Svi smo u žurbi ovih dana. Pripremamo se za Božić. Kupovina bez mjere.

I baš tako ma što ta rečenica sadrži u sebi.

Kupuje se sve i svašta no nije to ništa loše samo po sebi. Treba priskrbiti hrane i pića za obitelj, prijatelje i drage goste koji će nam dolaziti ovih dana. Hvala Bogu na izobilju koje imamo. Ali kao da nam nešto nedostaje, nešto nam fali. U svom našem izobilju  kao da smo nešto zaboravili. Siti smo svega ali... Jesmo li se duhovno pripremili?  Jesmo li pripravili mjesto malom djetetu u svome srcu i svojoj duši?

Ima li te kršćanske iskonske ljudske topline u nama? Hoće li maleni Isus naći kutak gdje se može roditi u našem ljudskom biću? Hoće ako mi to budemo htjeli i željeli i ako mu otvorimo vrata.

A kako ćemo mu vrata otvoriti? Ponajprije onim unutarnjim mirom, i nastojanjem da budemo bolji ljudi. Mir i pomirenje su dvije ključne riječi u svemu ovome. Moramo se pomiriti s Bogom u ispovijedi. Pomiriti se s braćom ljudima s kojima možda nismo u miru.

Pružiti ruku i otvorenog srca jedni drugima reći "OPROSTI". E kad oprostimo jedni drugima skinuli smo sa sebe najveći teret. Tada smo u srcu i duši oslobodili mjesto gdje će se roditi maleno dijete Isus. Opraštanje je veliki i najveći dar. U molitvi očenaša molimo " Kako i mi otpuštamo dužnicima našim". Kad opraštamo, molimo i bližnjega volimo dobit ćemo odgovor na pitanje " Gdje je Božić".

Pa tu je u otvorenom i raskajanom ljudskom srcu koje priznaje svoju ograničenost, svoju grešnost i koje bezuvjetno oprašta.

Žarko Mađar / www.rama-prozor.info