trebale zaključiti pregovore o članstvu, a Bosna i Hercegovina ih otvoriti.
Godine 2024. potpisao bi se Ugovor o pristupanju između EU i Crne Gore te EU i Srbije, na prijedlog Europske komisije i uz davanje pristanka Europskog parlamenta. Taj bi ugovor trebale ratificirati sve države članice na vrijeme da bi te dvije države ušle u EU do kraja 2025. godine. Iako je iz dokumenta vidljivo da su indikativni rokovi za dovršetak procesa integracije u članstvo u EU jasno navedeni samo za Crnu Goru i za Srbiju, jer su u ovom trenutku vodeći u tom procesu, u istom se nacrtu navodi da je ta perspektiva otvorena za sve “partnere” iz regije te da i dalje ostaje zasnovana na individualnim zaslugama.
U dokumentu se namjerno ne spominje “šest država”, nego “šest partnera”, zbog Kosova koje još nije priznalo pet država članica Europske unije.
Ovaj nacrt u koji je Jutarnji list imao uvid, još je zaštićeni dokument, a konačna verzija trebala bi se usvojiti i objaviti u veljači sljedeće godine, kako je najavio u svom godišnjem govoru o stanju Unije predsjednik Komisije Jean Claude Juncker. Iz strategije je vidljivo da postoje indikativni jasni rokovi samo za Crnu Goru i Srbiju, za koje se kaže da će moći u EU do kraja 2025. godine, a za ostale države samo se navodi da do tada trebaju “uznapredovati u pristupnim pregovorima”.
BiH bi do 2019. godine trebala dobiti status kandidata, naravno, ako do tada dovrši postupak slanja odgovora iz upitnika i Komisija završi svoj dio posla. Albanija će, ispuni li uvjete, i Makedonija ako riješi pitanje imena s Grčkom, te 2019. godine imati zamah u pregovorima o članstvu. Godina 2023. spominje se kao godina u kojoj bi Crna Gora i Srbija trebale zaključiti pregovore o članstvu, a Bosna i Hercegovina ih otvoriti.
Godine 2024. potpisao bi se Ugovor o pristupanju između EU i Crne Gore te EU i Srbije, na prijedlog Europske komisije i uz davanje pristanka Europskog parlamenta. Taj bi ugovor trebale ratificirati sve države članice na vrijeme da bi te dvije države ušle u EU do kraja 2025. godine. Iako je iz dokumenta vidljivo da su indikativni rokovi za dovršetak procesa integracije u članstvo u EU jasno navedeni samo za Crnu Goru i za Srbiju, jer su u ovom trenutku vodeći u tom procesu, u istom se nacrtu navodi da je ta perspektiva otvorena za sve “partnere” iz regije te da i dalje ostaje zasnovana na individualnim zaslugama.
U dokumentu se namjerno ne spominje “šest država”, nego “šest partnera”, zbog Kosova koje još nije priznalo pet država članica Europske unije.
