Nakon godina surove discipline, rada od zore do mraka i života bez kave s prijateljima, ovaj bračni par odlučio je prekinuti “robovski” ritam.
Za Bljesak.info otkrili su zašto je hercegovačka opuštenost vrjednija od švicarskog franka i zašto mnogi mirovinu na zapadu plate najskupljom cijenom, vlastitim zdravljem.
Pogrešna percepcija?
Puno me ljudi pita zašto sam se vratila iz Švicarske, a ja im uvijek kažem – otiđi i probaj. Da ovdje živimo onako kako živimo tamo, imali bismo puno više.
Radi od zore do mraka, bez kava, bez druženja, bez ručkova i večera, iziđi samo nedjeljom na kavu, pa vidi koliko ti na kraju ostane u džepu, kazala nam je Ružica.
Naglasila je kako ljudi nerijetko imaju pogrešnu percepciju života u inozemstvu. Kako je navela, zarada je odlična, ali uz nju dolaze i brojna odricanja.
Usprkos svim izazovima život u Bosni i Hercegovini, prema njezinom viđenju, značajno je kvalitetniji.
Ljudi i ovdje rade, ali opet imaju vremena da ispijaju kave, druže se, nose markiranu robu, idu na manikure, pedikure i frizure. U Švicarskoj to nećete vidjeti, a ako vidite nekoga tko je sređen ili nosi markirano, odmah znate da je naš, naglasila je Ružica.
Zaradiš mirovinu pa je potrošiš na lijekove
Dodala je kako se u Hercegovini, bez obzira na manje plaće, živi opuštenije.
Složan je i njezin suprug Danijel koji nam je kazao kako je odluku o povratku iz Švicarske u Hercegovinu donio najviše zbog obitelji, ali i zbog želje za mirnijim životom.
Istaknuo je kako u Hercegovini ljudi koji žele raditi i pokrenuti vlastiti posao mogu pristojno živjeti, dok je u inozemstvu svakodnevica drukčija.
Na povratak u Hercegovinu iz Švicarske motiviralo me to što ovdje ljudi koji žele raditi, koji žele investirati i otvoriti nešto svoje mogu lijepo živjeti. Drugi veliki razlog bila je obitelj.
Tamo preko dana jednostavno nemaš vremena, stalno si iscrpljen i izmoren, pa nam je najveća želja bila okupiti obitelj na jednom mjestu, kazao je Danijel.
Dodao je kako je rad u inozemstvu često fizički težak, zbog čega mnogi naši ljudi, iako zarade mirovinu, zdravlje plate visokom cijenom.
Što se tiče posla, ovdje je puno lakše. Ne lomiš kičmu kao tamo, a sve ovisi o tome kakav posao radiš i kako si se snašao. Puno naših ljudi ostane bez zdravlja. Zarade mirovinu, ali se vrate ovamo pa tu mirovinu potroše na lijekove, naveo je Danijel.
Koliko znače male stvari
Naveo je kako mu je u Švicarskoj najviše nedostajalo druženje jer je život drukčije organiziran nego u Hercegovini.
Ima tamo naših ljudi, ne mogu reći da nema, ali to se uglavnom svodi na druženja vikendom u zajednicama. Mi smo bili u franjevačkoj zajednici gdje je bilo oko 140 obitelji pa smo se znali okupljati, ali privatna druženja, kave s prijateljima, to tamo možeš zaboraviti. Ovdje je drugačije, imam vremena i za prijatelje i za obitelj, kazao je Danijel.
Priznao je kako su mu nedostajale i sitnice iz svakodnevnog života, poput domaće hrane i okusa na koje je navikao.
Nedostajali su mi i naši specijaliteti. Tamo je to teško napraviti, jer i kad kupiš sastojke, nije to to, zaključio je.
