''Olovne i teške snove snivaju oblaci nad tamnim gorskim stranama'', napisa Antun Gustav Matoš u svojoj pjesmi ''Jesenje veče'', opisujući prolazak jeseni i dolazak zime.

Leteći iznad našeg kraja upravo ta pjesma bila nam je na umu.

Međutim, ovog puta oblaci nisu toliko ''teški i sivi'' kao kod Matoša - više su rezultat jutarnje izmaglice koju sunce rastjera čim se pojavi, a nakon čega se pred našim objektivom pojavi sva raskoš jeseni u cijeloj paleti boja, gdje kod se okreneš.

Bijeli oblaci i izmaglica jesenjim jutrima u našem mjestu daju posebnu draž, a boje jeseni kao da prkose oblacima i razbijaju monotoniju u krajobrazu našeg grada.

Pogledajte video: