Vjerujemo da su rijetki oni koji u duvanjskome kraju, ali i šire, nisu čuli za gospođu Milu Šteku iz Tomislavgrada koja gotovo tri desetljeća ručno izrađuje narodnu nošnju, piše Tomislavcity.com.

Njezinim pravim umjetničkim djelima dive se mnogi. Vještina i brzina kojom radi, unatoč godinama, zadivljuje i njezine prijatelje s kojima smo se ovih dana susreli  – Ljubu i Jozu Juriča, duvanjske povratnike iz Šivcarske (o kojima ćemo pisati nekom drugom prigodom), a koji ponosno ističu da oboje imaju duvanjsku narodnu nošnju urađenu upravo rukom Mile Šteko.
 

Okupilo se veselo društvo ovih rujanskih dana kod Mile ispred njezine kuće na Karauli gdje su iznijeli listve, vratilo i soje kako bi prezentirali kako se snuje, osniva i tkaje. Želja im je da se ova radinost sačuva od zaborava i privoli koga da nastavi tradiciju.

U ovomu društvu bile su i Duvanjke Anđa Buntić i Ljuba Radoš kao i duvanjska nevjesta iz Rame Delfa Jurić. I ona je za ovu prigodu ponosno obukla svoju ramsku narodnu nošnju. A budući da je bila „u manjini“, domaći su joj zapivali bećarac: „U Ramkinje široki rukava, mogla bi se oteliti krava“.  Pitamo ih je li bećarac naljutio Ramkinju, a oni kroz smijeh odgovaraju kako se nije mogla „svetiti“ jer je bila sama. Sve je to bilo radi dobre atmosfere, a ne pripetavanja i ljubomore jer su svjesni ljepote i ramske i duvanjske narodne nošnje. Uostalom, mogli su se nasmijati i Jozi, jedinom muškom grlu koji je, kako kaže, toga dana prvi put zapiv’o gangu: „Duvno polje i ravnice tvoje, ja izgubih crne oči svoje“.
 

– Za štogod otkati – pregače, rute… potribno je troje ljudi jer jedno triba snovati, drugo navijati, a treće uvoditi u nito i brdo – dodaje Milina prijateljica Ljuba.

Zato sve troje izraziše nadu da ova tradicija ne zamre. Uzdaju se vele u Crveničane jer im se čini da u tomu duvanjskomu selu ponajbolje drže do tradicije i podučavaju mlađi naraštaj.
 
 
A da potražnje za narodnim nošnjama itekako ima, potvrđuje naša tkalja Mila.

– Od devedesetih na ovamo izradila sam najmanje 50 muških narodnih nošnji, a o ženskim da i ne govorim, kao i o onim ukrasnim za lutke koje posluže i u nekim prigodama. Uskoro će biti krštenje u Zvirnjači i dite će obući u ovu našu narodnu nošnju, domeće Mila koja nema kada puno pričati jer je čekaju narudžbe iz Austrije, Švicarske i Njemačke. Još samo da dođe do materijala…

A kako su prezentirali rad na stanu, listvama i vratilu pogledajte u priloženim videozapisima i fotogaleriji.

Zora Stanić/ Tomislavcity