Nedugo nakon što je Donald Trump ovog tjedna izjavio da su Sjedinjene Države uključene u "ozbiljne razgovore" o okončanju rata s Iranom, Katar je poduzeo neuobičajen korak i distancirao se od navodnih diplomatskih pregovora. Glasnogovornik katarskog ministarstva vanjskih poslova Majed al-Ansari izjavio je u utorak navečer da Katar nije uključen ni u kakve posredničke napore, dodavši znakovito: "Ako uopće i postoje".
Takav javni skepticizam zaljevskih država prema navodnim američkim mirovnim naporima signalizira duboko nepovjerenje u Trumpovu administraciju i strah da bi razgovori mogli biti samo paravan za daljnju eskalaciju sukoba, piše The Guardian.
Neuobičajen odmak od uloge posrednika
Ovo predstavlja značajan zaokret u odnosu na dosadašnju ulogu Katara kao ključnog posrednika u sukobima na Bliskom istoku i šire. Bilo da je riječ o pregovorima između Izraela i Hamasa, razgovorima SAD-a i talibana ili pokušajima postizanja mirovnih sporazuma u Libanonu i Sudanu, organizacija diplomatskih sastanaka bila je temelj međunarodnog utjecaja te male zaljevske države.
Međutim, ovoga puta, Katar i ostale zaljevske zemlje već se više od tri tjedna nalaze na prvoj crti bojišnice, nakon što su Sjedinjene Države odbacile njihove posredničke napore u sprječavanju sukoba.
SAD je dvaput napao Iran tijekom pregovora o iranskom nuklearnom programu, koje je podržavao i vodio Oman. Razgovori prošlog lipnja prekinuti su američkim i izraelskim napadima na iranska nuklearna postrojenja. Obnovljeni pregovori u veljači također su propali nakon što je američki predsjednik Donald Trump, u suradnji s Izraelom, započeo bombardiranje Teherana uoči posljednjeg kruga sastanaka.
Cijena rata i sumnja u Trumpove namjere
Otkako je rat počeo, zaljevske države morale su potrošiti milijarde dolara na obranu od svakodnevnih napada iranskih projektila i dronova, što sve teže pogađa njihova gospodarstva i suverenitet.
Analitičari ističu da njihova nespremnost da podrže navodne napore za prekid vatre odražava teške posljedice koje trpe zbog rata, ali i dugogodišnju sumnju u iskrenost Trumpovih mirovnih inicijativa, za koje strahuju da su samo paravan za eskalaciju.
"Već su se jednom opekli", rekao je Bilal Saab, viši izvršni suradnik u konzultantskoj tvrtki Trends US i bivši dužnosnik Pentagona u prvoj Trumpovoj administraciji.
Dodao je: "Prije su mislili da igraju korisnu posredničku ulogu, sve dok nisu shvatili da je sve bilo uzalud. Da ne spominjemo da su sada izravno uvučeni u rat i da ih Iranci i dalje napadaju. Stoga postoji mnogo nakupljene frustracije i razočaranja, što utječe na njihovu spremnost, a možda i sposobnost, da posreduju u bilo čemu."
Nejasnoće oko pregovora
Nedostatak jasnoće oko navodnih pregovora između SAD-a i Irana te duboko nepovjerenje u Trumpov režim razlozi su zbog kojih zaljevski čelnici zasad nisu spremni preuzeti vodeću ulogu u razgovorima, smatraju analitičari.
Još uvijek je nejasno s kime točno SAD razgovara u Iranu. Ključna pitanja o tome tko donosi odluke u iranskom režimu ostaju otvorena nakon atentata na nekoliko visokih dužnosnika i činjenice da se novoimenovani vrhovni vođa, Modžtaba Hamenei, još uvijek nije pojavio u javnosti.
Do srijede navečer, iranski je režim odbacio Trumpov plan od 15 točaka za okončanje rata, koji je Teheranu dostavljen preko pakistanskih generala, ocijenivši ga "iznimno nerazumnim" te je iznio vlastiti, znatno drugačiji prijedlog.
U regiji postoji i zabrinutost da bi se davanjem legitimiteta razgovorima oni mogli iskoristiti kao paravan za daljnju eskalaciju ili čak atentate na iranske vođe. Iako je Trump ustrajao na tome da se u pregovorima postiže napredak, tisuće američkih vojnika raspoređuju se na Bliski istok, a među zaljevskim državama i dalje vlada strah da će biti iskorištene kao pijuni u igri SAD-a i Izraela na Bliskom istoku.
Saab je rekao: "Još uvijek postoji velika mogućnost da je ovo varka u pripremi za još jednu vojnu operaciju ili da SAD želi voditi pregovore pod prijetnjom kopnene invazije."
