Previše bujna stabla kruške mogu početi redovno i obilno rađati ako im se smanji bujnost, ali ne oštrom rezidbom. Da bi se to postiglo preporučuje se prstenovanje debla ili skeletnih grana, savjetuje stručnjak za voćarstvo Nebojša Mladenović.
Ističe kako je to od davnina najstarija metoda kojim se ubrzava rodnost, a temelji se na pojačanom nagomilavanju ugljikohidrata na dijelu iznad prstenastih zareza, čime se uspostavlja fiziološka ravnoteža između ugljikohidrata i dušika te se voćka stimulira da formira cvjetne pupoljke.
Kako i gdje?
To se, ovisno o debljini, radi na deblu ili skeletnim granama. Na deblu se, obično na oko desetak centimetara ispod prve takve grane, ili onima pri osnovi, zareže kora u vidu prstena sve do drveta (u krugu na naslovnoj fotografiji, primjer masline), širine 0,5 -1 cm, što ovisi o promjeru debla. To se radi u prvoj polovici svibnja, otprilike na 40 do 45 dana prije početka diferenciranja začetka cvjetnih elemenata za narednu vegetaciju, ističe Mladenović.
Bujnost stabala se može umanjiti i mehaničkim stavljanjem metalnih pojaseva na deblo i tako ubrzati rodnost.
Za ovu namjenu najpovoljniji su prstenovi od mekog lima ili drugog sličnog materijala. Postavljaju se tako što se prvo zarežu krajevi prstena razmjerno debljini debla, krajevi metalnog pojasa se mehanički spoje, urežu pa se žicom stegnu na dva mjesta, blizu gornjeg i donjeg ruba.
Oni otežavaju ili potpuno prekidaju rad elemenata sekundarne kore jer, tijekom sekundarnog debljanja debla, urastaju u njega. Na takvim stablima s prstenovima još se tijekom ljeta mogu uočiti zadebljanja debla iznad pojasa jer hranjive tvari ne mogu u potpunosti proći iz krune u korijenov sustav, što utječe na smanjenje bujnosti s jedne, i pojačano formiranje cvjetnih pupoljaka s druge strane. Pojasevi se skidaju čim se primijeti da počnu jače urastati u koru, kaže stručnjak.
Čemu zarezivanje kore?
Zarezivanje (rovašenje) kore debla i skeletnih grana također smanjuje bujnost, potiče sekundarno debljanje i povećava rodnost. Kora se zarezuje rano u proljeće, obično u travnju. Radi se oštrim nožem, a kreće se od osnove skeletnih grana pa naniže. Napravi se rez dug 30 do 40 cm, nož se podigne, prekine guljenje, pa poslije dva do tri centimetra nastavi, ali se ne produžava u istom pravcu već se "skrene" lijevo ili desno od prvog zarezanog reda i tako sve do korijenovog vrata.
Sa sjeverne strane debla, kao i s gornje strane skeletnih grana, koru ne treba guliti jer će teže zarasti. Savijanjem grana također se može smanjiti bujnost. Ovo se radi tako što se prvo veće i jače, a zatim slabije i tanje grane savijaju i vežu za susjedne niže.
Deblje se savijaju najčešće pomoću težeg kamenja, koje se priveže za granu konopcem, žicom ili se ova pomotehnička mjera obavlja drugim pomoćnim posebnim sredstvima poput kuka od tvrde plastike, a slabije bujne vezanjem za bujnije donje grane, uz pomoć čačkalica itd. Savijanjem grana postiže se isti učinak kao i primjenom prethodno preporučenih mjera, naglašava stručnjak za voćarstvo.
Vratiti snagu voćkama
Kruške često ne daju kvalitetan, a i obilan rod, jer su stabla iscrpljena. Zna se da skoro sve plemenite suvremene sorte imaju veliki potencijal rađanja, samo ako se redovno gnoje, dobro njeguju, pravilno i pravovremeno štite od bolesti i štetnika. Ali ako sve to, ili samo jedna karika u tom lancu, izostane, ako se pri agrokemijskoj analizi zemljišta utvrdi da nema dovoljno hranjiva ili ako voćke oštete, mraz, tuča, nastane višemjesečna suša, voćke će prestati rađati.
To ne znači da takve voćke treba odmah iskrčiti. Nasuprot tome, treba im vratiti snagu. To se postiže obilnim gnojenjem stajnjakom i mineralnim gnojivima, unositi količine i formulacije na osnovu kontrole plodnosti, primjenjivati savjete i preporuke o pravilnom održavanju zemljišta, rezidbi i pravovremenoj zaštiti od bolesti i štetnika, savjetuje Mladenović.
