Lagano se bližimo Ramskom polumaratonu, stoga potražismo pozitivnu priču vezanu za taj događaj, a ta priča nadahnjuje, tjera na razmišljanje istovremeno budeći u nama i osjećaj ponosa.
Radi se o našoj maloj Ramkinji, Aneta Pavličević, djevojčici koja je ušla u povijest BiH kao najmlađa djevojčica koja je istrčala polumaraton (21,097). Naravno, redovno trči i na Ramskom polumaratonu.
Susret s ovom djevojčicom ostavlja bez daha. Pred njezinom djetinjom dušom i osmjehom ostajete razoružani, čak malo i posramljeni pred njezinom energijom i vjerom.
Aneta nam se ukratko predstavila.
„Ja sam jedna mala djevojčica, rođena 2012. godine. Idem u Osnovnu školu Ilije Jakovljevića u Mostaru. Moj najdraži predmet je tjelesni, a ne volim prirodu. Iako živim u Mostaru, ja sam Ramkinja i dite sa Šćita. Moji roditelji su iz Rame.“
Iako ima 10 godina, već niže mnoge pobjede. Njezin dječji život ispunjen je maksimalno. Bavila se plesom, trenutno trenira rukomet, a velika ljubav joj je atletika.
„Moj prvi sport bio je ples pa odbojka, ali tata je odlučio da se prebacim na rukomet. Ispalo je na kraju super jer sam jako zavoljela taj sport i jako mi se sviđa. Trenutno nastupam za tri kluba; Rama u srcu (atletika), HŽRK Zrinjski (rukomet) i TK Rama (triatlon).“
Prvu utrku trčala je u Zagrebu.
„Moja prva utrka ni manje ni više bila je u Zagrebu. Ništa posebno; bila sam zlatna sredina, da bi godinu kasnije pobijedila na istoj utrci.“
Trčanje je zavoljela zahvaljujući tati Anti koji ju je budio svako jutro da ide s njim na trčanje, a vremenom je to postala i njezina navika. Ne pada joj to teško, niti se ljuti na tatu; zna reći: „Mene je tata rodio.“
Zahtjevno je pratiti tempo mnogih natjecanja znajući da Aneta trenira rukomet i atletiku. Nosi to sa sobom puno žrtve, treninga, odricanja.
„Puno je utrka kao i utakmica, skoro svaki vikend smo negdje na nekome natjecanju ili utakmici. Ljeti skoro svaki dan se odradi po jedan trening, ali kad je vrijeme škole, ponekad napravimo pauzu. Također se zna dogoditi da u jednom danu imam po tri treninga. Ustajanje je uglavnom oko 6 ili 7 sati“- kaže nam naša sugovornica.
O najvećem osloncu i konkurenciji, veli nam: „Moj najveći oslonac je tata, a sestra najveća konkurencija.“
Iako još djevojčica, ima velike planove i snove.
„Postat ću svjetska prvakinja u atletici i rukometu. U to sam sigurna.“
Tolika uvjerenost u ovaj san ostavlja nas bez daha u ovom vremenu kada njezini vršnjaci vrijeme troše na sjedenje s mobitelom ne znajući što su to planovi, što snovi, što trud i rad.
„ Svoje vršnjake često zovem vanka da idemo trčati ili igrati rukomet, ali njima su uglavnom dosadni sportovi“—ističe Aneta.
U školi su učitelji ponosni na Aneta, no kroz smijeh nam veli: „Ja mislim da sam svome razredu dosadna jer im stalno donosim i pokazujem neke medalje, ali učiteljica je jako ponosna na mene.
Aneta najviše trči sa sestrom, osim kada je sa školom atletike. Tu ima dosta prijatelja pa joj sestra više nije konkurencija, nego prijatelji.
O osjećajima koji se bude u njoj prilikom starta na natjecanju i na pobjedničkom postolju, otkriva nam:
„Napetost, uzbuđenost i adrenalin za pobjedom jave se odmah u startu, a onda prilikom prolaska kroz cilj, ma predobar osjećaj koji morate doživjeti.“
Iako živi u Mostaru, naša Aneta dobro zna gdje su joj korijeni, odakle dolazi. Stoga je ramska zastava često rekvizit koji sa sobom nosi.
„Rama mi puno znači jer su moji roditelji iz Rame. I ja sam Ramkinja. Moj san je nastaviti organizirati Ramske polumaratone kada ostare moj tata, Gigo, Kruno i Ante.“
Kao najznačajnije natjecanje ističe naša sugovornica Ramski polumaraton prošle godine. Utrke u Rami su joj najdraže. No ne može izdvojiti ni najtežu ni najlakšu utrku. Sve su zahtjevne na svoj način.
Simpatičnu poruku poslala je Aneta čitateljima, a posebno mladima: „Kupite tene i trčite!“
Našoj maloj sugovornici želimo da ostvari svoj san, da stane na pobjedničko postolje na svjetskom atletskom prvenstvu uz državnu noseći i ramsku zastavu. Onaj drugi san vjerujemo da će ostvariti puno lakše, a to je organizacija Ramskog polumaratona.