Iranski diplomatski izvori izrazili su slične strahove. Jedan je izvor rekao da "postoji visok stupanj skepticizma" oko mogućnosti mirovnih pregovora u Islamabadu. "Kao što smo vidjeli u prethodnim pregovorima sa SAD-om, iskoristili su ih da napadnu i ubiju naše vođe. Nepovjerenje je vrlo veliko."
Dilema zaljevskih država
Bader al-Saif, profesor na Sveučilištu u Kuvajtu i suradnik u Chatham Houseu, rekao je da zaljevske države teško mogu ignorirati činjenicu da "kad god je Trumpova administracija upotrijebila riječ pregovori, nažalost smo završili pod okriljem rata".
"Trump ima vlastitu, prilično rastezljivu ideju o pregovorima", dodao je. "Situacija je trenutno još uvijek vrlo nestabilna. Mislim da će zaljevske države ući u pregovore kada osjete da mogu ponuditi nešto stvarno."
Ipak, naglasio je da je njihova nespremnost da se upletu u moguću Trumpovu farsu u ravnoteži s prepoznavanjem ključne važnosti oblikovanja bilo kakvih realnih mirovnih pregovora koji bi mogli odrediti budućnost Zaljeva.
Mogućnost da Trump okonča rat s još uvijek postojećim iranskim režimom na vlasti, udaljenim manje od 160 kilometara od nekih zaljevskih prijestolnica - potencijalno ljućim i osvetoljubivijim nego prije te svjesnim štete koju njegovi projektili i dronovi mogu nanijeti njihovoj višemilijarderskoj infrastrukturi - smatra se egzistencijalnom prijetnjom.
Također, još uvijek nema rješenja za iransku blokadu Hormuškog tjesnaca, ključnog za izvoz nafte i plina, što ostaje Damoklov mač nad regijom.
S druge strane, dugotrajni rat pod vodstvom SAD-a, s nedostižnim ciljem promjene režima u Iranu, također riskira iscrpljivanje zaljevskih gospodarstava i ugrožavanje ključne energetske i vodovodne infrastrukture, što bi imalo visoku cijenu za civilno stanovništvo.
Postoji i stalna prijetnja da Teheran aktivira spavaće ćelije i oružane frakcije u zemljama poput Saudijske Arabije, UAE-a, Katara i Kuvajta, što bi moglo izazvati destabilizirajući unutarnji posrednički rat.
Potraga za vlastitim rješenjem
Al-Saif je rekao da je ključno ne samo da zaljevske države budu za pregovaračkim stolom, već je i pozvao zemlje Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) da pokrenu vlastite, odvojene pregovore s Iranom kako bi dugoročno zaštitile svoje interese.
"Ne bi se trebali oslanjati samo na SAD da vodi pregovore", rekao je al-Saif. "Trebali bi sami otići i sklopiti dogovor s Iranom. Ovo nije bio naš rat, i ako se možemo zaštititi od daljnjih posljedica, trebali bismo to učiniti kako bismo zaštitili vlastite nacionalne interese."
Prijedlog da Pakistan - islamska zemlja s obrambenim paktom sa Saudijskom Arabijom i bliskim vezama s drugim zemljama GCC-a - bude domaćin mirovnih pregovora relativno je povoljan za zaljevske države, rekao je al-Saif. Međutim, drugi se pitaju ima li Islamabad isti ekonomski utjecaj na Iran kao Katar i UAE, koji u svojim bankama drže milijarde dolara iranskih sredstava.
Alex Vatanka, viši suradnik na Institutu za Bliski istok, naglasio je da, osim osiguravanja protoka trgovine kroz Hormuški tjesnac i demontaže nuklearnog programa, nema razloga očekivati da će Trump u pregovorima dati prioritet potrebama Zaljeva, unatoč njihovom dugogodišnjem sigurnosnom sporazumu.
Iran, s druge strane, vjerojatno neće pristati odreći se projektila koji su nanijeli toliku štetu i pokazali se kao učinkovito sredstvo za budući utjecaj. "Trump bi zaljevske države lako mogao ponovno pustiti niz vodu; njemu nije duboko stalo do njih, osim kao do izvora osobnih poslovnih prilika", rekao je Vatanka.
Iako je naglasio da bi bili potrebni seizmički diplomatski pomaci za obnovu povjerenja između Irana i zaljevskih država, Vatanka je rekao kako očekuje da će one na kraju pronaći vlastiti put s Teheranom, kao što su to činile i prije izbijanja rata.
