Vlast u Bosni i Hercegovini možete formirati na najmanje dva načina. Jedan da poštujete njezino ustavno uređenje- koje kaže da je BiH unija dva entiteta i tri naroda- ili da to zanemarite.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

U prvom slučaju vaši partneri bit će vam oni koji su na izborima stekli legitimaciju političkih predstavnika konstituenata BiH, – entiteta i konstitutivnih naroda- makar vam i ne bili po volji.

U drugom slučaju vlast će te praviti s onima koji vam se čine politički bližim ili „jeftinijim“, nastojat ćete osiguati prostu većinu u Zastupničkom (građanskom domu), zanemarujući Dom naroda, koji vam signalizira kako je BiH konsocijacija, a ne građanska država.

Zlatko Lagumdžija prije četiri godine odabrao je ovaj drugi put praveći vlast u Federaciji BiH i pokušavajući napraviti vlast na razini BiH, bez predstavnika jednog konstitutivnog naroda. Pokazalo se kako je to- i po Federaciju BiH i po BiH i po njega i njegovu stranku- put u ponor.

Kao da ništa nije naučio od svog političkog rođaka Bakir Izetbegović ponavlja istu grešku. Po svaku cijenu želi isključiti Milorada Dodika, koji je pokazao kako ima ne tanku, već debelu većinu u Skupštini RS i kako će, sad nema nikakve sumnje, formirati vlast u tom entitetu. Vlast će, ponavljaju Izetbegović i Komšić, na razini BiH, bez obzira na to, njih dvojica formirati sa, u RS oporbenim Savezom za promijene, i s Čovićevim HDZ BiH- ili bez njega.

Što će Izetbegović i Komšić, neovisno kako postupio Čović, dobit s Dodikom u „državnoj vlasti“, a što s Dodikom protiv sebe.

Dodik , čija će stranka, sada je to izvijesno imati većinu u srpskom klubu Doma naroda Parlamenta, svaki zakon usvojen u Zastupničkom domu, moći će blokirati, ili usporiti njegovo usvajanje, potežući vitalni nacionalni interes ili izostankom srpskih delegata sa sjednica. Izebegović i Komšić Dodika mogu optuživati za opstrukciju reformi, ali ne mogu osporiti legitimnost opstrukcija onome kojeg su, unatoč tome što će imati vlast u jednom od dva entiteta i nacionalni legitmitet jednog od tri naroda, isključili iz vlasti države koju tvori  taj entitet i taj narod.

Najavljivati i obećavati političku stabilnost, ubrzanje europskog puta, nove investicije i 100. 000 radnih mjesta, a postavljati nepotrebno sam sebi prepreke u ostvrenju tih ciljeva ne doima se baš odgovorno i mudro.

Što Izetbegović može dobiti, neovisno kako Čović postupio, jer lider HDZ BiH je već obećao kako njegova stranka neće blokirati vlast na razini BiH, od Bosića, Ivanića i Čavića, a ne može od Dodika.

Istina je Bosić i Ivanić imaju drugačiju retoriku od Dodika.

Dodik „prijeti“ referendumom o odcjepljenju RS. Ivanić kaže kako još nije vrijeme za referendum, i da referendum treba organizirati kad zato dođe vrijeme. Dodik „prijeti“- nema prenosa nadležnosti s RS na BiH. Ivanić i Bosić govore drugačije- „prenos nadležnosti s RS na BiH nećemo dozvoliti“. Dodikov Nebojša Radmanović nije prisustvovao ni jednoj proslavi 25. studenog tzv. „Dana državnosti BiH“, jer nije usvojen zakon o državnim praznicima u BiH. Ivanićeva retorika je drugačija- on nije došao na prijam u Predsjedništvo, jer nema „zakonskog osnova“ za obilježavanje 25. studenog kao Dana državnosti.

Hoću reći, nema suštinske rezlike u pogledima srpskim političarima iz RS prema Bosni i Hercegovinu. Isto oni misle i o EU, NATO-u, Rusiji, Srbiji,…

Osim što Izetbegoviću ne mogu ponuditi ništa na planu jačanja države, više od Dodika, Bosić, Ivanić i Čavić ne mogu mu ponuditi ništa ni u Republici Srpskoj, jer tamo nisu vlasti. Bude li isključen iz vlasti, Dodik, osim što može blokirati ili značajno usporiti reforme na razii BiH, neće imati nikakvog razloga dati SDA ministarske pozicije u Vladi RS.

Hoće li Izetbegović u slučaju neuspijeha vlasti, zbog zanemarivanja izbornog pobjednika u RS, nakon četiri godine reći biračima: Imamo još veću nezaposlenost, nismo proveli reforme, i dalje smo na začelju Europe, ali zato smo izbacili Dodika iz vlasti. On to može učiniti, ali će mu brači odgovoriti na način kako su odgovorili Lagumdžiji.

Čović u ovoj situaciji može ući u vlast na razini BiH, odbiti ono što mu Ivanić, Izetbegović, Komšić, Bosić i Čavić „daju“ i preuzeti pozicije koje HDZ BiH, kao stranci uvjerljivoj pobjednici među Hrvatima- pripadaju. I biti aboliran od odgovornosti za učinke vlasti formirane po diktatu kreatora „sarajevskog sporazuma“, jer je ukazivao kako (ne)treba praviti vlast u BiH./HMS/