Hrvatska demokratska zajednica 1990. ove subote bira novo vodstvo, zbog čega je posljednjih dana poraslo zanimanje za događanja unutar te stranke, a u javnost je isplivalo i nekoliko slučajeva nezadovoljstva, piše Večernji list BiH.
No, kako stvari stoje, nakon 25. rujna ništa se bitnije neće dogoditi u ovoj, drugoj po snazi, političkoj opciji bosanskohercegovačkih Hrvata, koja je sastavni dio i Hrvatskog narodnog sabora BiH. Posebno su glasni bili iz Odžaka, općine u kojoj je tamošnja stranačka organizacija HDZ-a 1990. prosvjedovala zbog rezultata lokalnih izbora jer njihov kandidat nije izabran za načelnika.
Žrtva viših ciljeva
S druge pak strane, u posljednjih tjedan dana stigle su kritike i iz Prozora-Rame, općine u kojoj ova stranka ima načelnika, ali i iz koje potječe aktualni predsjednik Ilija Cvitanović. On, unatoč svemu, neće imati protukandidata za predsjednika jer se do 20. rujna, kada su istekli svi rokovi, samo on prijavio za još jedan četverogodišnji mandat. Ova je stranka na posljednjim lokalnim izborima ostvarila bitno lošiji rezultat, a posebno se to osjetilo u Mostaru, gdje su izbori održani prvi put nakon 12 godina. I gdje nije prešla izborni prag.
Djelomično je to rezultat svojevrsne “žrtve” koju je vodstvo HDZ-a 1990. svjesno preuzelo na leđa zbog zajedništva unutar Hrvatskog narodnog sabora BiH i očekivanja kako će se izmijeniti Izborni zakon BiH kako bi Hrvati mogli birali svoje legitimne političke predstavnike.
Djelomično je pak pad popularnosti HDZ-a 1990. upravo stigao zbog “približavanja” i osjećaja utapanja u stari HDZ, nasuprot svemu zbog čega su politički veterani osnovali ovu stranku prije 15 godina. Ona je, unatoč svemu, bila i ostala najvažniji politički korektiv gotovo 30 godina vladajućeg HDZ-a BiH, koji je vrlo često zloporabio tu svoju ulogu jačajući monopol.
Koliko god zvučalo apsurdno, ali na ruku je upravo toj stranci, a nasuprot oporbi, išlo to što nije izmijenjen Izborni zakon te što Bošnjaci na izborima nastoje poraziti Hrvate. To je bio ključni razlog zbog čega su samo četiri godine nakon ne baš romantičnog razlaza upravo suparnici sa sabora HDZ-a BiH, Dragan Čović i Božo Ljubić, donijeli odluku reafirmirati Hrvatski narodni sabor BiH, koji je djelomično bio zamro nakon Hrvatske samouprave.
Pritisci iz Sarajeva
Ovim političkim savezom zajedništva Hrvati nisu 2010. godine zaustavili protuhrvatsku, probošnjačku Platformu za promjene, ali su se pokazali neobilaznim u svim drugim procesima. Posebice oko izmjene Izbornoga zakona, ali i očekivanja da će se izmijeniti Ustav zemlje.
Upravo je Ljubić, kao bivši predsjednik ove stranke, donio jedan od najvažnijih političko-pravnih kapitala, a to je presuda o legitimnom političkom predstavljanju koja se koristi kao polazište za sve rasprave, ruku pod ruku s presudama Suda za ljudska prava. Zbog toga su i veliki pritisci na sadašnje vodstvo HDZ-a 1990. s pozornice političkog Sarajeva da ovu stranku otrgne iz HNS-a BiH, koji bi onda bitno izgubio snagu.
No, kako stvari stoje, nakon 25. rujna ništa se bitnije neće dogoditi u ovoj, drugoj po snazi, političkoj opciji bosanskohercegovačkih Hrvata, koja je sastavni dio i Hrvatskog narodnog sabora BiH. Posebno su glasni bili iz Odžaka, općine u kojoj je tamošnja stranačka organizacija HDZ-a 1990. prosvjedovala zbog rezultata lokalnih izbora jer njihov kandidat nije izabran za načelnika.
Žrtva viših ciljeva
S druge pak strane, u posljednjih tjedan dana stigle su kritike i iz Prozora-Rame, općine u kojoj ova stranka ima načelnika, ali i iz koje potječe aktualni predsjednik Ilija Cvitanović. On, unatoč svemu, neće imati protukandidata za predsjednika jer se do 20. rujna, kada su istekli svi rokovi, samo on prijavio za još jedan četverogodišnji mandat. Ova je stranka na posljednjim lokalnim izborima ostvarila bitno lošiji rezultat, a posebno se to osjetilo u Mostaru, gdje su izbori održani prvi put nakon 12 godina. I gdje nije prešla izborni prag.
Djelomično je to rezultat svojevrsne “žrtve” koju je vodstvo HDZ-a 1990. svjesno preuzelo na leđa zbog zajedništva unutar Hrvatskog narodnog sabora BiH i očekivanja kako će se izmijeniti Izborni zakon BiH kako bi Hrvati mogli birali svoje legitimne političke predstavnike.
Djelomično je pak pad popularnosti HDZ-a 1990. upravo stigao zbog “približavanja” i osjećaja utapanja u stari HDZ, nasuprot svemu zbog čega su politički veterani osnovali ovu stranku prije 15 godina. Ona je, unatoč svemu, bila i ostala najvažniji politički korektiv gotovo 30 godina vladajućeg HDZ-a BiH, koji je vrlo često zloporabio tu svoju ulogu jačajući monopol.
Koliko god zvučalo apsurdno, ali na ruku je upravo toj stranci, a nasuprot oporbi, išlo to što nije izmijenjen Izborni zakon te što Bošnjaci na izborima nastoje poraziti Hrvate. To je bio ključni razlog zbog čega su samo četiri godine nakon ne baš romantičnog razlaza upravo suparnici sa sabora HDZ-a BiH, Dragan Čović i Božo Ljubić, donijeli odluku reafirmirati Hrvatski narodni sabor BiH, koji je djelomično bio zamro nakon Hrvatske samouprave.
Pritisci iz Sarajeva
Ovim političkim savezom zajedništva Hrvati nisu 2010. godine zaustavili protuhrvatsku, probošnjačku Platformu za promjene, ali su se pokazali neobilaznim u svim drugim procesima. Posebice oko izmjene Izbornoga zakona, ali i očekivanja da će se izmijeniti Ustav zemlje.
Upravo je Ljubić, kao bivši predsjednik ove stranke, donio jedan od najvažnijih političko-pravnih kapitala, a to je presuda o legitimnom političkom predstavljanju koja se koristi kao polazište za sve rasprave, ruku pod ruku s presudama Suda za ljudska prava. Zbog toga su i veliki pritisci na sadašnje vodstvo HDZ-a 1990. s pozornice političkog Sarajeva da ovu stranku otrgne iz HNS-a BiH, koji bi onda bitno izgubio snagu.
