Miloš Škorić ima 21 godinu, živi na padinama Fruške gore i bavi se nomadskim čuvanjem ovaca. Prvu ovcu kupio je u sedmom razredu osnovne škole, a danas dane provodi u šatoru sa 300 ovaca. Njegova svakodnevnica je čuvanje ovaca, rad na pašnjaku i život u šatoru, ponekad i bez struje. Miloš, koji je član jednog folklornog društva, ima pet kokošiju, četiri psa, 100 janjaca, ždrijebe i 300 ovaca.
"Prvu ovcu kupio sam u sedmom razredu. I radio šta god se moglo raditi za neku dnevnicu, išao radio da bih kupio ovce. Kroz par godina naučio sam nešto i shvatio kako to u stvari funkcionira. Nomadsko čuvanje ovaca znači da, evo, npr. šator i ovaj tur i da se pomjeraš sa ovcama gdje ima ispaše. Da njoj prilagodiš teren i pašu da ona uživa. Kako ima paše, mi se pomjeramo, kako jedan teren pašu mi se pomjerimo", objasnio je Miloš.
Faktički, kako kaže, živi u šatoru.
"Događalo se da nismo blizu kuće po dva, tri meseca. Imam akumulator i na to punim telefon da bi se čuo sa ukućanima. Mi smo 365 dana napolju, mi nemamo ni štale, mi ovako čuvamo ovce. One se zimi janje. Evo snijeg koji je bio prije nekoliko dana, bilo je do 40 centimetara snijega, one su se janjile na tom snijegu", ispričao je ovaj mladić.
Smjena s djedom i opasnosti: lopovi, zvijeri i psi lutalice
U šatoru se smjenjuju djed i on. Uvijek neko mora biti prisutan jer ima lopova i zvijeri, a kaže problem im prave psi lutalice.
"Ljudi bacaju pse u šumu, dođe jedan pas i za jednu noć mi udavi 15 janjaca. Automatski sam 15 ovaca čuvao godinu dana za džabe".
Nomadskim čuvanjem ovaca počeo se baviti u prvom razredu srednje škole, tada je već imao 20 ovaca.
"Nisam siguran da li je to bio 3. ili 4. razred srednje škole, kada mi je kolega Milenko rekao da jedan čovek ima da proda 145 ovaca. I mene je to nekako privuklo i ja sam uz njegovu pomoć i uz njegov neki savjet uzeo tih 145 ovaca i krenuo sam", ispričao je, prenosi Telegraf.
Isplata za godinu dana i "sve sam financirao s njima"
Isplatio ih je za godinu dana.
"Dogovorili smo se da ja to isplatim na duži vremenski period, točnije godinu dana. I tad kada sam uzeo te ovce, ja sam počeo da čuvam. Ja ih ne bi držao da ih ne volim. Nikad ne bi sve i jednu rasprodao. Da bi barem deset ovaca držao za neku ljubav. Da mi stoje u kući i da ih hranim, samo da ih mogu vidjeti. Znam da sam sve stekao s njima. Sve i svoje školovanje, sve sam financirao s njima. Nisam zavisio ni od mame ni od tate", ispričao je Miloš, inače student na Fakultetu tehničkih znanosti.
"Prvu ovcu kupio sam u sedmom razredu. I radio šta god se moglo raditi za neku dnevnicu, išao radio da bih kupio ovce. Kroz par godina naučio sam nešto i shvatio kako to u stvari funkcionira. Nomadsko čuvanje ovaca znači da, evo, npr. šator i ovaj tur i da se pomjeraš sa ovcama gdje ima ispaše. Da njoj prilagodiš teren i pašu da ona uživa. Kako ima paše, mi se pomjeramo, kako jedan teren pašu mi se pomjerimo", objasnio je Miloš.
Faktički, kako kaže, živi u šatoru.
"Događalo se da nismo blizu kuće po dva, tri meseca. Imam akumulator i na to punim telefon da bi se čuo sa ukućanima. Mi smo 365 dana napolju, mi nemamo ni štale, mi ovako čuvamo ovce. One se zimi janje. Evo snijeg koji je bio prije nekoliko dana, bilo je do 40 centimetara snijega, one su se janjile na tom snijegu", ispričao je ovaj mladić.
Smjena s djedom i opasnosti: lopovi, zvijeri i psi lutalice
U šatoru se smjenjuju djed i on. Uvijek neko mora biti prisutan jer ima lopova i zvijeri, a kaže problem im prave psi lutalice.
"Ljudi bacaju pse u šumu, dođe jedan pas i za jednu noć mi udavi 15 janjaca. Automatski sam 15 ovaca čuvao godinu dana za džabe".
Nomadskim čuvanjem ovaca počeo se baviti u prvom razredu srednje škole, tada je već imao 20 ovaca.
"Nisam siguran da li je to bio 3. ili 4. razred srednje škole, kada mi je kolega Milenko rekao da jedan čovek ima da proda 145 ovaca. I mene je to nekako privuklo i ja sam uz njegovu pomoć i uz njegov neki savjet uzeo tih 145 ovaca i krenuo sam", ispričao je, prenosi Telegraf.
Isplata za godinu dana i "sve sam financirao s njima"
Isplatio ih je za godinu dana.
"Dogovorili smo se da ja to isplatim na duži vremenski period, točnije godinu dana. I tad kada sam uzeo te ovce, ja sam počeo da čuvam. Ja ih ne bi držao da ih ne volim. Nikad ne bi sve i jednu rasprodao. Da bi barem deset ovaca držao za neku ljubav. Da mi stoje u kući i da ih hranim, samo da ih mogu vidjeti. Znam da sam sve stekao s njima. Sve i svoje školovanje, sve sam financirao s njima. Nisam zavisio ni od mame ni od tate", ispričao je Miloš, inače student na Fakultetu tehničkih znanosti.
