Ćiro Truhelka rodio se u Osijeku 2. veljače 1865. godine. Pohađao je gimnaziju u Osijeku i Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, koju je završio 1882. godine. Na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je povijest umjetnosti i povijest, a ne arheologiju, kako se to često pogrešno navodi u literaturi. Još kao student volonterski je surađivao s Isidorom Kršnjavim u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu te je izradio njezin prvi katalog 1885. godine. Kasnije je postao kustos 1886., a zatim i ravnatelj Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu 1903. godine. Bio je predsjednik Društva bosanskohercegovačkih Hrvata u Zagrebu, osnovanog u ožujku 1939. godine, koje je u javnosti zastupalo koncept hrvatske nacionalne pripadnosti Bosne i Hercegovine.
Početak muzejske karijere i dolazak u Sarajevo
Tijekom službovanja u Sarajevu vodio je arheološka istraživanja na Glasincu, gdje su istraživani ilirski grobovi, u Donjoj Dolini, na lokalitetu prapovijesnog naselja, te na mnogim drugim nalazištima. Uređivao je časopis Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Upravitelj Bosne Benjamin Kállay pozvao je Truhelku 1886. godine u Bosnu s namjerom kako bi mu povjerio stručno vođenje bosanskohercegovačkog muzeja, koji se tada tek trebao osnovati. U Sarajevu je već postojalo muzejsko društvo, no činili su ga uglavnom ljubitelji starina, amateri, bez ijednog stručnjaka. Uz Kállayevu izdašnu pomoć Truhelka je 1888. godine uspio osnovati muzej u novoj zgradi na crkvenom trgu, u blizini kasnije katedrale, te okupiti niz predanih i stručnih suradnika. Muzejsko društvo ubrzo je prestalo djelovati i ugasilo se samo od sebe.
Fra Ignacije Gavran napisao je u Svjetlu riječi kako se Truhelka, uz arheologiju pretpovijesnog, rimskog i starokršćanskog razdoblja, s osobitom ljubavlju bavio srednjovjekovnom Bosnom. Bio je zadivljen brojnim stećcima te se odmah dao na posao da ih što više zabilježi i opiše, a osobito da objavi natpise i likove isklesane na njima. Time se bavio gotovo neprestano za vrijeme boravka u Bosni. Tako je opisao i možda najljepši stećak iz Donje Zgošće te ga prenio u Zemaljski muzej.
“Muzej čuda” i svestrana uloga Truhelke
"U Sarajevu će Truhelka, uz arheologa, postati i mnogo više od toga: etnolog, antropolog, organizator kulturnog života, veliki direktor, istraživač i avanturist. U Zemaljskom muzeju bavio se apsolutno svime što nije pripadalo području prirodnih znanosti. Pod njim je izgrađen muzej onakav kakav je i danas. On je izvršio prvu znanstvenu obradu stećaka, jašući od zore do večeri po bespućima kako bi ih obilazio. Ćiro Truhelka dokumentirao je još uvijek živu bosanskohercegovačku povijest, ne obazirući se na teškoće", zapisao je Miljenko Jergović u tekstu "Ćiro Truhelka: Muzej čuda".
Za povijest srednjovjekovne Bosne važan je i njegov rad o starim bosanskohercegovačkim gradovima i utvrdama. S osobitom je ljubavlju istraživao jajačke takozvane katakombe, nedovršenu grobnu crkvu vojvode Hrvoja isklesanu u stijeni, kraljev grob i druge jajačke starine. Zanimljivo je kako je prvi lokalitet srednjovjekovne arheologije kojim se Truhelka bavio bio upravo Kraljev grob, grob posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića u Jajcu. Ta su istraživanja provedena početkom ljeta 1888. godine. Truhelka je istraživao i grob Dive Grabovčeve.
Već u samim počecima rada Zemaljskog muzeja Truhelka je znao upoznati europsku javnost s velikim otkrićima u Bosni. Priredio je niz izložaba u sklopu europskih i svjetskih manifestacija na kojima je uspješno predstavio ono što je pronađeno u Bosni, kao i posebnosti nošnje, domaću radinost, umjetnički obrt te prirodno blago Bosne. Među važnijim izložbama ističu se one u Beču 1891. i 1898. godine, u Budimpešti 1896. i 1910. godine, u Bruxellesu 1897. godine te u Parizu 1900. godine. Skladno postavljeni paviljoni bili su među najljepšima i pobudili su veliko zanimanje za Bosnu, potaknuvši i znatan broj stranaca da posjete Bosnu i Hercegovinu.
