Želeći uljepšati uskrsne blagdane svojim štićenicima volonteri Duhovno humanitarne udruge „Kap ljubavi“ s voditeljem Udruge fra Jozom Radošem Đokom prvo su boravili u Slanome na tradicionalnoj berbi maslinovih grančica koje su prodavali ispred crkava Duvanjskoga dekanta, te u Kupresu i Bugojnu.

Prihodom od prodanih grančica kupovali su prehrambene artikle kako bi kompletirali pakete pomoći svojim korisnicima.

Već sedamnaest godina skupina nesebičnih mladih ljudi djeluje karitativno u “Kapima ljubavi” i uz voditelja fra Đoku svojim su kapima dobrote obradovali na tisuće ljudi, a tako je bilo i ovih dana.

Otvorena vrata

Fra Đoka nam je kazao kako su vrata njihove Udruge uvijek otvorena te da oni koji mogu doći, a možda im je mrsko malo da im čovjek dođe na kućna vrata, rado dođu u njihov ured, dok onim drugima pomoć nose na kućni prag. Vrijedno su slagali pakete za oko 400 obitelji, kako je kazao, i barem ih malo usrećili životnim namirnicama koje su svakome potrebne.

Dio paketa će, zahvaljujući dobroj suradnji karitativnih udruga, doći i do Livna. U skladištu smo tako zatekli č.s. Mariju Blanku Jeličić, iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog koja je došla po pakete, a dan prije su sestre već obišle 44 korisnika, kazala nam je sestra i dodala:

-Pomoć od “Kapi ljubavi” je jako dobro došla da možemo opskrbiti i ostalih dvadeset osoba, a vjerojatno još i više i svakome, također, tko se nama obrati, vrata su kao i u uredu “Kapi ljubavi” uvijek otvorena.“

Nakon što su utovarile pakete za Livno vrijedne ruke su se prihvatile pakiranja novih.

Teško riječima opisati

Pitamo što im znači udruga, humanitarni rad i je li im teško kad se sa siromaštvom nađu licem u lice.

- Nismo ni svjesni koliko mi imamo, i tek kad posjetimo naše štićenike vidimo u kakvim uvjetima ljudi žive, to se ne može opisat riječima i teško je… jednostavno svašta tu čovjek vidi, ali to je ono što ispunjava moje srce kao i srce mojih kolega, prijatelja,“ kazala nam je Antonija Pašalić, koja se “kapljicama” pridružila prije 15 mjeseci, a dugogodišnja članica, Veronika Banović, kaže: „Te neke situacije stvarno duboko potresu kad vidiš u kakvim situacijama žive pojedini ljudi i jednostavno koliko im znači ta naša mala pomoć, koliko se obraduju i razvesele zapravo kad im dođemo, kad ih posjetimo, bilo to s ovom pomoći, bilo sa nekom toplom riječi, malo razgovora, osmijeh uvijek dobro dođe. A oni, čineći sve da se siromašni ne bi osjećali manje vrijednima, postaju bogatiji za svaki taj osmjeh i sa svakom sljedećom akcijom polažu ispit ljudskosti.