Večer je uskrsnog dana. Već je dosta kasno, možda i pol noći. Apostoli i glavnina Isusovih učenika nalaze se u dvorani Posljednje večere. Vjerojatno su već bili pozaspali, bar neki od njih, kada se začulo snažno kucanje i kada su dva njihova kolege nahrupili u prostoriju te objavili da je Gospodin živ. Zajednica se još nije snašla, kada se pojavio i sam Gospodin te ih pozdravio s: „Mir vama!“ A onda je nastavio: „Zašto se bojite? Zašto vas muče sumnje? Sve što se dogodilo, trebalo se dogoditi! Ne smijete biti u neznanju poput nevjernih Židova! Događaji koji su vas toliko prestrašili i događaji koji nadolaze čine bit poruke koju ćete od sada pronositi kroz sve narode – na obraćenje i oproštenje grijeha!“

Svojim riječima Gospodin imenuje glavne neprijatelje mira. To su: strah, sumnja, neznanje (nepoznavanje Božjih tajni), grijeh. Svi oni jesu povezani, srasli, ujedinjeni u jednu mračnu frontu koja neprestano napada i razara mir na svim razinama života. Ako se želimo boriti protiv nemira, treba raskrinkati i napasti neprijatelje mira. Strah nestaje pred ljubavlju. Gdje je ljubav, tu više nema straha, veli sv. Benedikt. Sumnja nestaje pred vjerom (u Boga) i povjerenjem (u čovjeka). Svjetlo Evanđelja raspršuje mrak neznanja. Vjernici jesu oni koji žive u tom svjetlu. Ako zaista dopuste da im život bude obasjan svjetlom Božje riječi, raspršit će se mrak neznanja, a time će nestati i nemira. Svaki grijeh utapa se u Božjem milosrđu... Ako se, dakle, želimo boriti protiv nemira, valja raskrinkati neprijatelje mira i udariti na njih.

Dok smo na zemlji, iskustva Velikog petka uvijek će biti jača i uvjerljivija nego iskustva Uskrsa. Neprijatelji mira uvijek izgledaju stvarnije nego Začetnik mira. Stanje u kojemu vlada strah, sumnja, nepovjerenje, neznanje, grijeh – jest shvatljivije, bliže, realnije od stanja u kojemu vlada mir, vedrina i sigurnost... No, mir je prvi dar Uskrslog Krista, prvi dar Božji u ovom uskrsnom vremenu. Kada se Gospodin pojavio pred svojima, prvo je razbio zid kojega su podigli neprijatelji mira: strah, sumnja, neznanje: „Pogledajte ruke moje i noge! ... Duh nema ni tijela ni kostiju...“ Traži od njih da mu dadu nešto za jelo.

Potrebno je da i mi danas priđemo bliže dvorani Posljednje večere, mjestu u kojemu je Uskrsli posjetio svoje učenike i ponudio im svoj MIR... Njegove rane nalaze se i na našem tijelu i na našoj duši. Pogledajmo ih s vjerom i nadom i vidjet ćemo da kroz njih prodire uskrsno svjetlo. Opipajmo ih s povjerenjem i ljubavlju i uvjerit ćemo se da kroz njih struji snaga mira.

rv