Organizirao je i prvi svjetski skup arheologa i antropologa u Sarajevu 1896. godine, na kojem su sudjelovala sva tada eminentna imena. Zanimljivo je kako je Ćiro Truhelka dva puta bio umirovljen. Nekoliko godina nakon prvog umirovljenja 1926. godine poslan je u Skoplje, gdje je radio na tamošnjem sveučilištu sve do 1931. godine. Posljednje desetljeće života proveo je u Zagrebu, gdje je umro 18. rujna 1942. godine. Iako je Sarajevu i Bosni i Hercegovini dao nemjerljiv doprinos, Truhelka u glavnom gradu nema ulicu, bistu ni trg.
Početak muzejske karijere i dolazak u Sarajevo
Tijekom službovanja u Sarajevu vodio je arheološka istraživanja na Glasincu, gdje su istraživani ilirski grobovi, u Donjoj Dolini, na lokalitetu prapovijesnog naselja, te na mnogim drugim nalazištima. Uređivao je časopis Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Upravitelj Bosne Benjamin Kállay pozvao je Truhelku 1886. godine u Bosnu s namjerom kako bi mu povjerio stručno vođenje bosanskohercegovačkog muzeja, koji se tada tek trebao osnovati. U Sarajevu je već postojalo muzejsko društvo, no činili su ga uglavnom ljubitelji starina, amateri, bez ijednog stručnjaka. Uz Kállayevu izdašnu pomoć Truhelka je 1888. godine uspio osnovati muzej u novoj zgradi na crkvenom trgu, u blizini kasnije katedrale, te okupiti niz predanih i stručnih suradnika. Muzejsko društvo ubrzo je prestalo djelovati i ugasilo se samo od sebe.
Fra Ignacije Gavran napisao je u Svjetlu riječi kako se Truhelka, uz arheologiju pretpovijesnog, rimskog i starokršćanskog razdoblja, s osobitom ljubavlju bavio srednjovjekovnom Bosnom. Bio je zadivljen brojnim stećcima te se odmah dao na posao da ih što više zabilježi i opiše, a osobito da objavi natpise i likove isklesane na njima. Time se bavio gotovo neprestano za vrijeme boravka u Bosni. Tako je opisao i možda najljepši stećak iz Donje Zgošće te ga prenio u Zemaljski muzej.
“Muzej čuda” i svestrana uloga Truhelke
"U Sarajevu će Truhelka, uz arheologa, postati i mnogo više od toga: etnolog, antropolog, organizator kulturnog života, veliki direktor, istraživač i avanturist. U Zemaljskom muzeju bavio se apsolutno svime što nije pripadalo području prirodnih znanosti. Pod njim je izgrađen muzej onakav kakav je i danas. On je izvršio prvu znanstvenu obradu stećaka, jašući od zore do večeri po bespućima kako bi ih obilazio. Ćiro Truhelka dokumentirao je još uvijek živu bosanskohercegovačku povijest, ne obazirući se na teškoće", zapisao je Miljenko Jergović u tekstu "Ćiro Truhelka: Muzej čuda".
Za povijest srednjovjekovne Bosne važan je i njegov rad o starim bosanskohercegovačkim gradovima i utvrdama. S osobitom je ljubavlju istraživao jajačke takozvane katakombe, nedovršenu grobnu crkvu vojvode Hrvoja isklesanu u stijeni, kraljev grob i druge jajačke starine. Zanimljivo je kako je prvi lokalitet srednjovjekovne arheologije kojim se Truhelka bavio bio upravo Kraljev grob, grob posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića u Jajcu. Ta su istraživanja provedena početkom ljeta 1888. godine. Truhelka je istraživao i grob Dive Grabovčeve.
Već u samim počecima rada Zemaljskog muzeja Truhelka je znao upoznati europsku javnost s velikim otkrićima u Bosni. Priredio je niz izložaba u sklopu europskih i svjetskih manifestacija na kojima je uspješno predstavio ono što je pronađeno u Bosni, kao i posebnosti nošnje, domaću radinost, umjetnički obrt te prirodno blago Bosne. Među važnijim izložbama ističu se one u Beču 1891. i 1898. godine, u Budimpešti 1896. i 1910. godine, u Bruxellesu 1897. godine te u Parizu 1900. godine. Skladno postavljeni paviljoni bili su među najljepšima i pobudili su veliko zanimanje za Bosnu, potaknuvši i znatan broj stranaca da posjete Bosnu i Hercegovinu.
Organizirao je i prvi svjetski skup arheologa i antropologa u Sarajevu 1896. godine, na kojem su sudjelovala sva tada eminentna imena. Zanimljivo je kako je Ćiro Truhelka dva puta bio umirovljen. Nekoliko godina nakon prvog umirovljenja 1926. godine poslan je u Skoplje, gdje je radio na tamošnjem sveučilištu sve do 1931. godine. Posljednje desetljeće života proveo je u Zagrebu, gdje je umro 18. rujna 1942. godine. Iako je Sarajevu i Bosni i Hercegovini dao nemjerljiv doprinos, Truhelka u glavnom gradu nema ulicu, bistu ni trg.
