Ove jeseni stiže dokumentarac o osnivaču i vlasniku, Amanciju Ortegi, u kojem će biti otkriveni razni detalji o brendu i čovjeku koji ga je osnovao, a za koje do sada nismo znali.

U filmu “Zara: The Story of the World’s Richest Man” ćemo vidjeti snimke skrivene kamere, svjedočanstva zaposlenika, ali i novinara koji su prerušeni u zaposlenike ulazili u Zarine tvornice.

Do izlaska ovog željno očekivanog filma dijeli nas još nekoliko mjeseci, ali je ekipa iz Refinery29 dobila rani uvid u neke dijelove filma i otkrila 10 stvari koje nismo znali o Zari, a o kojima će se pričati u filmu, piše Buro247.hr.

Zara je stvorena na reinterpretaciji dizajnerskih komada

Nakon što je napustio školu i radio kao pomoćni radnik o trgovini s majicama, Ortega se zaposlio u trgovini La Maja gdje je naučio krojiti i šivati. Tamo je, između ostalog, shvatio i da nema smisla izmišljati nove odjevne predmete kako je to bila praksa u sličnim brendovima tada, kada jednostavno možete uzeti ono što se kupcu sviđa i izraditi to u razumnoj kvaliteti po nižoj cijeni. To je, dakako, moto koji Zara ima i danas.

Amancio Ortega je u industriju ušao proizvodeći kućne ogrtače

Filozofiju koju je usvojio radeći za La Maju odmah je primijenio tako što je pokrenuo vlastiti brend i kopirao skupe kućne ogrtače iz La Maje te ih prodavao po nižim cijenama. Učinio je to s Rosalijom Merom, prodavačicom iz La Maje s kojom se kasnije i oženio, a prodavali su ih noseći ih od vrata do vrata u nadi da će netko biti zainteresiran.



Od banke je dobio pozajmicu od svega 30 eura kako bi pokrenuo brend

Kako bi pokrenuo brend, Ortega je onomad od banke zatražio pozajmicu od 2000 tadašnjih katalonskih pezeta ili oko 30 eura. Dobio ih je i počeo proizvoditi ogrtače ne znajući u kojem će smjeru krenuti njegova karijera.

Ortega je kompjutorizirao proizvodnju 20 godina prije konkurencije

Za ovaj njegov potez zaslužan je José María Castellano koji je radio u IBM-u i savjetovao Ortegu da kompjutorizira proizvodnju te se odmakne od ogrtača i počne raditi odjeću za sve prigode.

Zara je dobila ime po Zadru

Prvu trgovinu Ortega je otvorio 1975. u Galiciji, a nazvao ju je Zara prema hrvatskom gradu Zadru gdje je proveo medeni mjesec sa svojom tadašnjom suprugom Rosalijom Merom.

Ortega je izumio brzu modu

Da bi spazili trend na modnim pistama, iskopirali ga i proizveli, Zari danas treba svega 15 dana. Dok modnim kućama unutar industrije treba oko 40 dana da bi nešto pustili u prodaju, Zara to čini u svega dva tjedna.

Proizvodi su s razlogom uvijek rasprodani

Proizvođači obožavaju kad u internetskoj trgovini pored proizvoda stoji natpis “Out of stock” jer, osim što su sve prodali, privlače kupce da se vrate i stvaraju još veću potražnju. Ta činjenica da je nešto nedostupno stvara još veću želju za kupnjom.

Da bi se sašila jedna ženska košulja potrebno je 38 minuta

Jedna Zarina tvornica u Tunisu dnevno proizvede 1200 komada odjeće odnosno 150 na sat. Svakom zaposleniku mjeri se vrijeme (kraj njih stoji žena sa štopericom!) kako bi bili sigurni da će košulja biti gotova za 38 minuta. Minuta dulje i tvrtka gubi novac. Ista ta košulja prodat će se za 29 eura odnosno tri puta više nego što je koštala u proizvodnji, a zaposlenici će na kraju godine dobiti bonus od 45 eura ako ostanu u zadanim vremenskim okvirima.

Inditex je doslovno prepun odjeće

Ta ogromna tvrtka godišnje proizvede oko milijardu komada odjeće, a svaki tjedan se oko pet milijuna komada šalje u Zarine trgovine diljem svijeta.

Zarini dizajneri inspiraciju pronalaze baš svugdje

Ako do sada niste shvatili, cilj ove tvrtke je da budu najbrži. Zato njihovi dizajneri putuju s kamerama i priborom za crtanje kako bi u svakom trenutku mogli zabilježiti što ljudi nose i što je popularno.