Život ipak nije Švicarska
Njegova supruga Ružica navela je kako se na povratak iz Švicarske odlučila jer nikada nije uspjela prihvatiti takav mentalitet i način života u kojem, kako je istaknula, ima mnogo rada, a premalo vremena za sebe i obitelj.
Dodala je kako je Švicarska predstavljena kao zemlja snova, ali da u stvarnosti to nije tako.
Ljudi su dosta hladni i bezosjećajni, a posao je vrlo zahtjevan. Radila sam od 5:00 do 17:30 sati i gotovo da nisam imala vremena za predah.
Pored toga, tamo se često razlikuju plaće po nacionalnosti, iako svi radimo pod istim uvjetima, a to mi je stvarno smetalo. Porezi su visoki, stanovi skupi i kada sve platiš, ne ostane ti puno. U Hercegovini je drugačije, bez obzira na stres na poslu i niske plaće barem ne radiš kao rob i imaš svoje radno vrijeme, navela je Ružica.
Dodala je kako joj je povratak bio i veliki osobni izazov jer je željela pokrenuti vlastiti posao.
Najveći izazov bio mi je hoću li uspjeti u poslu koji sam htjela ovdje pokrenuti, ali hvala Bogu uspjela sam i danas ne žalim što sam se vratila, kazala nam je Ružica.
Mnogi bi se vratili kada bi plaće bile veće
Ružica je istaknula kako velik broj ljudi iz Hercegovine u inozemstvu ostaje zbog mirovine, jer s primanjima koja se ovdje ostvaruju mnogi ne vide mogućnost mirne starosti.
Ipak, uvjerena je kako bi se dio ljudi vratio kada bi imali veću sigurnost i stabilnija primanja u Bosni i Hercegovini.
Ovdje u Hercegovini ima dosta problema, posebno s političke strane, toga smo svi svjesni, ali tko hoće raditi može zaraditi i imati mirniji život nego tamo, navela je Ružica.
Dodala je kako bi, po njezinom mišljenju, više mirovine i veća sigurnost u starosti bile ključne da se ljudi vrate.
Tamo rade cijelu godinu da bi došli ovdje i na more, kada potroše to što su uštedjeli opet vraćaju i nastavljaju živjeti kao “robovi“. Moj moto je da želim živjeti sada, a hoću li dočekati mirovinu, to nitko ne zna. Bit će kako Bog da, navela je Ružica.
Birokracija predstavlja veliki problem
Kako su nam kazali, oboje su vrlo svjesni izazova i nedostataka života u Hercegovini. Kao najveći problem Danijel je istaknuo birokraciju i sporosti administracije, posebno za ljude koji se vraćaju iz inozemstva i žele ulagati.
Kako nam je kazao, povratnici se često susreću s nepotrebnim komplikacijama, dugim čekanjem i kaznama, iako pokušavaju raditi u skladu sa zakonom.
Mi koji se vraćamo, koji investiramo svoj novac i pokušavamo ovdje normalno živjeti, stalno imamo problem s papirologijom, inspekcijama i kaznama. Dolaziš s namjerom da uložiš i nešto napraviš, a onda vidiš da ustanove ne rade svoj dio posla, istaknuo je Danijel.
Kao primjer je naveo problem s kojim se trenutno susreće. Naime, već dva tjedna čekaju otvaranje računa u banci. To je, prema švicarskim standardnima, zaista nevjerojatno, čak i smiješno.
Imali smo i kontrolu inspekcije i vjerojatno ćemo zbog toga morati platiti kaznu od dvije ili tri tisuće maraka, a cijeli proces nas može koštati i više. Poznajem dosta kolega koji su se vratili iz inozemstva i svi imamo iste probleme. Birokracija je užasna i nekad ti stvarno dođe da ponovno pokupiš stvari i odeš odavde, zaključio je Danijel.
Ipak i on i supruga vjeruju kako sve vrijedi jer napokon žive okruženi najmilijim u svojem rodnom kraju. Zadovoljstvo je to, složni su supružnici, koje nijedan novac ne može platiti.
