Krumpirova zlatica najveća je štetočina koja napada krumpir, a poslije i rajčicu i patlidžan. Javlja se svake godine i toliko je opasna da može uništiti nasad. Kod nas može razviti jednu do tri generacije. Obično do 600 m nadmorske visine razvije dvije generacije godišnje, a ako su povoljni uvjeti, razvije se i treća generacija. Ženke krumpirove zlatice vrlo su plodne i mogu položiti i do 2000 jaja.
Jaja su narančasto obojena i odložena u skupinama s donje strane lista, piše Agroklub. Krumpirova zlatica ima tek mali broj prirodnih neprijatelja. Za ishranu je mogu koristiti jež, krtica i fazan. Grabežljive stjenice za ishranu koriste jaja zlatice, a učinkovita u borbi protiv zlatice je i gljivica Beauveria bassiana. Pripremaju se pripravci sa sporama gljivice koji služe za suzbijanje zlatice.
Postoje različite metode suzbijanja krumpirove zlatice, a uništavanje tih štetočina treba početi već u proljeće. Svakako je preporučljivo da se poštuje plodored, odnosno da se krumpir ne uzgaja na istom mjestu 4–5 godina.
Krumpirove zlatice ne mogu podnijeti miris trule lukovine crvenog luka. Prilikom sadnje, pored možete staviti malo lukovine, ona će strunuti i mirisom će tjerati zlatice. Biljne vrste kao što su hren, kamilica i grah svojim mirisom odbijaju zlatice. One ne podnose ni miris četinjača, a naročito bora. Usitnjena borova kora može se rasuti između biljaka ili se može napraviti pripravak od borovih iglica. Biljke krumpira također se mogu malčirati koprivom. Ta biljka svojim žarećim dlačicama sprječava zlatice da se uvuku u tlo tijekom najtoplijeg dijela dana.
U borbi također može pomoći i pripravak od samih zlatica. Potrebno je skupiti odrasle insekte u posudu od 1 litre, pa potom te zlatice potopiti u posudu s 20 litara vode i zatvoriti.
One će uginuti i neko vrijeme će plutati, a zatim potonuti na dno. Potreban je tjedan dana da se to dogodi. Poslije toga pripravak je spreman za uporabu, ali se odlikuje visokom koncentracijom i potrebno ga je razrijediti vodom. Nerazrijeđen pripravak može spaliti lišće krumpira. Taj pripravak neophodno je razrijediti prvi put u omjeru 1:1, drugi put u omjeru 1:2, a treći put u omjeru 1:3. Provjerite na jednoj biljci krumpira kako reagira na pripravak, to jest je li ga potrebno dodatno razrijediti. Razne sorte krumpira različito reagiraju i potrebno im je prilagoditi koncentraciju pripravka.
Jaja su narančasto obojena i odložena u skupinama s donje strane lista, piše Agroklub. Krumpirova zlatica ima tek mali broj prirodnih neprijatelja. Za ishranu je mogu koristiti jež, krtica i fazan. Grabežljive stjenice za ishranu koriste jaja zlatice, a učinkovita u borbi protiv zlatice je i gljivica Beauveria bassiana. Pripremaju se pripravci sa sporama gljivice koji služe za suzbijanje zlatice.
Postoje različite metode suzbijanja krumpirove zlatice, a uništavanje tih štetočina treba početi već u proljeće. Svakako je preporučljivo da se poštuje plodored, odnosno da se krumpir ne uzgaja na istom mjestu 4–5 godina.
Krumpirove zlatice ne mogu podnijeti miris trule lukovine crvenog luka. Prilikom sadnje, pored možete staviti malo lukovine, ona će strunuti i mirisom će tjerati zlatice. Biljne vrste kao što su hren, kamilica i grah svojim mirisom odbijaju zlatice. One ne podnose ni miris četinjača, a naročito bora. Usitnjena borova kora može se rasuti između biljaka ili se može napraviti pripravak od borovih iglica. Biljke krumpira također se mogu malčirati koprivom. Ta biljka svojim žarećim dlačicama sprječava zlatice da se uvuku u tlo tijekom najtoplijeg dijela dana.
U borbi također može pomoći i pripravak od samih zlatica. Potrebno je skupiti odrasle insekte u posudu od 1 litre, pa potom te zlatice potopiti u posudu s 20 litara vode i zatvoriti.
One će uginuti i neko vrijeme će plutati, a zatim potonuti na dno. Potreban je tjedan dana da se to dogodi. Poslije toga pripravak je spreman za uporabu, ali se odlikuje visokom koncentracijom i potrebno ga je razrijediti vodom. Nerazrijeđen pripravak može spaliti lišće krumpira. Taj pripravak neophodno je razrijediti prvi put u omjeru 1:1, drugi put u omjeru 1:2, a treći put u omjeru 1:3. Provjerite na jednoj biljci krumpira kako reagira na pripravak, to jest je li ga potrebno dodatno razrijediti. Razne sorte krumpira različito reagiraju i potrebno im je prilagoditi koncentraciju pripravka.