Agroklub.com
Ističe kako je to od davnina najstarija metoda kojim se ubrzava rodnost, a temelji se na pojačanom nagomilavanju ugljikohidrata na dijelu iznad prstenastih zareza, čime se uspostavlja fiziološka ravnoteža između ugljikohidrata i dušika te se voćka stimulira da formira cvjetne pupoljke.
Kako i gdje?
To se, ovisno o debljini, radi na deblu ili skeletnim granama. Na deblu se, obično na oko desetak centimetara ispod prve takve grane, ili onima pri osnovi, zareže kora u vidu prstena sve do drveta (u krugu na naslovnoj fotografiji, primjer masline), širine 0,5 -1 cm, što ovisi o promjeru debla. To se radi u prvoj polovici svibnja, otprilike na 40 do 45 dana prije početka diferenciranja začetka cvjetnih elemenata za narednu vegetaciju, ističe Mladenović.
Bujnost stabala se može umanjiti i mehaničkim stavljanjem metalnih pojaseva na deblo i tako ubrzati rodnost.
Za ovu namjenu najpovoljniji su prstenovi od mekog lima ili drugog sličnog materijala. Postavljaju se tako što se prvo zarežu krajevi prstena razmjerno debljini debla, krajevi metalnog pojasa se mehanički spoje, urežu pa se žicom stegnu na dva mjesta, blizu gornjeg i donjeg ruba.
Oni otežavaju ili potpuno prekidaju rad elemenata sekundarne kore jer, tijekom sekundarnog debljanja debla, urastaju u njega. Na takvim stablima s prstenovima još se tijekom ljeta mogu uočiti zadebljanja debla iznad pojasa jer hranjive tvari ne mogu u potpunosti proći iz krune u korijenov sustav, što utječe na smanjenje bujnosti s jedne, i pojačano formiranje cvjetnih pupoljaka s druge strane. Pojasevi se skidaju čim se primijeti da počnu jače urastati u koru, kaže stručnjak.
Čemu zarezivanje kore?
Zarezivanje (rovašenje) kore debla i skeletnih grana također smanjuje bujnost, potiče sekundarno debljanje i povećava rodnost. Kora se zarezuje rano u proljeće, obično u travnju. Radi se oštrim nožem, a kreće se od osnove skeletnih grana pa naniže. Napravi se rez dug 30 do 40 cm, nož se podigne, prekine guljenje, pa poslije dva do tri centimetra nastavi, ali se ne produžava u istom pravcu već se "skrene" lijevo ili desno od prvog zarezanog reda i tako sve do korijenovog vrata.
Sa sjeverne strane debla, kao i s gornje strane skeletnih grana, koru ne treba guliti jer će teže zarasti. Savijanjem grana također se može smanjiti bujnost. Ovo se radi tako što se prvo veće i jače, a zatim slabije i tanje grane savijaju i vežu za susjedne niže.
Deblje se savijaju najčešće pomoću težeg kamenja, koje se priveže za granu konopcem, žicom ili se ova pomotehnička mjera obavlja drugim pomoćnim posebnim sredstvima poput kuka od tvrde plastike, a slabije bujne vezanjem za bujnije donje grane, uz pomoć čačkalica itd. Savijanjem grana postiže se isti učinak kao i primjenom prethodno preporučenih mjera, naglašava stručnjak za voćarstvo.
Vratiti snagu voćkama
Kruške često ne daju kvalitetan, a i obilan rod, jer su stabla iscrpljena. Zna se da skoro sve plemenite suvremene sorte imaju veliki potencijal rađanja, samo ako se redovno gnoje, dobro njeguju, pravilno i pravovremeno štite od bolesti i štetnika. Ali ako sve to, ili samo jedna karika u tom lancu, izostane, ako se pri agrokemijskoj analizi zemljišta utvrdi da nema dovoljno hranjiva ili ako voćke oštete, mraz, tuča, nastane višemjesečna suša, voćke će prestati rađati.
To ne znači da takve voćke treba odmah iskrčiti. Nasuprot tome, treba im vratiti snagu. To se postiže obilnim gnojenjem stajnjakom i mineralnim gnojivima, unositi količine i formulacije na osnovu kontrole plodnosti, primjenjivati savjete i preporuke o pravilnom održavanju zemljišta, rezidbi i pravovremenoj zaštiti od bolesti i štetnika, savjetuje Mladenović.
Agroklub.com