Za Bljesak.info otkrili su zašto je hercegovačka opuštenost vrjednija od švicarskog franka i zašto mnogi mirovinu na zapadu plate najskupljom cijenom, vlastitim zdravljem.
Pogrešna percepcija?
Puno me ljudi pita zašto sam se vratila iz Švicarske, a ja im uvijek kažem – otiđi i probaj. Da ovdje živimo onako kako živimo tamo, imali bismo puno više.
Radi od zore do mraka, bez kava, bez druženja, bez ručkova i večera, iziđi samo nedjeljom na kavu, pa vidi koliko ti na kraju ostane u džepu, kazala nam je Ružica.
Naglasila je kako ljudi nerijetko imaju pogrešnu percepciju života u inozemstvu. Kako je navela, zarada je odlična, ali uz nju dolaze i brojna odricanja.
Usprkos svim izazovima život u Bosni i Hercegovini, prema njezinom viđenju, značajno je kvalitetniji.
Ljudi i ovdje rade, ali opet imaju vremena da ispijaju kave, druže se, nose markiranu robu, idu na manikure, pedikure i frizure. U Švicarskoj to nećete vidjeti, a ako vidite nekoga tko je sređen ili nosi markirano, odmah znate da je naš, naglasila je Ružica.
Zaradiš mirovinu pa je potrošiš na lijekove
Dodala je kako se u Hercegovini, bez obzira na manje plaće, živi opuštenije.
Složan je i njezin suprug Danijel koji nam je kazao kako je odluku o povratku iz Švicarske u Hercegovinu donio najviše zbog obitelji, ali i zbog želje za mirnijim životom.
Istaknuo je kako u Hercegovini ljudi koji žele raditi i pokrenuti vlastiti posao mogu pristojno živjeti, dok je u inozemstvu svakodnevica drukčija.
Na povratak u Hercegovinu iz Švicarske motiviralo me to što ovdje ljudi koji žele raditi, koji žele investirati i otvoriti nešto svoje mogu lijepo živjeti. Drugi veliki razlog bila je obitelj.
Tamo preko dana jednostavno nemaš vremena, stalno si iscrpljen i izmoren, pa nam je najveća želja bila okupiti obitelj na jednom mjestu, kazao je Danijel.
Dodao je kako je rad u inozemstvu često fizički težak, zbog čega mnogi naši ljudi, iako zarade mirovinu, zdravlje plate visokom cijenom.
Što se tiče posla, ovdje je puno lakše. Ne lomiš kičmu kao tamo, a sve ovisi o tome kakav posao radiš i kako si se snašao. Puno naših ljudi ostane bez zdravlja. Zarade mirovinu, ali se vrate ovamo pa tu mirovinu potroše na lijekove, naveo je Danijel.
Koliko znače male stvari
Naveo je kako mu je u Švicarskoj najviše nedostajalo druženje jer je život drukčije organiziran nego u Hercegovini.
Ima tamo naših ljudi, ne mogu reći da nema, ali to se uglavnom svodi na druženja vikendom u zajednicama. Mi smo bili u franjevačkoj zajednici gdje je bilo oko 140 obitelji pa smo se znali okupljati, ali privatna druženja, kave s prijateljima, to tamo možeš zaboraviti. Ovdje je drugačije, imam vremena i za prijatelje i za obitelj, kazao je Danijel.
Priznao je kako su mu nedostajale i sitnice iz svakodnevnog života, poput domaće hrane i okusa na koje je navikao.
Nedostajali su mi i naši specijaliteti. Tamo je to teško napraviti, jer i kad kupiš sastojke, nije to to, zaključio je.
Život ipak nije Švicarska
Njegova supruga Ružica navela je kako se na povratak iz Švicarske odlučila jer nikada nije uspjela prihvatiti takav mentalitet i način života u kojem, kako je istaknula, ima mnogo rada, a premalo vremena za sebe i obitelj.
