Jesen je pravo vrijeme za pripremu zemljišta za sljedeću sezonu. Pravilnim unošenjem gnojiva vraćamo zemljištu hranjive tvari, poboljšavamo strukturu i osiguravamo stabilan urod u nadolazećoj godini.
U nastavku donosimo 5 pravila jesenske gnojidbe, uz preporuke za tipove gnojiva, doziranje i primjenu po vrstama kultura.
1. Organska gnojiva – temeljna obnova plodnosti
Unošenje organske tvari u jesen izravno utječe na strukturu i mikrobiološku aktivnost tla. Zreli stajski gnoj, kompost, humus ili biohumus poboljšavaju vodni i zračni režim te obogaćuju tlo dušikom, fosforom, kalijem i mikroelementima.
2. Analiza pH-vrijednosti – temelj pravilne gnojidbe
Prije unošenja mineralnih i kalcijevih gnojiva, obavezno obavite analizu kiselosti tla (pH). Većina povrtlarskih i ratarskih kultura zahtijeva pH između 5,5 i 7.
Ako je tlo kiselo (pH < 5,5), dolazi do smanjene dostupnosti fosfora, kalcija i magnezija, što izravno utječe na urod.
Brzi test: Koristite lakmus-papir ili digitalni pH-metar.
3. Kalcijeva gnojiva – korist, ali samo uz analizu
Unošenje kalcijevih gnojiva ima smisla samo ako analiza pokaže povećanu kiselost. Neophodno je za kulture poput: kupusa, luka, cikle, salate, ali može naštetiti vrstama koje traže kiselu sredinu (npr. borovnica, rododendron, brusnica).
Najčešći izbori: Dolomitno brašno, vapno, pepeo (ne miješati sa stajskim gnojem i fosfatima).
4. Mineralna gnojiva – fokus na fosfor i kalij
U jesen treba izbjegavati dušična gnojiva, jer se lako ispiru. Umjesto toga, koriste se fosforno-kalijeva gnojiva koja se sporo razgrađuju i ostaju dostupna biljkama tijekom zime i proljeća.
5. Planirajte gnojidbu prema kulturi i plodoredu
Planiranje jesenske gnojidbe treba se temeljiti na plodoredu i tipu biljaka koje će se uzgajati sljedeće sezone. Različite kulture imaju različite potrebe za hranjivim tvarima, a vrijeme unošenja gnojiva mora biti pažljivo usklađeno s krajem vegetacije.
Posebnu pažnju treba obratiti na višegodišnje biljke (voćke, vinova loza, ukrasno grmlje), kod kojih se jesenska prihrana obavlja isključivo kalij-fosfornim i organskim gnojivima, bez ili s minimalnim sadržajem dušika.
Važna napomena: Izbjegnite novi rast
Prihranu višegodišnjih kultura treba završiti najkasnije do sredine listopada u kontinentalnim područjima, a u toplijim, južnim krajevima Balkana može se produžiti do kraja listopada — ali ne kasnije.
Cilj je izbjeći stimulaciju novog rasta prije zime. Kasna prihrana dušikom može uzrokovati izbijanje novih izdanaka koji neće odrvenjeti na vrijeme i lako stradaju od prvih mrazova. To slabi biljku, povećava rizik od oštećenja i negativno utječe na njezin razvoj sljedeće sezone.
Umjesto toga, jesenska gnojidba treba omogućiti:
jačanje korijenova sustava,
povećanje otpornosti na mraz,
bolji start u proljeće.
Prilagodite vrstu i vrijeme unošenja gnojiva konkretnim uvjetima vaše mikroklime i planu proizvodnje.
Jesenska gnojidba nije trošak, već ulaganje u zdravu i plodnu sezonu. Kombinirajte organske i mineralne izvore, prilagodite ih analizi tla i zahtjevima kultura. Na taj ćete način ostvariti bolje urode, zdravije biljke i dugoročnu plodnost tla.
Izvor: Agrosavjet.com
U nastavku donosimo 5 pravila jesenske gnojidbe, uz preporuke za tipove gnojiva, doziranje i primjenu po vrstama kultura.
1. Organska gnojiva – temeljna obnova plodnosti
Unošenje organske tvari u jesen izravno utječe na strukturu i mikrobiološku aktivnost tla. Zreli stajski gnoj, kompost, humus ili biohumus poboljšavaju vodni i zračni režim te obogaćuju tlo dušikom, fosforom, kalijem i mikroelementima.
2. Analiza pH-vrijednosti – temelj pravilne gnojidbe
Prije unošenja mineralnih i kalcijevih gnojiva, obavezno obavite analizu kiselosti tla (pH). Većina povrtlarskih i ratarskih kultura zahtijeva pH između 5,5 i 7.
Ako je tlo kiselo (pH < 5,5), dolazi do smanjene dostupnosti fosfora, kalcija i magnezija, što izravno utječe na urod.
Brzi test: Koristite lakmus-papir ili digitalni pH-metar.
3. Kalcijeva gnojiva – korist, ali samo uz analizu
Unošenje kalcijevih gnojiva ima smisla samo ako analiza pokaže povećanu kiselost. Neophodno je za kulture poput: kupusa, luka, cikle, salate, ali može naštetiti vrstama koje traže kiselu sredinu (npr. borovnica, rododendron, brusnica).
Najčešći izbori: Dolomitno brašno, vapno, pepeo (ne miješati sa stajskim gnojem i fosfatima).
4. Mineralna gnojiva – fokus na fosfor i kalij
U jesen treba izbjegavati dušična gnojiva, jer se lako ispiru. Umjesto toga, koriste se fosforno-kalijeva gnojiva koja se sporo razgrađuju i ostaju dostupna biljkama tijekom zime i proljeća.
5. Planirajte gnojidbu prema kulturi i plodoredu
Planiranje jesenske gnojidbe treba se temeljiti na plodoredu i tipu biljaka koje će se uzgajati sljedeće sezone. Različite kulture imaju različite potrebe za hranjivim tvarima, a vrijeme unošenja gnojiva mora biti pažljivo usklađeno s krajem vegetacije.
Posebnu pažnju treba obratiti na višegodišnje biljke (voćke, vinova loza, ukrasno grmlje), kod kojih se jesenska prihrana obavlja isključivo kalij-fosfornim i organskim gnojivima, bez ili s minimalnim sadržajem dušika.
Važna napomena: Izbjegnite novi rast
Prihranu višegodišnjih kultura treba završiti najkasnije do sredine listopada u kontinentalnim područjima, a u toplijim, južnim krajevima Balkana može se produžiti do kraja listopada — ali ne kasnije.
Cilj je izbjeći stimulaciju novog rasta prije zime. Kasna prihrana dušikom može uzrokovati izbijanje novih izdanaka koji neće odrvenjeti na vrijeme i lako stradaju od prvih mrazova. To slabi biljku, povećava rizik od oštećenja i negativno utječe na njezin razvoj sljedeće sezone.
Umjesto toga, jesenska gnojidba treba omogućiti:
jačanje korijenova sustava,
povećanje otpornosti na mraz,
bolji start u proljeće.
Prilagodite vrstu i vrijeme unošenja gnojiva konkretnim uvjetima vaše mikroklime i planu proizvodnje.
Jesenska gnojidba nije trošak, već ulaganje u zdravu i plodnu sezonu. Kombinirajte organske i mineralne izvore, prilagodite ih analizi tla i zahtjevima kultura. Na taj ćete način ostvariti bolje urode, zdravije biljke i dugoročnu plodnost tla.
Izvor: Agrosavjet.com
