Pad Antonova neposredno nakon polijetanja s moskovskog aerodroma Domodedovo početkom veljače 2018. godine, u kojem je poginuo 71 putnik, prva je fatalna nesreća civilnih mlaznih aviona nakon 28. studenog 2016. godine, kada se putnički zrakoplov srušio u Kolumbiji.

Ubrzo nakon ruske nesreće svih 60 putnika poginulo je u padu iranskog zrakoplova na letu iz Teherana u Jasudž na sjeverozapadu te zemlje, piše Dnevni list.

Prošla godina, bez fatalnih nesreća, bila je najbolja u povijesti civilnog zrakoplovstva. Statistika Aviation Safety Networka bilježi, bez vojnih aviona, 10 nesreća (po pet civilnih i teretnih zrakoplova), u kojima su 44 osobe stradale u avionima, te 35 na tlu.

Putnički zrakoplovi stradavaju uglavnom zbog neprimjenjivanja visokih standarda. U spomenutoj iranskoj nesreći srušio se avion kompanije Aseman Airlines, s crne liste Europske unije. Bila je to samo još jedna od niza zrakoplovnih nesreća, kojima je Iran platio cijenu sankcija Zapada.

Na europskoj listi kompanija s nesigurnim zrakoplovima je 180 prijevoznika iz Konga, Sudana, Zambije, Angole, Gibutija, Gabona, koji se nisu u stanju pridržavati visokih sigurnosnih standarda. U Aziji je problematičan Afganistan, te značajan dio kompanija iz Indonezije, Nepala, Surinama i Kazahstana. U Europi zabranu ima dio kompanija iz Ukrajine.

Padovi zrakoplova postaju glavne vijesti stvarajući dojam nesigurnosti. Dok je realnost sasvim drugačija. Vjerojatnost stradavanja u komercijalnom letu lani bila 1 prema 127,5 milijuna. Ili – 40 puta manje nego prije 40 godina, kada je ginuo jedan na 264 tisuće putnika.

Treba imati u vidu da se u svakom trenutku na nebu iznad nas nalazi desetak tisuća aviona u kojima putuje oko 1,3 milijuna ljudi. Iznad Europe odvija se 30 tisuća letova, a iznad SAD čak 43 tisuće dnevno.

Zahvaljujući dijelom i standardima koje nameće EU (još jedna od njenih koristi koja se često zanemaruje), zračni promet je najsigurniji, veća je vjerojatnost da ćemo poginuti od udara groma nego leta avionom.

(www.jabuka.tv)