"Što god se dogodilo, one će i dalje biti države na prvoj crti. Iran je odmah s druge strane zaljeva, a one nisu tvrđava", dodao je Vatanka. "Dakle, kada pucnjava prestane, zaljevske države morat će odlučiti: postoje li načini na koje mogu gurnuti ovaj režim u drugom smjeru?"
Takav javni skepticizam zaljevskih država prema navodnim američkim mirovnim naporima signalizira duboko nepovjerenje u Trumpovu administraciju i strah da bi razgovori mogli biti samo paravan za daljnju eskalaciju sukoba, piše The Guardian.
Neuobičajen odmak od uloge posrednika
Ovo predstavlja značajan zaokret u odnosu na dosadašnju ulogu Katara kao ključnog posrednika u sukobima na Bliskom istoku i šire. Bilo da je riječ o pregovorima između Izraela i Hamasa, razgovorima SAD-a i talibana ili pokušajima postizanja mirovnih sporazuma u Libanonu i Sudanu, organizacija diplomatskih sastanaka bila je temelj međunarodnog utjecaja te male zaljevske države.
Međutim, ovoga puta, Katar i ostale zaljevske zemlje već se više od tri tjedna nalaze na prvoj crti bojišnice, nakon što su Sjedinjene Države odbacile njihove posredničke napore u sprječavanju sukoba.
SAD je dvaput napao Iran tijekom pregovora o iranskom nuklearnom programu, koje je podržavao i vodio Oman. Razgovori prošlog lipnja prekinuti su američkim i izraelskim napadima na iranska nuklearna postrojenja. Obnovljeni pregovori u veljači također su propali nakon što je američki predsjednik Donald Trump, u suradnji s Izraelom, započeo bombardiranje Teherana uoči posljednjeg kruga sastanaka.
Cijena rata i sumnja u Trumpove namjere
Otkako je rat počeo, zaljevske države morale su potrošiti milijarde dolara na obranu od svakodnevnih napada iranskih projektila i dronova, što sve teže pogađa njihova gospodarstva i suverenitet.
Analitičari ističu da njihova nespremnost da podrže navodne napore za prekid vatre odražava teške posljedice koje trpe zbog rata, ali i dugogodišnju sumnju u iskrenost Trumpovih mirovnih inicijativa, za koje strahuju da su samo paravan za eskalaciju.
"Već su se jednom opekli", rekao je Bilal Saab, viši izvršni suradnik u konzultantskoj tvrtki Trends US i bivši dužnosnik Pentagona u prvoj Trumpovoj administraciji.
Dodao je: "Prije su mislili da igraju korisnu posredničku ulogu, sve dok nisu shvatili da je sve bilo uzalud. Da ne spominjemo da su sada izravno uvučeni u rat i da ih Iranci i dalje napadaju. Stoga postoji mnogo nakupljene frustracije i razočaranja, što utječe na njihovu spremnost, a možda i sposobnost, da posreduju u bilo čemu."
Nejasnoće oko pregovora
Nedostatak jasnoće oko navodnih pregovora između SAD-a i Irana te duboko nepovjerenje u Trumpov režim razlozi su zbog kojih zaljevski čelnici zasad nisu spremni preuzeti vodeću ulogu u razgovorima, smatraju analitičari.
Još uvijek je nejasno s kime točno SAD razgovara u Iranu. Ključna pitanja o tome tko donosi odluke u iranskom režimu ostaju otvorena nakon atentata na nekoliko visokih dužnosnika i činjenice da se novoimenovani vrhovni vođa, Modžtaba Hamenei, još uvijek nije pojavio u javnosti.
Do srijede navečer, iranski je režim odbacio Trumpov plan od 15 točaka za okončanje rata, koji je Teheranu dostavljen preko pakistanskih generala, ocijenivši ga "iznimno nerazumnim" te je iznio vlastiti, znatno drugačiji prijedlog.
U regiji postoji i zabrinutost da bi se davanjem legitimiteta razgovorima oni mogli iskoristiti kao paravan za daljnju eskalaciju ili čak atentate na iranske vođe. Iako je Trump ustrajao na tome da se u pregovorima postiže napredak, tisuće američkih vojnika raspoređuju se na Bliski istok, a među zaljevskim državama i dalje vlada strah da će biti iskorištene kao pijuni u igri SAD-a i Izraela na Bliskom istoku.
Saab je rekao: "Još uvijek postoji velika mogućnost da je ovo varka u pripremi za još jednu vojnu operaciju ili da SAD želi voditi pregovore pod prijetnjom kopnene invazije."
