Znanstvenici su probali da odgonetnu zašto se većina astronauta iz svemirskih misija vraća s oštećenim vidom.
Da bismo znali možemo li preživjeti na nekoj drugoj planeti, moramo se pozabaviti otkrivanjem reakcije našeg tijela u nultoj gravitaciji, a pravi odgovor mogu da nam daju astronauti, piše National Geographic.
Znanstvenici su na godišnjem skupu Društva za radiologiju Sjeverne Amerike odgovorili na pitanje zašto se većina astronauta, koja je u ekspedicije otišla sa savršenim vidom, na Zemlju vraća s blagim oštećenjem vida. Oni su ovaj fenomen pogoršanja vida uslijed intrakranijalnog pritiska u glavi nazvali VIIP.
Međutim, je li zaista problem u cerebrospinalnoj tečnosti koja je zadužena za normalno i zdravo funkcioniranje mozga i kičmenog stuba ili je ključna stvar u nečem drugom?
Nakon uspoređivanja rendgenskih snimaka, došlo se do zaključka koji je otklonio sve sumnje, a to je da je za oštećenje vida krivo vremensko razdoblje koji astronaut provede u svemiru.
Snimci jasno pokazuju da su astronautima koji borave dugo u svemiru oči mnogo više spljoštene, optički nervi su više natečeni i što je interesantno cerebrospinalna tečnost povećana je u očnoj duplji i dijelu mozga koji je zadužen za stvaranje iste.
To znači da je s povećanjem cerebrospinalne tečnosti veća vjerojatnoća da će se astronaut na Zemlju vratiti sa lošijim vidom.
Da bismo znali možemo li preživjeti na nekoj drugoj planeti, moramo se pozabaviti otkrivanjem reakcije našeg tijela u nultoj gravitaciji, a pravi odgovor mogu da nam daju astronauti, piše National Geographic.
Znanstvenici su na godišnjem skupu Društva za radiologiju Sjeverne Amerike odgovorili na pitanje zašto se većina astronauta, koja je u ekspedicije otišla sa savršenim vidom, na Zemlju vraća s blagim oštećenjem vida. Oni su ovaj fenomen pogoršanja vida uslijed intrakranijalnog pritiska u glavi nazvali VIIP.
Međutim, je li zaista problem u cerebrospinalnoj tečnosti koja je zadužena za normalno i zdravo funkcioniranje mozga i kičmenog stuba ili je ključna stvar u nečem drugom?
Nakon uspoređivanja rendgenskih snimaka, došlo se do zaključka koji je otklonio sve sumnje, a to je da je za oštećenje vida krivo vremensko razdoblje koji astronaut provede u svemiru.
Snimci jasno pokazuju da su astronautima koji borave dugo u svemiru oči mnogo više spljoštene, optički nervi su više natečeni i što je interesantno cerebrospinalna tečnost povećana je u očnoj duplji i dijelu mozga koji je zadužen za stvaranje iste.
To znači da je s povećanjem cerebrospinalne tečnosti veća vjerojatnoća da će se astronaut na Zemlju vratiti sa lošijim vidom.
