Sejfudin Hodžić nakon ratne golgote odlazi iz Bosne i Hercegovine u Englesku, ali  ljubav njemu dragih osoba, nisu mogle zamijeniti ni londonske funte.

“Najviše mi je falilo kvalitetnog vremena koji provodite s prijateljima ili obitelji, jer u Londonu nemate za to puno vremena. Samim tim kvaliteta tog druženja je vremenski i sadržajem limitiran. Nigdje ovog nema, ovakvog kvaliteta života nema. Da vi možete da radite i provodite vrijeme sa svojom obitelji, a isto tako da se družite sa svojim prijateljima”, kaže Sejfudin za N1.

Život od seljaka do lorda

Ipak, život u Londonu mu je proširio vidike, spoznao je tijekom boravka tamo, prave vrijednosti života i ispričao anegdotu o profesoru koji ga je ispitivao o njegovom porijeklu.

“Ja onako stidno kažem iz jedne male zemlje Bosne. Pa me pitao, jesam li iz glavnog grada? – Ja kažem, ne, već iz jednog malog grada Zvornika. Pa kad me pitao da li smo imali zemlje i stoke, ja onako sav stidan kažem, ma jesam – sramota me, ja dijete sa sela”, rekao je Sejfudin i dodao:

“Kad sam sve to završio, on meni kaže: “Pa vi ste Lord”. Meni onako čudno, kako sam ja lord. Prošlo je dugo vremena kada sam ja shvatio, da u engleskoj nije lako doći do vlasništva zemlje i onda često znam reći “Otišao sam u London kao seljak, vratio se kao lord”.

Kako izgleda jedan radni dan u Engleskoj?

Sejfudin je tijekom svog života radio u mnogim sektorima, ali i bankarskom sektoru. Novac koji je dobio, nikad neće biti dovoljan za količinu stresa koji je proživio na poslu.

“Radio sam na Piccadilly Circus u centru Londonu, ali stres je maltene nemjerljiv, jer vi dnevno imate plasman kredita, kreditnih kartica u jednom danu. Da je to neizdrživo, tri mjeseca ako preživite u tom okruženju, onda ste stvarno uspjeli. Dugo sam tu bio i taj stres je trajao neprekidno. Bez obzira, koliko vi zarađujete para, to  ne opravdava onaj stres, zbog kojeg na kraju krajeva zdravlje ode.”

Dok s druge strane, idilično opisuje njegov trenutni život u Bosni i Hercegovini. Kojeg kako kaže, nigdje na svijetu nema.

“Za razliku od toga u Bosni, ja sam jutros od svoje kuće u miru, da ne kažem lordovski sa sela krenuo iz Zvornika. Vozio se pored Drine, udisao čist zrak, onu ljepotu, evo došao sam sada na Bjelašnicu. Tu sam, evo sami možete vidjeti da je to jedan takav mir, da je to nevjerojatno”, rekao je Hodžić.

Problem vidi u sistemu

Njegov savjet mladim ljudima je svakako, da odu vani, nauče i vrate ovdje kako bi učinili BiH sistem bolji nego što jeste.

“Ljudi će reći, pa dobro u Bosni je nemoguće opstati. Ima jedna velika razlika, a ta razlika je da mi ovdje nemamo sistemske podrške, da bi mi sve ove prirodne ljepote i potencijal mogli iskoristiti. Naravno, ima ovdje izazova, uvijek je lakše misliti da je tamo negdje bolje, dok ljudi ne odu i ne vide. Trebaju mladi ljudi da odu, da nauče stvari, ali da ne zaborave odakle su došli. Da to svoje iskustvo donesu u BiH. Jedino tako od BiH, možemo napraviti neku novu Englesku ili Švicarsku da u njoj živimo. To možemo samo mi. Ne možemo da očekujemo da neko drugi dođe i da nešto radi, pa da nam gotovo preda u ruke. To se nikada neće desiti”, ističe Hodžić.