Dodala je kako je Švicarska predstavljena kao zemlja snova, ali da u stvarnosti to nije tako.
Ljudi su dosta hladni i bezosjećajni, a posao je vrlo zahtjevan. Radila sam od 5:00 do 17:30 sati i gotovo da nisam imala vremena za predah.
Pored toga, tamo se često razlikuju plaće po nacionalnosti, iako svi radimo pod istim uvjetima, a to mi je stvarno smetalo. Porezi su visoki, stanovi skupi i kada sve platiš, ne ostane ti puno. U Hercegovini je drugačije, bez obzira na stres na poslu i niske plaće barem ne radiš kao rob i imaš svoje radno vrijeme, navela je Ružica.
Dodala je kako joj je povratak bio i veliki osobni izazov jer je željela pokrenuti vlastiti posao.
Najveći izazov bio mi je hoću li uspjeti u poslu koji sam htjela ovdje pokrenuti, ali hvala Bogu uspjela sam i danas ne žalim što sam se vratila, kazala nam je Ružica.
Mnogi bi se vratili kada bi plaće bile veće
Ružica je istaknula kako velik broj ljudi iz Hercegovine u inozemstvu ostaje zbog mirovine, jer s primanjima koja se ovdje ostvaruju mnogi ne vide mogućnost mirne starosti.
Ipak, uvjerena je kako bi se dio ljudi vratio kada bi imali veću sigurnost i stabilnija primanja u Bosni i Hercegovini.
Ovdje u Hercegovini ima dosta problema, posebno s političke strane, toga smo svi svjesni, ali tko hoće raditi može zaraditi i imati mirniji život nego tamo, navela je Ružica.
Dodala je kako bi, po njezinom mišljenju, više mirovine i veća sigurnost u starosti bile ključne da se ljudi vrate.
Tamo rade cijelu godinu da bi došli ovdje i na more, kada potroše to što su uštedjeli opet vraćaju i nastavljaju živjeti kao “robovi“. Moj moto je da želim živjeti sada, a hoću li dočekati mirovinu, to nitko ne zna. Bit će kako Bog da, navela je Ružica.
Birokracija predstavlja veliki problem
Kako su nam kazali, oboje su vrlo svjesni izazova i nedostataka života u Hercegovini. Kao najveći problem Danijel je istaknuo birokraciju i sporosti administracije, posebno za ljude koji se vraćaju iz inozemstva i žele ulagati.
Kako nam je kazao, povratnici se često susreću s nepotrebnim komplikacijama, dugim čekanjem i kaznama, iako pokušavaju raditi u skladu sa zakonom.
Mi koji se vraćamo, koji investiramo svoj novac i pokušavamo ovdje normalno živjeti, stalno imamo problem s papirologijom, inspekcijama i kaznama. Dolaziš s namjerom da uložiš i nešto napraviš, a onda vidiš da ustanove ne rade svoj dio posla, istaknuo je Danijel.
Kao primjer je naveo problem s kojim se trenutno susreće. Naime, već dva tjedna čekaju otvaranje računa u banci. To je, prema švicarskim standardnima, zaista nevjerojatno, čak i smiješno.
Imali smo i kontrolu inspekcije i vjerojatno ćemo zbog toga morati platiti kaznu od dvije ili tri tisuće maraka, a cijeli proces nas može koštati i više. Poznajem dosta kolega koji su se vratili iz inozemstva i svi imamo iste probleme. Birokracija je užasna i nekad ti stvarno dođe da ponovno pokupiš stvari i odeš odavde, zaključio je Danijel.
Ipak i on i supruga vjeruju kako sve vrijedi jer napokon žive okruženi najmilijim u svojem rodnom kraju. Zadovoljstvo je to, složni su supružnici, koje nijedan novac ne može platiti.