Ako želite vidjeti ovu djevojčicu kako trči, dođite na Ramski polumaraton.
Božana Nikolić / www.rama-prozor.info
Radi se o našoj maloj Ramkinji, Aneta Pavličević, djevojčici koja je ušla u povijest BiH kao najmlađa djevojčica koja je istrčala polumaraton (21,097). Naravno, redovno trči i na Ramskom polumaratonu.
Susret s ovom djevojčicom ostavlja bez daha. Pred njezinom djetinjom dušom i osmjehom ostajete razoružani, čak malo i posramljeni pred njezinom energijom i vjerom.
Aneta nam se ukratko predstavila.
„Ja sam jedna mala djevojčica, rođena 2012. godine. Idem u Osnovnu školu Ilije Jakovljevića u Mostaru. Moj najdraži predmet je tjelesni, a ne volim prirodu. Iako živim u Mostaru, ja sam Ramkinja i dite sa Šćita. Moji roditelji su iz Rame.“
Iako ima 10 godina, već niže mnoge pobjede. Njezin dječji život ispunjen je maksimalno. Bavila se plesom, trenutno trenira rukomet, a velika ljubav joj je atletika.
„Moj prvi sport bio je ples pa odbojka, ali tata je odlučio da se prebacim na rukomet. Ispalo je na kraju super jer sam jako zavoljela taj sport i jako mi se sviđa. Trenutno nastupam za tri kluba; Rama u srcu (atletika), HŽRK Zrinjski (rukomet) i TK Rama (triatlon).“
Prvu utrku trčala je u Zagrebu.
„Moja prva utrka ni manje ni više bila je u Zagrebu. Ništa posebno; bila sam zlatna sredina, da bi godinu kasnije pobijedila na istoj utrci.“
Trčanje je zavoljela zahvaljujući tati Anti koji ju je budio svako jutro da ide s njim na trčanje, a vremenom je to postala i njezina navika. Ne pada joj to teško, niti se ljuti na tatu; zna reći: „Mene je tata rodio.“
Zahtjevno je pratiti tempo mnogih natjecanja znajući da Aneta trenira rukomet i atletiku. Nosi to sa sobom puno žrtve, treninga, odricanja.
„Puno je utrka kao i utakmica, skoro svaki vikend smo negdje na nekome natjecanju ili utakmici. Ljeti skoro svaki dan se odradi po jedan trening, ali kad je vrijeme škole, ponekad napravimo pauzu. Također se zna dogoditi da u jednom danu imam po tri treninga. Ustajanje je uglavnom oko 6 ili 7 sati“- kaže nam naša sugovornica.
O najvećem osloncu i konkurenciji, veli nam: „Moj najveći oslonac je tata, a sestra najveća konkurencija.“
Iako još djevojčica, ima velike planove i snove.
„Postat ću svjetska prvakinja u atletici i rukometu. U to sam sigurna.“
Tolika uvjerenost u ovaj san ostavlja nas bez daha u ovom vremenu kada njezini vršnjaci vrijeme troše na sjedenje s mobitelom ne znajući što su to planovi, što snovi, što trud i rad.
„ Svoje vršnjake često zovem vanka da idemo trčati ili igrati rukomet, ali njima su uglavnom dosadni sportovi“—ističe Aneta.
U školi su učitelji ponosni na Aneta, no kroz smijeh nam veli: „Ja mislim da sam svome razredu dosadna jer im stalno donosim i pokazujem neke medalje, ali učiteljica je jako ponosna na mene.
Aneta najviše trči sa sestrom, osim kada je sa školom atletike. Tu ima dosta prijatelja pa joj sestra više nije konkurencija, nego prijatelji.
O osjećajima koji se bude u njoj prilikom starta na natjecanju i na pobjedničkom postolju, otkriva nam:
„Napetost, uzbuđenost i adrenalin za pobjedom jave se odmah u startu, a onda prilikom prolaska kroz cilj, ma predobar osjećaj koji morate doživjeti.“
Iako živi u Mostaru, naša Aneta dobro zna gdje su joj korijeni, odakle dolazi. Stoga je ramska zastava često rekvizit koji sa sobom nosi.
„Rama mi puno znači jer su moji roditelji iz Rame. I ja sam Ramkinja. Moj san je nastaviti organizirati Ramske polumaratone kada ostare moj tata, Gigo, Kruno i Ante.“
Kao najznačajnije natjecanje ističe naša sugovornica Ramski polumaraton prošle godine. Utrke u Rami su joj najdraže. No ne može izdvojiti ni najtežu ni najlakšu utrku. Sve su zahtjevne na svoj način.
Simpatičnu poruku poslala je Aneta čitateljima, a posebno mladima: „Kupite tene i trčite!“
Našoj maloj sugovornici želimo da ostvari svoj san, da stane na pobjedničko postolje na svjetskom atletskom prvenstvu uz državnu noseći i ramsku zastavu. Onaj drugi san vjerujemo da će ostvariti puno lakše, a to je organizacija Ramskog polumaratona.
Ako želite vidjeti ovu djevojčicu kako trči, dođite na Ramski polumaraton.
Božana Nikolić / www.rama-prozor.info