Iranski diplomatski izvori izrazili su slične strahove. Jedan je izvor rekao da "postoji visok stupanj skepticizma" oko mogućnosti mirovnih pregovora u Islamabadu. "Kao što smo vidjeli u prethodnim pregovorima sa SAD-om, iskoristili su ih da napadnu i ubiju naše vođe. Nepovjerenje je vrlo veliko."
Dilema zaljevskih država
Bader al-Saif, profesor na Sveučilištu u Kuvajtu i suradnik u Chatham Houseu, rekao je da zaljevske države teško mogu ignorirati činjenicu da "kad god je Trumpova administracija upotrijebila riječ pregovori, nažalost smo završili pod okriljem rata".
"Trump ima vlastitu, prilično rastezljivu ideju o pregovorima", dodao je. "Situacija je trenutno još uvijek vrlo nestabilna. Mislim da će zaljevske države ući u pregovore kada osjete da mogu ponuditi nešto stvarno."
Ipak, naglasio je da je njihova nespremnost da se upletu u moguću Trumpovu farsu u ravnoteži s prepoznavanjem ključne važnosti oblikovanja bilo kakvih realnih mirovnih pregovora koji bi mogli odrediti budućnost Zaljeva.
Mogućnost da Trump okonča rat s još uvijek postojećim iranskim režimom na vlasti, udaljenim manje od 160 kilometara od nekih zaljevskih prijestolnica - potencijalno ljućim i osvetoljubivijim nego prije te svjesnim štete koju njegovi projektili i dronovi mogu nanijeti njihovoj višemilijarderskoj infrastrukturi - smatra se egzistencijalnom prijetnjom.
Također, još uvijek nema rješenja za iransku blokadu Hormuškog tjesnaca, ključnog za izvoz nafte i plina, što ostaje Damoklov mač nad regijom.
S druge strane, dugotrajni rat pod vodstvom SAD-a, s nedostižnim ciljem promjene režima u Iranu, također riskira iscrpljivanje zaljevskih gospodarstava i ugrožavanje ključne energetske i vodovodne infrastrukture, što bi imalo visoku cijenu za civilno stanovništvo.
Postoji i stalna prijetnja da Teheran aktivira spavaće ćelije i oružane frakcije u zemljama poput Saudijske Arabije, UAE-a, Katara i Kuvajta, što bi moglo izazvati destabilizirajući unutarnji posrednički rat.
Potraga za vlastitim rješenjem
Al-Saif je rekao da je ključno ne samo da zaljevske države budu za pregovaračkim stolom, već je i pozvao zemlje Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) da pokrenu vlastite, odvojene pregovore s Iranom kako bi dugoročno zaštitile svoje interese.
"Ne bi se trebali oslanjati samo na SAD da vodi pregovore", rekao je al-Saif. "Trebali bi sami otići i sklopiti dogovor s Iranom. Ovo nije bio naš rat, i ako se možemo zaštititi od daljnjih posljedica, trebali bismo to učiniti kako bismo zaštitili vlastite nacionalne interese."
Prijedlog da Pakistan - islamska zemlja s obrambenim paktom sa Saudijskom Arabijom i bliskim vezama s drugim zemljama GCC-a - bude domaćin mirovnih pregovora relativno je povoljan za zaljevske države, rekao je al-Saif. Međutim, drugi se pitaju ima li Islamabad isti ekonomski utjecaj na Iran kao Katar i UAE, koji u svojim bankama drže milijarde dolara iranskih sredstava.
Alex Vatanka, viši suradnik na Institutu za Bliski istok, naglasio je da, osim osiguravanja protoka trgovine kroz Hormuški tjesnac i demontaže nuklearnog programa, nema razloga očekivati da će Trump u pregovorima dati prioritet potrebama Zaljeva, unatoč njihovom dugogodišnjem sigurnosnom sporazumu.
Iran, s druge strane, vjerojatno neće pristati odreći se projektila koji su nanijeli toliku štetu i pokazali se kao učinkovito sredstvo za budući utjecaj. "Trump bi zaljevske države lako mogao ponovno pustiti niz vodu; njemu nije duboko stalo do njih, osim kao do izvora osobnih poslovnih prilika", rekao je Vatanka.
Iako je naglasio da bi bili potrebni seizmički diplomatski pomaci za obnovu povjerenja između Irana i zaljevskih država, Vatanka je rekao kako očekuje da će one na kraju pronaći vlastiti put s Teheranom, kao što su to činile i prije izbijanja rata.
"Što god se dogodilo, one će i dalje biti države na prvoj crti. Iran je odmah s druge strane zaljeva, a one nisu tvrđava", dodao je Vatanka. "Dakle, kada pucnjava prestane, zaljevske države morat će odlučiti: postoje li načini na koje mogu gurnuti ovaj režim u drugom smjeru?"
